Ima li išta što o migreni već nije rečeno? Svaka migrena skriva svoju priču, jer osim onih dobro poznatih okidača uvijek postoji neka specifičnost koja se razlikuje od osobe do osobe. Razgovarala sam s Marinom Grba Krpan, predsjednicom Udruge Migrena Hrvatska i glumicom Ana-Marijom Vrdoljak, članicom udruge. Obje dugi niz godina boluju od migrene i svaka od njih simptome ublažava na neki svoj način.
Kako su danas vaše migrene?
Marina: Dolazi lijepo vrijeme, toplo je, sve cvate, svi se vesele proljeću, a mi migrenaši se odmah primamo za glavu, jer znamo da neće biti dobro. Promjene klime, toplina, tlakovi i stres, to su naše stalne boljke. Uz to važna je i prehrana i tjelesna aktivnost.
Moja migrena je krenula u pubertetu kada hormoni ionako polude. Najprije su to bile obične glavobolje koje sam tretirala analgeticima. Moje migrene su baš tipične, imam pojavu aure, gubim sliku kao da svijet gledate u razbijenom ogledalu. Ponekad gubim i riječi. Podaci Svjetske zdravstvene organizacije govore o tome da je migrena treća bolest po raširenosti u svijetu.
Samo u Hrvatskoj je više od 400.000 oboljelih, a gdje su svi oni koji nisu registrirani.
Ana-Marija: Migrena je moja najbolja prijateljica još od puberteta. Ja isto imam auru, a to je kao da gledate dugo u jaku svjetlost. Imam trnce u desnima, rukama, govorna disleksija se javlja. U početku stalno misliš da ćeš dobiti moždani udar, a ja se jedino toga bojim, jer uvijek tu bol prati nelagoda, panika.
Važno je da nisam gladna recimo, smeta mi jako svjetlo, nosim svaki dan sunčane naočale. Bol se često veže i uz menstruacije.
Nakon četrdesete sam shvatila da migrenoznu bol imam više od dvadeset dana u mjesecu. Jako je važno otići liječniku, neurologu i dobiti pravu terapiju. Uzimati analgetike na svoju ruku nikako nije dobro jer to nije dugoročno rješenje. Osobno, migrenu osjećam kao stanje koje traje pola sata, ali može trajati i tjednima. To je kao mamurluk nakon tuluma, a nigdje tuluma i zabave.
Jako je teško održavati odnose oko sebe jer ste često u lošem raspoloženju, osjetljivi, zapravo bolesni.
Meni samo lijekovi nisu pomogli. Počela sam ih koristiti uz botoks koji se ubrizgava dva puta godišnje, a značajno pomaže kod migrena. Uz to ubrizgavam lijek svaki mjesec sama sebi i sve to skupa čini moju terapiju, zbog koje migrena nije nestala, ali je ipak pod nekom kontrolom.
Marina: Kod mene lijekovi nisu bili tako učinkoviti. Ja sam se više bavila uzrocima migrene i zašto se ona javlja.
Meni se čini da je to kod mene stres i pretjerana aktivnost mozga, previše obveza koje želimo ispuniti. Meni je teško bilo stati na loptu, ali sam shvatila da se moram dovesti u red jer živjeti s migrenom je toliko disfunkcionalno živjeti - da naprosto nemaš opciju.
Napravit ću mali twist i zamoliti vas da mi pokušate reći što je dobro u činjenici da imate migrenu?
Ana-Marija: Ne zovem je slučajno najbolja prijateljica. Čak sam napisala i tekst o njoj i opjevala je s Davorinom Bogovićem. Migrena se pojavi da mi kaže da nisam savršena, da ne moram sve stići, baš sve napraviti. Ona mi služi da ne budem stroga prema sebi, da budem malo nježnija, manje zahtjevna. Teško da bih usporila da nema te moje migrene.
Marina: Prije pet godina kada smo osnovale udrugu, ja sam bila uvjerena da živim baš po pravilima zdravog života. Ali ja sam znala što treba, ali nisam tako živjela. Onda sam uvela pravilnu prehranu, tjelovježbu koja ne smije biti pretjerana nego izbalansirana. Vodim računa o hidraciji i kvalitetnom snu. Svi to znamo, ali malo tko od nas svakodnevno vodi računa o svemu navedenom.
Kod migrene obično postoji neko obiteljsko nasljeđe?
Marina: Kod mene to nije slučaj, ali kad mi sinovi kažu da ih boli glava ja se odmah smrznem. No, migrena je uglavnom ženska bolest, puno rjeđe obolijevaju muškarci. Mi u našoj udruzi imamo više žena, ali je recimo važno reći da smo mi jedina takva udruga u cijeloj regiji. Nama se javljaju i roditelji čija djeca pokazuju neke tendencije obolijevanja.
Okupljamo stručnjake, dijelimo iskustva a ponekad je samo podrška koju oboljeli dobiju jako važna.
Ana-Marija: Ja u obitelji imam nekoliko slučaja migrena, tako da imam to obiteljsko nasljeđe.
Meni je posebno izazovno moje zanimanje koje ne dopušta da se ja u naletu migrene osamim, ugasim svjetlo i mirujem. Često imam predstave prije podne, članica sam ansambla Žara ptica i ponekad glumim i s migrenom. Popijem lijek, popijem puno vode, i pod naletom adrenalina odigram predstavu, a nakon toga više ne znam za sebe i onda kreće to migrensko stanje.
Recimo pričala mi je kolegica Ksenija Marinković kako je igrala jednu predstavu s holterom koji je nosila za vrijeme predstave. Drugi dan ju je doktor pitao što je radila večer prije od 20-22 sata, jer holter pokazuje da je bila u predinfarktnom stanju, a ona je samo igrala predstavu. Ova priča pokazuje koliko smo često izloženi stresu kojeg nismo svjesni i kako tijelo ipak negdje sve bilježi i vraća. Mene je migrena naučila da usporim i budem manje stroga prema sebi.
Marina: Ja predajem na fakultetu, volim studente, volim to raditi i moram reći da sam i s migrenom jednako predana tome što radim. Privatno jesam malo digla ručnu, ali poslovno i ne baš. Migrena je ozbiljna neurološka bolest, to nije samo glavobolja. A često se baš tako ljudi i mi sami odnosimo prema tome.
Puno je tu propuštenih druženja, veselja i svega, jer naprosto kroz to moraš proći sam. Tvoj uski krug ljudi razumije da to nije samo glavobolja, a šire od toga niti možeš niti želiš objašnjavati.
Ana-Marija: Upravo tako, mi sami određujemo svoja pravila jer neke stvari ne možeš s tom bolesti.
Marina: Meni često na poslu kažu da idem kući jer meni se na licu vidi ta bol, ali meni i dalje ne pada na pamet ići leći. Vraćamo se na početak, mi smo sami uzrok i rješenje problema.
U ožujku je bio Dan migrene, bili ste vrlo aktivni kao udruga?
Marina: Jesmo. Organizirali smo panele, nasnimili puno stručnih podcasta, obilježili taj dan u središtu Zagreba. Važno nam je društvu dići svijest o toj sveprisutnoj bolesti.
Na kraju, vaši blic savjeti kod napada migrene?
Marina: Umiriti se, paziti na dovoljno sna, piti dovoljno vode, paziti na zdravu prehranu. I to svaki dan. Nikako se samoliječiti, otići liječniku opće prakse i neurologu.
Ana-Marija: Uz sve to biti nježan prema sebi, ugoditi sebi, slušati se. Svijet neće stati ako mi malo usporimo.
Cijeli intervju pogledajte ovdje