Budite iskreni: Zašto se u nekim odnosima stalno prilagođavate i polako gubite sebe i svoj mir?

Postoje odnosi iz kojih ne izlazite odmah, nego izlazite kao malo drugačija verzija sebe nego što ste u njih ušli. Većina ljudi misli da se mentalno zdravlje događa “unutra”, u glavi. Kao da je to nešto odvojeno od svijeta oko njih. Ipak, istina je puno jednostavnija i često neugodna: vaš unutarnji svijet u velikoj je mjeri odraz odnosa u kojima živite. Niste pod utjecajem samo svojih misli, nego i toga kako vas ljudi oko vas tretiraju kada ste umorni, nesigurni ili emocionalno otvoreni. Na primjer, kažete nekome da vam je teško i da vam treba malo mira. Umjesto razumijevanja, dobijete pritisak, dodatna pitanja ili čak uvrijeđenost. I odjednom se više ne bavite svojim osjećajem, nego počinjete objašnjavati sebe. Iako ste krenuli iz potrebe za mirom, završavate u napetosti. I upravo se tu polako gradi vaš unutarnji doživljaj sebe, kroz reakcije drugih na vaše granice, potrebe i slabosti.

Postoje li odnosi u kojma kada postavite granicu, morate je objašnjavati i opravdavati?

DEXONDEESHUTTERSTOCK

Vaše emocionalno stanje nije izolirano, nego se oblikuje u odnosima

Postoje odnosi u kojima dišemo lakše. Odnosi u kojima ne moramo paziti na svaku riječ. Ne analizirate poslije razgovora što ste rekli. Ne osjećate težinu u tijelu nakon kontakta. Možete biti vi, čak i kada niste u svom najboljem stanju. I to često primijetite tek kad izađete iz takvog odnosa, koliko vam je zapravo bilo mirno.

S druge strane, postoje odnosi nakon kojih ostaje nelagoda. Primjerice, razgovor nakon kojeg se osjećate iscrpljeni, iako se “ništa posebno nije dogodilo”. Samo ste opet morali paziti kako se izražavate, kako će druga strana reagirati, hoće li se naljutiti, povući ili pogrešno shvatiti. I tako mentalni mir ne nestaje naglo. On se polako troši kroz male, ponavljajuće interakcije koje ili grade sigurnost, ili je razgrađuju.

Neki odnosi ne izgledaju loše, ali vas polako prazne

Najopasniji odnosi nisu uvijek oni koji su očito toksični. Ponekad su to odnosi koji izvana izgledaju sasvim normalno, pa čak i blisko. Ali u njima se stalno događa nešto suptilno:

• kada izrazite emociju, čujete “pretjeruješ” ili “dramatiziraš”
• kada kažete da vam nešto ne odgovara, to se pretvori u raspravu
• kada postavite granicu, morate je objašnjavati i opravdavati
• osjećate krivnju jer uopće imate potrebe

I onda s vremenom počnete prilagođavati sebe. Ne zato što želite, nego zato što želite mir. Kao da učite da je lakše malo se smanjiti nego stalno ulaziti u napetost.

Izdaja povjerenja ne nestaje, nego mijenja vaš način povezivanja

Kada vas povrijedi netko kome ste vjerovali, to ne ostaje samo kao uspomena. Ono se premješta dalje, u vaše buduće odnose. Sljedeći put kada upoznate nekoga novog, više ne ulazite potpuno otvoreno. Ulazite s oprezom. Primjećujete kako čitate ton poruka previše pažljivo. Kako tražite znakove odbacivanja u stvarima koje možda nisu ni postojale. Kako se povlačite malo ranije nego što biste htjeli, samo da se zaštitite. I to nije slabost. To je naučeni mehanizam. Vaš um ne pokušava uništiti nove odnose, pokušava spriječiti da ponovno proživite staru bol. Problem je što taj mehanizam ne razlikuje prošlost od sadašnjosti.

Granice nisu udaljavanje, nego definiranje sebe

Granice nisu zidovi. One su jasna informacija o tome gdje završavate vi, a gdje počinje drugi.

