Šljiva = pekmez
Pekmez = šljiva
Ako mi je nešto sinonim za pekmez onda su to šljive. Odrasla sam na pekmezu od šljiva, onom tamnom, tamnom, skoro crnom. S njim smo obavezno mazali kruh, baškotine, kekse, ponekad smo ga jeli na žlicu i naravno s palačinkama. Iako, moram vam priznati da nisam još skroz načisto sa sobom kakve su mi palačinke draže, s pekmezom ili s Linom.
Kome treba šećer?
No, vratimo se mi na temu – kad sam počela kuhati, prva zimnica koju sam poželjela napraviti bio je upravo pekmez/džem od šljiva. Držala sam se tada provjerenih informacija i kuhala ga sa šećerom (evo i recepta tu). Baš kao i sve drugo voće. Napredovala sam u međuvremenu i šećer izbacila iz svega u čemu nije nužno potreban, u kolačima ipak ponekad jest, ali u pekmezu od šljiva za njim nema nikakve potrebe.
Ne bojte se prskanja i čišćenja pećnice, to su bablje priče, ova metoda je puno čišća nego klasično kuhanje. [Snimila: Andrea Cukrov]
Šljive su slatke same po sebi i dugim ukuhavanjem njihov okus se koncentrira u onaj predivni crni namaz koji toliko volimo.
Recept koji vam danas donosim najjednostavniji je koji možete zamisliti, a meni daleko najdraži. Naime, šljive samo operem, stavim na veliki duboki pleh od pećnice i pečem ih dok se ne pretvore u gusti namaz. I gotovo, to je to.
Dokazano najbolji
Kada pripremate pekmez na ovaj način možete se i poigrati dodavanjem alkohola i začina šljivama, ali nakon puno eksperimentiranja došla sam do zaključka da mi je najbolji samo od šljiva. Više ga ne pravim ni na koji drugi način, a koliko je dobar nek’ vam potvrdi činjenica da je moja jedinica jučer pojela cijelu jednu teglicu.
Sama.
Žličicom.
To dijete je inače najzahtjevnija osoba za hranjenje koju poznajem (nije na mene u svakom slučaju).
Zanemarena, a tako ukusna i mirisna
A sad ono drugo. Mirisno. Rustikalno. Mmmmm. Jako fino.
Jedna od pozitivnih strana vikenda (osim svih onih očitih) je činjenica da možeš sjesti i doručkovati k'o čovjek. Polako i u miru, a zatim još satima lagano ispijati kavu. Sve to naravno u pidžami, nepočešljan i bez pritiska da se nekud mora ići.
Tako sam ove jeseni jedno jutro započela dan uz pravi slatki doručak - tostirani kruh, maslac i džem. Naravno i uz šalicu crne kave.
Rasteglo se to sve skupa na nekoliko sati pa sada, umjesto da kuham ručak, dijelim s vama i recept za ovaj divni rustični namaz od grožđa Izabela.
Ova sorta grožđa izrazito je otporna na bolesti vinove loze te je nije potrebno tretirati pesticidima, što je čini u konačnici odličnim izborom. [Snimila: Andrea Cukrov]
Zapravo, poznavatelji tradicionalne dalmatinske kuhinje, mogli bi odmah u ovome prepoznati drevni varenik (gusti bezalkoholni umak dobiven iskuhavanjem mošta), kojise tradicionalno koristio kao svojevrstan univerzalni začin u slanim i slatkim jelima. I biti ćete u pravu, ovaj namaz napravila sam upravo s tom idejom, no kako sam koristila Izabelu, te ponešto prilagodila postupak kućnim uvjetima, zaključila sam da je on ipak namaz. Uostalom, varenik se pravi od dalmatinskih sorti crnog grožđa, a ne od Izabele.
