Poznajete li se dobro i jeste li konačno spremni saznati koje su tamne strane vaše osobnosti

Ivana Nikolić radikalna je slikarica, ali još puno više od toga. Ona je vrijedna supokretačica Projekta Ilica u kojem nastoji u zagrebački centar i dvorišta vratiti umjetnike, obrtnike, zapravo vratiti život.

Uz to Ivana predaje na Akademiji likovnih umjetnosti a njezin zadnji projekt ARThetip je više od stotinu vlastitih slika koje služe kao podloga da biste na temelju Jungovskog tumačenja ljudske psihe doznali koje su vaše svijetle i tamne strane.

- Radikalno slikarstvo je ono koje ne prikazuje likove, obrise, naracije.. Ono je čista boja, jednostavnost, to je za mene potpuna i izravna komunikacija s emocijama. A upravo su emocije one koje nas vode u životu - govori nam.

Upravo te i takve slike bile su podloga za vašu knjižicu, karte/ slike i upoznavanje same sebe. Naime, kroz izbor slika i boja svatko od nas može saznati koji sve arhetip nosi u sebi i koje su svijetle i tamne strane te naše osobnosti.

Imam dojam da je cijeli moj život vodio ovom konceptu. Uvijek su mu zanimale istočnjačke, ali i zapadne metode istraživanja sebe i drugih. Vrijedno pratim tehnike koje se pojavljuju, pravce, znanstvena istraživanja vezana za psihološki aspekt čovjeka. Sve me zanima od čakri, feng shuia, do mojeg omiljenog Junga. Jako mi je važno pronaći i razumjeti sebe i mislim da je to jedino za čim trebamo neumorno tragati.

ARThetip je zato rezultat te moje posvećenosti. U slikarstvu sam vrlo brzo napustila figurativu i naraciju i posvetila se samo bojama koje pričaju same za sebe.

U jednom trenutku mi je došla silna energija da sve to znanje i moju umjetnost spojim u nešto što je meni i mojem srcu važno. Veliku ulogu je tu odigrao Carl Gustav Jung čija me biografija oduševila jako davno. Sam je na svojoj koži prošao sve moguće katarze i koristio je osobno iskustvo da pomogne drugima. Kada se u meni rodila ideja da spojim njegovo znanje i svoje slike bio je to višegodišnji proces slikanja, slaganja, preklapanja, ogroman rad od kojeg ću možda jednom napraviti i izložbu.

Vrijedno sam jungovske arhetipove sklapala sa svojim slikama, a u podniti su ljudske čakre, kao energetski vodiči. Svaka od čakri ima svoju vibraciju, što je stvar fizike, a ne neke mistike. Svaka čakra dakle ima svoju vibraciju, pa onda svaka ta vibracija ima svoju boju i tako sam složila boje s arhetipovima.

Izdvojili ste 108 arhetipova i 108 karata različitih boja. Kada izaberem sliku na njezinoj poleđini piše arhetip, kratko objašnjenje što on znači, pitanja koja bih sebi trebala postaviti i o njima dobro razmisliti. Također u knjižici koja se dobije uz slike dodatno je objašnjenje arhetipa s njegovim pozitivnim i negativnim stranama. Zvuči jako zabavno, ali jesu li svi spremni čuti elemente svoje sjene, svoje tamne strane?

U knjižici je osam osnovnih metoda kako nam ovaj koncept može služiti. Od toga da imate neki dnevni izazov, neki važan razgovor, a često nam ti važni razgovori odu u krivom smjeru, kažemo previše ili premalo, kažemo ono što nismo htjeli ili slično. Tada recimo izaberemo sliku odnosno boje koje nam odgovaraju i vidimo koji dio nas trebamo osvijestiti, s kojim svijetlim dijelom naše ličnosti trebamo otići na taj razgovor. Riječ je zapravo o osvješćivanju onoga što već jest u nama.

