Čine dugoročnu štetu i okidač su brojnih anksioznih poremećaja i bolesti - kako iscijeliti ožiljke na duši?

Nije ni malo lako nikome od nas smoći dovoljno hrabrosti i suočiti se sam sa sobom i sa svojim ‘‘demonima‘‘ iz podsvijesti. Demoni su naše rane iz prošlosti koje nisu zacijelile. Najčešće su to traume i možda jako bolna iskustva koje vučemo sa sobom čitav život. Što je još bolnije, to su možda rane koje su nam nesvjesno ili svjesno nanijeli bliske nam osobe iz najbližeg okruženja jer su i sami ili izranjavani i nisu se znali nositi s tolikom boli.

Upoznaj i prihvati sebe

Radeći i upoznavajući se, čovjek nailazi na tajne koje je skrivao duboko u sebi, samo misleći da je ostavio te tajne ili neke demone u nekom ormaru u prošlosti. Nažalost, nije, jer nam često baš te naše skrivene dubine ne daju mira, razdiru čovjeka i često su okidač različitih neuroza, ali nažalost i duševnih bolesti. Stoga, sve dok ih ne pronađemo, osvijestimo i suočimo se s njima, i tako ih pustimo da odu od nas, nemoguće je pronaći onaj unutarnji mir za kojim svi čeznemo i koji je zapravo jedan od ključnih sastojaka sreće i ispunjenog života. Radeći na sebi i postepeno se upoznavajući sa svim našim vrlinama i manama, čovjek više nema potrebu da mahnito i pod svaku cijenu traga za nečijom ljubavlju, utapa se u različitim ovisnostima, misleći da će tako popuniti unutarnje praznine - rane na duši.

Nikada ne treba odbacivati onaj dio sebe koji nam se ne sviđa, a to mogu biti neugodna, bolna i traumatična iskustva koje osoba skriva potiskivanjem, poricanje, projekcijom ili nekim drugim psihološkim obrambenim mehanizmima koji nas štite da ne ‘‘puknemo‘‘. S druge strane nam čine dugoročnu štetu i okidač su brojnih anksioznih poremećaja i bolesti. Ljepota je baš u svim našim nesavršenostima.

UNSPLASH

Rad na integraciji razbijenih djelića selfa

U potrazi za nekim boljim životom sa smislom, čovjek najčešće prolazi put od traganja za vraćanjem starog života - života prije nekog traumatičnog događaja, koja je izazvala konstantni unutarnji osjećaj tuge i patnje. Tek kada osoba shvati da je to prošlo svršeno vrijeme i odustane od vraćanja na staro, i prihvati ono što jest, sada i ovdje, započinje ‘‘veliki unutarnji posao‘‘. Taj se posao odnosi na obradu i sastavljanje krhotina, na osvještavanje na ono što ima sada. Tada započinje integracija tih krhotina, odnosno ranjenih dijelova vaše duše u cjelinu. Tada započinje neki novi život, a vraćanje sebi vaš život dobiva neku novu, jedinstvenu dimenziju.

Budući da traumatizirana osoba nema mehanizme da obradi teško traumatsko iskustvo, ona izlazi iz ravnoteže jer su njezin fizički i psihički integritet dovedeni u pitanje. Javljaju se osjećaji nepovjerenja, bespomoćnosti, nesigurnosti, straha o gubitka kontrole.

U principu, svi oni aspekti koji su potrebni za normalno funkcioniranje pojedinca su dovedeni u pitanja. To su prije svega mišljenje, emocije, ponašanje, tjelesni doživljaji. Sve što je nekada postojalo, razbilo se u jako puno dijelova i djelića. Te dijelove treba pronaći, osvijestiti i integrirati u svoj self koje predstavlja ukupnost pojedinca, koja se sastoji od svih karakterističnih atributa, svjesnih i nesvjesnih, mentalnih i fizičkih.

Nije lako

U procesu iscjeljenja duše izmjenjuju se različite faze, i kao što sam istaknula ‘‘put‘‘ odnosno proces nije lagan. Tako da pojedinac može napraviti dva koraka naprijed, jedan nazad, i tako. Ima slučajeva da klijent napravi značajne napretke, i opet se vrati na početak. Sve je vrlo individualno i ovisi o različitim čimbenicima. Međutim, to je sve u redu, jer predstavlja dio procesa iscjeljenja i nikako ne bi trebalo obeshrabriti osobu da nastavi rad na sebi. Koliko će nečiji proces oporavka potrajati je doista individualan. Na kraju puta kada osoba konačno odustane od svoje ‘‘bolje prošlosti‘‘ iz koje je pružala otpor da ne izlaze iz nje na nesvjesnoj razini, i kada ju prihvati sebe onakvu kakva ona jeste, tek onda se može praviti prostor za neku bolju budućnost - sretniji, ispunjeniji i život sa svrhom, jer sve ostalo je tumaranje i život od danas do sutra.

I kao kad krpamo i lijepimo neki nam dragocjeni keramički suvenir koji se razbio, tako nam je potrebna i vjera da i nakon svega kroz što je osoba prošla, može sve to preživjeti i izaći. Iako duboko izranjavana i s puno ožiljaka na duši, može postati još jača i snažnija, s još više samopouzdanja i ljubavi prema sebi. Drugim riječima, da postane bolja osoba i prema sebi i prema drugima, a ožiljci duše bili su, jesu i zauvijek će ostati dio nas i samo nas podsjećati koliko smo hrabri, snažni i jedinstveni.

Mirella Rasic Paolini, specijalist struke za holističko mentalno i duhovno zdravlje