Izabela je hibridna vrsta grožđa koja je u Europu stigla iz Sjeverne Amerike. Kod nas se uzgaja najviše na samom sjeveru Hrvatske, u Međimurju i Zagorju. Iako je izrazito mirisna i slatka ne koristi se za proizvodnju vina. Kažu da je to zbog velikih količina metanola koje takvo vino sadrži pa je pogubno za zdravlje. Ruku na srce rijetko se koristi i za išta drugo. Najčešća joj funkcija stvaranje hlada na okućnicama.
Vrijedi probati
Izabela je ukusna, ali čini mi se pošteno zanemarena u kulinarstvu, šteta, jer od ovako mirisnog i slatkog voća se svašta finog može napraviti.
Kad kažem svašta fino prvenstveno mislim na ovaj rustični namaz. Doduše za ovaj namaz ćete se morati potruditi malo više nego za ovaj moj pekmez od šljiva, ali i dalje je procedura poprilično jednostavna.
Ovaj namaz treba svakako propasirati, a to oduzima vrijeme. No, nemojte se obeshrabriti time, ako ga napravite moći ćete ga koristiti na 100 načina.
Osim što ga možete mazati na kruh za doručak, možete ga dodavati u manjoj količini drugim džemovima (onima od bobičastog voća) kako bi ih brže zgusnuli. Ovaj žele možete dodavati i u razne mesne umake ili ga posluživati uz sirne plate. Odličan će biti i u dizanim tijestima, fritulama ili biskvitnim kolačima. Jednostavno ovaj namaz je zakon.
- 2,6 kg šljiva (ili onoliko koliko želite, što više to bolje)
- lim za pečenje
- sterilne teglice
Priprema:
- Pećnicu zagrijte na 200°C.
- Šljive operite, prepolovite ih i odstranite im koštice.
- Posložite šljive u tepsiju i stavite ih peći u zagrijanu pećnicu. U početku nikakav dodatni napor ne trebate ulagati, samo pustite šljive da se peku.
- Nakon nekih sat i pol pečenja šljive će se krenuti zgušnjavati. Sada sve malo promiješajte i nastavite peći. Po potrebi smanjite i malo temperaturu pečenja.
- Kako će se šljive zgušnjavati i peći morat ćete češće miješati da ne zagore.
- Pekmez je gotov kada postane jako gust i tamno ljubičaste boje.
- Pažljivo ga izvadite iz pećnice i prebacite u sterilne teglice.
- Otvorene teglice ostavite u pećnici zagrijanoj na 110°C još desetak minuta. Nakon toga teglice zatvorite i umotajte ih u kuhinjsku krpu te ih ostavite da se postupno ohlade.
- Ohlađeno jedite kako najviše volite i uživajte.
Dobro je znati
Ovako pripremljen pekmez čuvajte na tamnom i hladnom mjestu i trajat će vam cijelu zimu. Ipak, jednom kada otvorite teglicu, potrošite ga unutar nekoliko dana.
- 3 kg grožđa izabela
- lonac za kuhanje
- pasirka
- sterilizirane staklenke
Priprema:
- Grožđe operite pa skinite bobice s grozda.
- Stavite grožđe u veliki lonac te ga kuhajte nad umjereno-jakom vatrom povremeno miješajući.
- Kuhajte tako nekih sat vremena dok grožđe potpuno ne povene i počne se pretvarati u gusti sok. Tada ga maknite s vatre i propasirajte, radite to u turama kako bi ste izvukli što više sokova. Kožice i koštice koje vam ostanu nakon pasiranja bacite, a preostali gusti ljubičasti sok vratite na vatru.
- Kuhajte na laganoj vatri, povremeno miješajući još dva sata ili dok ne dobijete namaz željene gustoće. Ako želite možete ga skuhati do jako, jako guste konzistencije ili ga možete ostaviti malo rjeđeg, odluka je na vama.
- Kad je namaz skuhan do željene gustoće raspodijelite ga u sterilne staklenke te sve stavite u pećnicu zagrijanu na 110°C na pasterizaciju. Ostavite u pećnici tako petnaestak minuta.
- Pasterizirane staklenke odmah zatvorite i omotajte ih kuhinjskom krpom te ih ostavite na sobnoj temperaturi da se potpuno ohlade.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....