Losos, kao i druge masne ribe, jedan je od najbogatijih prehrambenih izvora omega-3 masnih kiselina, koje imaju važnu ulogu u očuvanju zdravlja srca i krvožilnog sustava. Riječ je o namirnici koju nutricionisti često opisuju kao nutritivno iznimno vrijednu. Ipak, nije neobično da se zapitamo je li ovu ribu dobro često jesti, osobito u kontekstu potencijalnih onečišćujućih tvari?
Nije savršena namirnica, ali...
Iako je losos iznimno hranjiv, dijetetičarke Janelle Connell i Katie Sanders naglašavaju da ova riba nije potpuno čista namirnica. Naime, sadrži PCB-e (poliklorirane bifenile), dioksine te živu, tvari koje dospijevaju u okoliš i mogu se nakupljati u prehrambenom lancu.
PCB-i i dioksini pripadaju skupini postojanih organskih onečišćivača. Iako su njihova proizvodnja i uporaba u Europskoj uniji i SAD-u smanjene još 70-ih godina prošlog stoljeća, riječ je o spojevima koji se vrlo sporo razgrađuju, zbog čega se njihovi tragovi i dalje mogu pronaći u okolišu, ali i u hrani životinjskog podrijetla. Kako objašnjava dijetetičarka Janelle Connell, ti se spojevi i dalje mogu otkriti u prehrambenom lancu upravo zbog njihove dugotrajne postojanosti. Uz njih, u raspravi o sigurnosti ribe često se spominje i živa, teški metal koji u morskim ekosustavima prelazi u metil-živu te se može nakupljati u ribljem tkivu.
- Važno je, međutim, naglasiti da losos općenito spada među ribe s nižim razinama žive, osobito u usporedbi s vrstama poput tune, morskog psa ili sabljarke - kažu dijetetičarke.
Nutritivna vrijednost lososa
S druge strane, nutritivne prednosti lososa i dalje su znatne. Osim omega-3 masnih kiselina EPA i DHA, losos sadrži visokokvalitetne proteine važne za obnovu i održavanje mišićnog tkiva, vitamin D koji ima ključnu ulogu u zdravlju kostiju, imunosnog sustava i mišićne funkcije, te vitamin B12, važan za stvaranje crvenih krvnih stanica i normalno funkcioniranje živčanog sustava. Tu su i minerali poput selena i joda, kao i astaksantin, snažan antioksidans koji se povezuje sa zaštitom stanica od oksidativnog stresa.
Koliko često jesti losos?
Dijetetičarke Connell i Sanders slažu se da je optimalno jesti ribu dva do tri puta tjedno, pri čemu se preporučuje kombinirati različite vrste. Takav pristup, naime, smanjuje potencijalnu izloženost pojedinim onečišćivačima, ali i osigurava širi spektar nutrijenata iz različitih izvora. Ključ je u raznolikosti. Slične preporuke daje i European Society of Cardiology, stručno društvo koje savjetuje konzumaciju ribe najmanje dva puta tjedno, pri čemu bi barem jedan obrok trebao uključivati masnu ribu poput lososa, skuše, sardine, haringe ili pastrve.
Divlji ili uzgojeni losos?
Razlike između divljeg i uzgojenog lososa često se precjenjuju, smatra Sanders. Divlji losos u pravilu sadrži nešto manje masnoće i niže razine određenih onečišćivača, dok uzgojeni može imati viši udio omega-3 masnih kiselina. Ipak, ističe da su te razlike u praksi često manje nego što se smatra te da je važnije redovito uključivati ribu u prehranu nego strogo birati vrstu. Ako se konzumira umjereno i u sklopu raznolike prehrane, losos ostaje jedna od najkorisnijih namirnica za zdravlje srca, mozga i cijelog organizma.
Dobre zamjene
Ako pak niste ljubitelj lososa, a želite unijeti potrebne nutrijente u tijelo, ovo su dobre zamjene:
- Omega-3 masne kiseline nalaze se i u drugim masnim ribama poput sardina, skuše, haringe, pastrve i inćuna, ali i u biljnim izvorima poput oraha, chia i lanenih sjemenki.
- Vitamin D može se unijeti kroz jaja i obogaćene mliječne proizvode.
- Proteini i vitamin B12 dostupni su u piletini, puretini, nemasnoj govedini, mahunarkama, jajima i mliječnim proizvodima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....