Mi nosimo više od četiri tisuće komadića naših predaka u sebi. U svakoj situaciji bude se razni dijelovi naše osobnosti, a na ovaj način ih možemo osvijestiti i zapravo se njima koristiti za vlastitu dobrobit.

Mi svi imamo puno ličnosti u sebi, to nije nikakva bipolarnost, naprosto svi smo i vragovi i anđeli, i zato izbor boja, intuicija kojom biramo te boje pomaže da dođemo do svoje podsvijesti. Svi mi vrlo rado prihvaćamo vrline koje nosi naša osobnost, a ovdje možemo vidjeti i koje sjene nosimo u sebi, e tek kada prihvatimo i ta tamna mjesta možemo reći da sebe razumijemo. Moramo moći prihvatiti i svoje slabosti, mane, tame ili kako to već zvali. Tada će one moći manje vladati nama.

Pune dvije godine slagali ste boje, koncepte, arhetipe. Jeste li imali neke stručne suradnike ili je ovo plod samo vašeg znanja, rada, osobnog rasta i kreativnosti?

Kroz cijelo razdoblje stvaranja konzultirala sam svoje prijateljice psihologice i pedagogice. Uvijek bih pratila njihove reakcije, ideje, zaključke i te su mi povratne informacije puno značile.

Karte su prema vašim riječima, spoj umjetnosti i psihologije za osobni razvoj, bojite li se da će te „karte“ zvučati pomalo banalno, mistično, gotovo vještičje?

Ne bojim se toga (smijeh). Ovo je spoj znanosti i umjetnosti te nije nikakvo proricanje budućnosti, psihijatrija i psihologija su egzaktne znanosti, Jung sam po sebi je i danas jedan od stupova razumijevanja ljudske psihe, a ja sam tome samo dodala umjetnosti.

U svijetu postoje neki slični koncepti, ali niti jedan baš ovakav.

Ovo prije svega može služiti psiholozima, psihoanalitičarima, svima koji pomažu ljudima u razumijevanju sebe. Neke prijateljice koje rade u ljudskim resursima služe se ovom mojom metodom i kažu mi da im jako pomaže i da se ljudi vrlo rado otvaraju kroz ovakav pristup.

Nije to nepoznata stvar, recimo u dječjoj terapiji crtež igra vrlo veliku ulogu, ili fotografije, asocijacije u nekim drugim terapijskim metodama.

Znam da predajete na Akademiji. Okruženi ste mladim ljudima. Kako oni danas gledaju na mentalno zdravlje i kako vam se čine te mlade generacije za koje mi stariji često znamo reći kako su izgubljeni i nisu baš u dodiru sa sobom

Predajem na kolegiju „Kreativni laboratorij“ i samo ime kaže da je to rasadnik raznih ideja i koncepata koje svakodnevno dobijem od studenata. Postotak ljudi koji se bave osobnim rastom uvijek je isti, možda malo raste, ali uglavnom je to stabilna brojka. Mladi ne razmišljaju kao mi, mi smo neke stvari morali učiti, morali smo naučiti gledati široko, prihvatiti drugo i drugačije, a njima se to podrazumijeva. Oni svijet prihvaćaju lateralno, skupljaju razne informacije i podatke i iz toga donose svoje zaključke. Puno su brži, fleksibilniji i kroz kolegij koji predajem vidim da su jako kreativni u osmišljavanju raznih ideja, biznisa, društveno odgovornih akcija. Mi ih u tome potičemo i pomažemo da se te ideje realiziraju.

Mislim da je razvijanje kreativnosti nešto na čemu trebamo raditi u svakoj životnoj dobi. Tu su glavni neprijatelji strah od promjene i neuspjeha, a ti strahovi rastu s godinama. Teške su godine iza nas, od korone, potresa, egzistencije i sve je to brzi put u depresivna stanja.

Ono što me brine je porast depresije među mladima i zato se ja uvijek zalažem za kreativnost. To je lijek za puno naših boljki ili suplement za sretniji život.

Pogledajte video u cijelosti: