Zdravko Marić: Bilo bi mi lakše doći do Obame nego kod nas pronaći sponzore

Ne mogu zamisliti gore mučenje od petosatnih španjolskih večera. Oni ne jedu, oni se ubijaju hranom. Osim toga, izlaze iza deset navečer i jedu do dva-tri sata iza ponoći. Baš sam bio nedavno u Madridu na finalu Lige prvaka, bio sam Peđin gost i četiri dana zaredom vodio me u njihov poznati restoran Meson Txistu, mene koji nikad ne večeram. Bio mi je to veći napor od bilo kojeg posla, no Peđa mi je rekao: “Važno je da te tamo vide, tamo ćeš upoznati sve one koji ti mogu biti potrebni”. Što sam mogao, išao sam i jeo tih pet-šest sljedova… Ovako mi je Zdravko Marić objasnio zašto će u Bistrou večerati samo lagani povrtni rižoto sa šparogama i popiti jednu čašu crnog vina.

Da odmah objasnimo, restoran Txistu, koji ga nije impresionirao, omiljeni je Beckhamov restoran u Madridu, ispred kojeg uvijek čekaju paparazzi, a Peđa je Crnogorac Predrag Mijatović, nekad igrač, donedavno i direktor Real Madrida, kojeg je na pravim izborima s predizbornom kampanjom odabrao dobar dio od 200.000 članova tog kluba. Ukratko, Peđa je legenda u Španjolskoj, čovjek koji može nabaviti karte za VIP ložu na Ligi prvaka i poznaje svakoga tko nešto znači u Španjolskoj i svjetskom nogometu.

Jednako tako na ovim prostorima nitko nema adresar ili mobitel sa zanimljivijim popisom važnih i utjecajnih imena od njegova “brata”, Zdravka Marića. Brata? Tako je Marića crnogorskom predsjedniku Mili Đukanoviću predstavio Peđa da bi mu objasnio koliko mu je osobno važno da pomogne mladom Splićaninu. Zašto? Jer je ono što Zdravko Marić radi za svakog istinskog ljubitelja sporta veličanstven projekt.

Više mladih nego na OI

Naime, asketski nastrojen Marić već 14 godina razvija jednu od najznačajnijih amaterskih sportskih manifestacija u ovom dijelu svijeta - Sportske igre mladih. Prošle godine na igrama je nastupilo ukupno 47.000 djece, ove godine očekuju još veći odaziv (na spektakularnim Olimpijskim igrama u Pekingu, usporedbe radi, sudjelovalo je “samo” malo više od 10.000 sportaša). Uoči našeg razgovora, nevjerojatno simpatični zaljubljenik u sport, čovjek bez ikakvih socijalnih hemunga, baš se vratio iz Podgorice i dobio čvrsto obećanje crnogorskog predsjednika da će biti pokrovitelj Igara i razgovarati s direktorima javnih poduzeća koja bi mogla postati eventualni sponzori i tako pomoći da se i crnogorska omladina uključi u tu manifestaciju prijateljstva, druženja, sporta, različitih večernjih zabavnih aktivnosti, odlazaka na plažu, proslave rođendana, prijateljstva za cijeli život…

U jednom trenutku Zdrave se, kako sam sebe katkad zove, nasmijao i rekao da mu se čini da bi mogao doći i do Baracka Obame lakše nego do direktora nekih naših javnih poduzeća, čije bi sponzorstvo pomoglo u daljnjem jačanju Igara u Hrvatskoj. Kod nas je ideja sponzorstva takvih društveno važnih projekata doista još u početnom stadiju, čak ni Ministarstvo sporta nije do kraja shvatilo koliko jedne takve igre mogu pomoći širenju ideje kod nas već gotovo mrtvog amaterskog bavljenja sportom, no Ina je upravo pristala pomoći Igre kao generalni sponzor u sljedeće dvije godine, što znači da važnost ovakvog projekta doista postaje jasnija.

Kako je uopće došao na ideju da napravi sportske igre za djecu i omladinu pod motom “Živimo život bez droge jer droga uzima život”?

Mali nogomet u kvartu

Slikovitim splitskim izričajem objasnio mi je da je od djetinjstva sudjelovao na lokalnim turnirima u malom nogometu sa svojom ekipom iz kvarta Brda. Uglavnom su i osvajali ta lokalna natjecanja na kojima bi za nagradu dobili tortu ili možda janjca na ražnju. Poslije im je palo na pamet kako ne bi bilo loše da to oni sami organiziraju češće, možda svaka dva mjeseca. U početku im je puno pomogao njihov lokalni župnik, a natjecanja su održavali u školskom dvorištu. Kad su se dečki s kojima su se družili pobunili što oni uvijek pobjeđuju, odlučili su napraviti turnire i u košarci i rukometu. Tako je sve počelo 1994. godine, nekoliko godina se s prijateljima tražio - to je bio samo njihov mali lokalni projekt - no odjednom je spontano počeo rasti i prerastao u Sportske igre mladih s prednatjecanjima po svim našim županijama i tenedencijom širenja na cijelu regiju, s deset sportova u kojima se natječu mladi u tri skupine (do 10 godina, od 11 do 14 i od 15 do 18 godina). Uz mali nogomet, rukomet i košarku, mladi se danas natječu i u odbojci, odbojci na pijesku, graničaru, tenisu, stolnom tenisu, šahu i badmintonu.

