Želimo li uistinu svojoj djeci, kako se zaklinjemo, samo najbolje?

Umjesto da joj daš lovu za hrenovku u lisnatom, spremi joj mali sendvič sa sirom ili voće za ponijeti u školu, entuzijastično predložim svojoj poznanici iz srednje čija kćer ima problema s debljinom.

Ma neće ti ona to nositi. Nema šanse. U školi bi joj se rugali, uvjerava me Žana. Svi ti oni na odmoru jedu pizze, tople, lisnato, krafne, ...

Nije istina, pomislim u sebi. Poučena iskustvom uopće nemam namjeru ulaziti u rasprave koje nigdje ne vode jer očito ne postoji ni zrno volje da se išta promijeni na bolje.

Nije sve tako crno

Srećom ima i onih roditelja i djece koji misle na prehranu i zdravlje. Znaju da nije svejedno što jedu.

Tako u kući mojih susjeda Irene i Ivice preko puta gori svjetlo već u 5:30.

Pa što se dižeš tako rano?, upitam Irenu neki dan.

Pripremam Jakovu gablec za školu, odgovori.

Ma što to on nosi u školu? raskolačim u čudu oči.

Evo danas sam mu spremila pečena pileća prsa, rižu i salatu od cikle, odgovori Irena čudeći se mome čudu. Da da. Nose ti njegovi u školu tako od kuće cijeli ručak, doda na kraju.

I uistinu, kaže mi mali Jakov kako u njegovoj 5. gimnaziji ima onih koji na odmoru jedu slance i kekse, ali i onih drugih koji od kuće nose voće, jogurt, sendvič pa i kompletan ručak. A vjerojatno se sjećate srednjoškolca iz Slunja koji je prošle školske godine pokrenuo inicijativu da se produži veliki odmor kako bi učenici imali vremena pojesti užinu.

Što reći?

Navike, pa i one prehrambene, stvaraju se u obitelji. I nitko me u drugo ne može uvjeriti. Postoje samo dva puta. Dvije mogućnosti.

Prva je biti, poput Žane, najbolji roditelj i blagonaklono gledati kako djeca žive na salami, koli, pizzi i keksima te im za nedjeljni ručak skuhati juhu iz vrećice, hrenovke i pomfrit jer to najviše vole.

Izbor je na nama. Pitanje je samo Želimo li uistinu svojoj djeci, kako se zaklinjemo, uvijek samo najbolje?

Sendvič sa sirom ili hrenovka u lisnatom?

Često se roditelji pitaju što djeci dati za užinu u školi. Odgovor je: Što jednostavnije, to bolje. Nema tu velike pameti. Za odabrati ono što valja ne treba biti nutricionist. Moji roditelji nikad nisu čitali deklaracije. Za to nisu imali ni potrebu, jer gotovu hranu nisu kupovali. Iskreno govoreći, niti ja se ne opterećujem deklaracijama. Treba se samo osloniti na zdravi razum i uvijek birati hranu koja je manje prerađena. I nema greške.

Dakle, što odabrati; hrenovku u lisnatom ili sendvič s meki sirom?

Sigurno znate moj odgovor.

K tome, tu je škrob iz kruha koji daje energiju, no kako se radi o integralnom kruhu, prisutna vlakna će na neki način usporiti njegovu probavu. Glukoza će malo po malo dolaziti u krv. Tako će tijelo duže dobivati potrebnu energiju i koncentracija na nastavi će biti bolja.

Hrenovke se obično rade od mesa lošije kvalitete. Osim mesa, mnogi proizvođači dodaju vodu, škrob pa i biljne bjelančevine. Pojede li dijete hrenovku u lisnatom, pojede silnu količinu masti među kojima mogu biti i nepoželjne trans-masti koje štete srcu. Tu su još nitriti; konzervansi koji se u organizmu mogu vezati s različitim spojevima tvoreći potencijalne kancerogene.

Također su u hrenovkama i drugi aditivi; stabilizatori, regulatori kiselosti, pojačivači okusa i sl. Naravno da u malim količinama nisu štetni, no kada su općenito gotovi proizvodi često na jelovniku, količina aditiva se nagomila što svakako nije bezazleno.