Na primjer:

• “Ne odgovara mi taj ton razgovora, nastavimo kad bude mirnije.”
• “Treba mi vremena da razmislim o ovome.”
• “Ne mogu preuzeti to na sebe.”

Ali granice u stvarnosti često nisu jednostavne, jer kada ih prvi put postavite, druga osoba može reagirati iznenađeno, uvrijeđeno ili pokušati promijeniti vašu odluku. I tada mnogi odustanu. Ne zato što ne znaju što žele, nego zato što ne žele izgubiti odnos.

Zašto je postavljanje granica toliko teško

Većina ljudi ne nauči granice kroz sigurnost, nego kroz prilagodbu. Ako ste odrastali u okruženju gdje je ljubav bila uvjetovana ponašanjem, nestabilna ili nepredvidiva, ili se morala zaslužiti, također vrlo rano naučite jednu stvar: da biste bili prihvaćeni, morate biti laki za druge. I onda se to prenese u odrasli život. Kažete “da” i kada mislite “ne”. Ostajete u razgovoru i kada biste ga najradije prekinuli. Šutite i kada vas nešto boli, jer ne želite “probleme”. Ne zato što ne znate bolje, nego zato što vam je to poznat oblik sigurnosti.

Ljudi ne prelaze vaše granice samo zato što ih ne poštuju, nego zato što ih niste jasno pokazali. Ako ste uvijek dostupni, ljudi će se naviknuti na vašu dostupnost. Ako stalno popuštate, to postaje očekivanje. Ako nikad ne kažete “ne”, ljudi zaborave da “ne” uopće postoji kao opcija kod vas. I onda se stvori ciklus: vi se umarate → drugi se naviknu → vi se još više umarate → i opet šutite da ne napravite problem.

Granice, izbor odnosa i emocionalna stabilnost ne počinju izvana, nego iznutra

JOSEP SURIA/SHUTTERSTOCK

Vaša vrijednost ne ovisi o tuđem ponašanju prema vama

Jedna od najopasnijih unutarnjih zabluda je vjerovati da način na koji se netko ponaša prema vama govori nešto o vašoj vrijednosti. Ali u stvarnosti, to najčešće govori o njima. Govori o njihovim kapacitetima. O njihovim granicama. O njihovim neriješenim stvarima. Ne o vašoj vrijednosti. Zato ostajanje u odnosima u kojima se stalno morate smanjivati, objašnjavati ili dokazivati nije znak ljubavi, već znak da polako gubite kontakt sa sobom.

Ponekad je udaljavanje najzdraviji oblik samopoštovanja

Postoje odnosi u kojima razgovor više ne mijenja ništa. U kojima svaki pokušaj objašnjavanja samo troši vašu dragocjenu energiju. U kojima se stalno vraćate na isto mjesto. I tada udaljavanje nije kazna, nije drama, a nije ni bijeg. To je odluka da više ne ulažete sebe u nešto što vas dugoročno iscrpljuje. Neki odnosi ne prestaju zato što su “loši”, nego zato što postanu prostor u kojem više ne možete biti mirni, svoji ili stabilni.

Vaš unutarnji svijet počinje od toga koliko poznajete sebe

Na kraju priče, vaš mentalni mir nije samo rezultat vaših misli, navika ili odnosa u kojima se nalazite. On je i posljedica ljudi kojima dopuštate pristup sebi, ali i načina na koji razumijete sebe dok to radite.

Ako ne poznajete svoje slabosti, njihove izvore i način na koji nastaju, lako je upasti u ponavljajuće cikluse: iste vrste odnosa, iste emocionalne uloge, isti osjećaj iscrpljenosti, samo u drugim ljudima i drugim situacijama. Zato je samospoznaja preduvjet svega ovoga. Ne savršenstvo, nego iskrenost prema sebi. Tek kada osvijestite gdje i zašto se gubite u odnosima, možete početi birati drugačije.

Drugim riječima, tek tada ljudi koje puštate blizu sebe prestaju biti slučajnost i postaju svjestan izbor.

Mirella Rasic Paolini, holistička terapeutkinja za mentalno zdravlje i licencirana hipnoterapeutkinja