Zašto bi za mobitel Zdravka Marića gotovo svi sportski novinari svijeta bili spremni lagati, muljati ili krasti? Jer su u njemu brojevi najznačajnijih sportaša i sportskih funkcionara svijeta. Recimo, počasni predsjednik Igara je biznismen Dave Richards, predsjednik Premier Lige, kojem je britanska kraljica dodijelila plemstvo za zasluge u sportu. No, tu je i gotovo 50 počasnih ambasadora Igara, od Nike i Cice Kranjčara, preko Gorana Ivaniševića, do Marićeva velikog pobornika Slavena Bilića.

- Slaven Bilić je nejverojatna osoba, na svaki način u njegovu društvu osjećate da je velik i plemenit čovjek, pravi humanist - rekao je Zdravko kad sam ga natjerala da mi ipak otkrije tko je na njega od svjetskih i domaćih sportskih legendi koje poznaje ostavio najdublji dojam. Naime, Zdravko iznad svega cijeni dobronamjernost, nepretencioznost i marljivost (lijenost je izvor svih grijeha, ponovio je nekoliko puta za vrijeme večere). Smatra da su svi veliki ljudi zapravo skromni, pristupačni, spremni pomoći kad su djeca i mladi u pitanju.

Dobra koordinacija

Što se tiče velikih ljudi koje je susreo, popis je doista nepregledan. Slovenski predsjednik Pahor, zaljubljenik u zdrav, sportski način života, postao je blizak sa Zdravkom jer mu je za sina preko svojih nevjerojatnih sportskih veza nabavio dres Kobea Bryanta i potpisanu loptu Reala, koja je na jednoj dobrotvornoj slovenskoj aukciji postigla cijenu od 50.000 eura.

- Ljude takve stvari neobično vesele, čini mi se da sam od Peđe izvukao valjda tisuću Realovih dresova. Svi naši poslovni ljudi žele jedan takav dres, a ako to može pomoći Igrama, ja ću im ga zasigurno nekako nabaviti - kaže naš nepoznati, veliki sportski funkcionar.

Zdravkov mlađi brat Slaven, dopredsjednik Igara, barem jednom mjesečno putuje u Bruxelles, gdje je uspostavio jako dobar kontakt s Ollijem Rehnom, Hannesom Swobodom i brojnim drugim europskim dužnosnicima (jako ih podržavaju i švedska zastupnica u europskom parlamentu Anna Ibrišagić, mađarski predsjednik parlamenta Pal Schmitt i mnogi drugi). Europski parlamentarci objasnili su mu da bi takve igre bile još značajnije i dobile istinsku financijsku podršku EU kad bi se proširile na cijelu regiju i razvijale prijateljstvo mladih i izvan naših granica. Za sada predsjednik Sportskih igara mladih namjerava pozvati mlade iz Slovenije, Makedonije, Bosne i Hercegovine, Češke i Crne Gore, a kasnije bi doista to proširili na čitavu regiju.

Organizacija ovakvih igara zahtijeva neobično dobru koordinaciju, u čemu se 22 stalno zaposlenih već dokazalo u prethodnim godinama. U Split na finale dolazi između 2000 do 2500 djece, koje volonteri i 700 privremeno zaposlenih mladih ljudi smjesti u đačke domove i u vojarnu koju im je stavio na raspolaganje susretljivi ministar obrane. Veliki “sponzor” Sportskih igara je i naš napadani gradonačelnik Bandić, kako Marić kaže, “uvijek spreman nešto učiniti za sport i zdrave navike mladih”, no vatreni prijatelji igara postali su i ministri financija i zdravstva. Tu je i nekoliko velikih sponzora iz svjetskih korporacija te, s manjim donacijama, i velik broj naših javnih poduzeća. Zašto im je zapravo potrebno toliko sponzora?

- Mi želimo da Igre doista budu vođene profesionalno pa za sva natjecanja u finalu angažiramo profesionalne suce, koje moramo platiti. Osim toga, želimo da se djeca doista dobro provedu, da upoznaju Split, da se na njihovu boravku ne štedi. To sve, na žalost, košta kad se radi o tako mnogo sudionika.

Zaljubljen do ušiju

Sponzor Sportskih igara je i hotel Esplanade, u kojem Zdravko Marić odsjeda kad dolazi u Zagreb, gdje ga često možemo vidjeti s njegovom djevojkom. Smijem li spomenuti da se zove Morana Paj, da je dugo radila vani kao manekenka, pitala sam ga očekujući da će me kao mnogi drugi zamoliti za diskreciju, no on se počeo smijati i rekao:

- Da, zašto ne kad sam zaljubljen do ušiju… Ako se s Moranom ne vjenčam, ostat ću zavijek sam i nesretan.

Dakle, na otvorenju Igara sljedeće subote na hvarskom glavnom trgu, što će, kao i sva finalna natjecanja biti zabilježeno i u emisiji na HTV-u koju sami produciraju, Zdravko, donedavno posve anonimni inicijator jednog velikog i važnog projekta, možda će i sam postati meta paparazza kao i njegovi brojni prijatelji, vrhunski svjetski sportaši.