To što nisam kuhala, svaki dan mi je bilo poklonjeno barem sat i pol vremena.
 Foto: Shutterstock
Poklonjeno vrijeme

Što jedem kući?! Pa ono što svekrva skuha

Zaključila sam na vrijeme kako nema smisla sa svekrvom ulaziti u konflikte. Hoće kuhati? Meni super! Milina. Bolje ne može.

Bezbroj puta nam se stvari u životu postave, na najgori mogući način. Jednostavno nemamo sreće. Ljuti smo na sebe i na sve oko sebe. No zašto ne skrenuti vodu na vlastiti mlin?

Sive životne situacije bi trebalo shvatiti kao izazov i jedinstvene prilike. Prilike koje se ne smiju propustiti. Uistinu je tako. U to sam se i sama uvjerila.

Sve za ljubav

Čovjeka u životu baš dopadne ono što najmanje želi. Tako sam se ja prije nekoliko godina preselila s mora na kontinent. Iz grada u selo. Sve za ljubav.

Znali bi me na poslu pitati što jedem kući. Kad bih rekla da je to ono što svekrva skuha, njihovom čuđenju ne bi bilo kraja. Nutricionistica pa jede ono što joj drugi skuha? I još k tome svekrva! Može li gore?

Istini za volju, nisam imala nekih većih zamjerki na kuhinju gospođe Ivke. Je da nije bilo lešo blitve i čimulica, i da bi joj jadnoj kotleti nekad zagorjeli, ali tako je, kako je. I profićima jelo zna zagorjeti.

Svugdje postoji prirodna selekcija. U skijaškim skokovima profitiraju po prirodi mršavi sportaši, a u plivanju oni koji imaju veliki raspon ruku i duga stopala. Kad mi Bog već nije dao visinu za košarkašicu niti glas za pjevačicu, barem mi je dao osjećaj kad treba stati. I prihvatiti situaciju takva kakva jest. Prihvativši činjenicu da moja Ivka ne voli da joj se itko petlja u kuhinju, spustila sam svoj ponos u pete.

Tada mi je to izgledalo kao uzmak, no gledajući danas, vrhunski sam profitirala. Ulažući u sebe i svoje znanje. To što nisam kuhala, svaki dan mi je bilo poklonjeno barem sat i pol vremena. Uistinu neprocjenjivo, jer vrijeme se ne može kupiti.

Nema smisla ulaziti u konflikte

Istinu veli moja draga susjeda Meri Da je bolje, ne bi valjalo. A prije sam joj se znala čuditi. Zaključila sam na vrijeme kako nema smisla sa svekrvom ulaziti u konflikte. Hoće kuhati? Meni super! Milina. Bolje ne može.

Ništa se u životu ne događa slučajno. Da nije bilo Ivke, sigurno u kratkom vremenu ne bih završila nekoliko stručnih tečajeva i drugi poslijediplomski. Ipak, možda mi je od svega toga najvrjednija spoznaja kako treba prihvatiti svaku pomoć koja se ponudi i zgrabiti priliku koja pruži. Mogućnost se neće opet ponoviti.

Sive situacije treba usmjeriti u svoju korist i odrediti svoj cilj. Nema smisla osvrtati se ni lijevo ni desno. Čovjek ne treba dopustiti ikome da ga obeshrabri. Ako drugi misle da je nešto u životu nemoguće, to što je njima nemoguće je njihov problem. Ne moj. Klimnem glavom, nasmiješim se, ne komentiram puno i nastavim svoj film. Tipično za tebe, rekao bi moj suprug.

Moja pokojna žena je bila najbolja kuharica

Nakon što mu umre prva supruga Mira, Jure oženi vrijednu Slavicu. Slomila se ona svaki dan pokušavajući ugoditi mužu. Što god skuha nije onako dobro kako bi to znala pripremiti njegova pokojna. Slučajno jednom zagori ručak. Slavica u panici, a Jure sa sjetom kaže E ovako je kuhala moja Mira.

  • krumpir
  • maslac
  • parmezan
  • ulje

Priprema:

  1. Ogulite krumpir, prerežite ga na pola i poredajte u blago zauljenu tepsiju.
  2. Na svaki krumpir stavite malo maslaca i sir.
  3. Stavite peći u prethodno zagrijanu pećnicu.
  4. Ovako pečeni krumpir idealno ide uz pirjano povrće i salatu.

Linker
26. studeni 2024 03:14