U Generi će raditi Kinezi jer su radišniji i pristojniji od većine naših radnika

ZAGREB - Sjedili smo u restoranu Tač, gdje profesor doktor Slobodan Vukičević, stručnjak za biomedicinu, nedjeljom ruča s obitelji i prijateljima, kad nije na putu, što je veoma često. Dok je Vesna, chef tog popularnog obiteljskog restorana, oduševljeno objašnjavala da je “upravo gotova pašteta od bakalara” i stavljala na stol domaće pecivo i pogačice, znanstvenik koji s jednakim žarom razgovara i o kulturi, etici i politici, odnedavno biznismen u najvećoj farmaceutskoj operaciji koja se tek treba dogoditi na ovim prostorima, pričao mi je o svojoj ovisnosti o najtežem usponu na Sljeme, Mrcini, kako ga zovu pravi Zagrepčani.

Niti jednu nedjelju ne propušta Sljeme, čak ni kad kiši, pa u šumi susreće jedino akademika Ivana Prpića, koji je već zašao u osamdesete, ali, kao i on, smatra da je “moć navike ili još više želja za prirodnim endorfinima” jača od lošeg vremena. Za dr. Vukičevića neki oblik fizičke aktivnosti ključan je u svakom danu, često u pauzi predavanja na Medicinskom fakultetu odlazi na obližnji teniski teren, ili vježba doma, na traci za hodanje.

Vjerujete li vi u meteoropatiju? - upitala sam ozbiljno liječnika koji smatra da na našoj medijskoj sceni preveliku pozornost dobivaju brojni medicinski šarlatani, ljudi koji nesavjesno promoviraju potpune znanstvene besmislice i lažne, nedorečene new age teorije. Bio je, naime, jedan od onih dana kad u Zagrebu pola grada tvrdi da ne može ništa raditi jer je “vrijeme neizdrživo, nesnosno”...

Opasno nadriliječništvo

Profesor anatomije, istraživač, osnivač nekoliko znanstvenih laboratorija, samo se nasmijao i rekao da u meteoropatiju mora vjerovati jer živi s meteoropatom, suprugom kojoj nagle promjene vremena itekako smetaju. Doduše, njemu ne, a u znanosti mali uzorak doista ne znači puno. Evo, baš je nedavno morao odgovoriti na stotine zabrinutih poziva svojih prijatelja zbog dezinformacije da je lijek Controloc opasan po život. Kako je pretplaćen na New England Journal of Medicine i neke druge ozbiljne medicinske publikacije, proučio je taj slučaj pomno i zaključio da su novinski napisi bili ishitreni, jer problem nije u opasnom lijeku, nego u njegovu besmislenom i nepotrebnom propisivanju bolesnicima kojima ne može pomoći.

Veoma je glasan u suprotstavljanju nadriliječništvu i neprestanoj struji novih internetskih i medijskih napisao o “štetnoj službenoj medicini” i smatra da bi pacijenti trebali tužiti jednu našu grupu liječnika koji su nedavno objavili i knjigu u kojoj su mnoge znanstvene medicinske činjenice obrnuli naglavačke i time pacijente odvratili od terapije koja bi im pomogla. O svemu govori otvoreno zbog toga što smatra da je svatko od nas dužan “očistiti svoj mirkookoliš”, aktivno djelovati protiv svega što nam se oko nas čini etički neprihvatljivim, amoralnim, štetnim za društvo, “poput Thomasa Jeffersona, koji je smatrao da onaj koji aktivno ne sudjeluje u životu oko sebe ne postoji”.

Sebični doktori

- Medicina je najbolje ogledalo civilnog društva. Baš na području zdravstva, gdje se sad pokušavaju napraviti te famozne velike uštede, najbolje se vidi što je tranzicija napravila u ovoj zemlji. Liječnici ne surađuju, politički su podijeljeni, ‘čuvaju’ pacijente za sebe i ne žele se konzultirati s ostalim stručnjacima da ne bi podijelili slavu i pripustili nekog drugog u svoju sferu utjecaja. Reći ću vam otvoreno, naši su ortopedi sa Šalate jedva spasili nogu Vedranu, sinu guvernera Rohatinskog, teško mi je i zamisliti što se sve događa ‘anonimnim pacijentima’. Bio je zbog jedne ozljede noge u bolnici dulje od godinu dana, dobio je MRSU, a njegovi liječnici nisu kontaktirali najvećeg stručnjaka za bolničke infekcije koji radi samo kat ispod njih.

Tek kada smo formirali pravi konzilij, kad mu je naš vrhunski stručnjak dr. Francetić ponudio pravu kombinaciju antibiotika s nekim suplementima, kad mu je stručnjakinja za bol dala lijek za sad već kroničnu stravičnu bol u kojoj mu više ni morfij nije pomagao, Vedranu je potkoljenica počela cijeljeti... Politiku ne bi trebalo pripuštati u bolnicu jer političari ne žele govoriti istinu, a ona je jasna: medicina na najvišem nivou veoma je skupa, upravo kao i znanost. Potrebni su nam pravi centri izvrsnosti, ne demagogija, koja svakom selu obećava veleučilište. Naša je zemlja premala i presiromašna za nekoliko velikih znanstvenih centara. Osim toga, sva su naša sveučilišta osim zagrebačkog pod izravnim utjecajem lokalne politike koja ulaže u infrastrukturu, a ne u razvojne programe i istraživanja. Posljedica svega toga je činjenica da još nemamo veću grupu istraživača koja bi mogla samostalno aplicirati na europske fondove za velike projekte. Tu ćemo propustiti veliku priliku...

Lažni lijekovi

Znanstvenik koji je radio u američkom Nacionalnom institutu za zdravlje i bio konzultant u 15 svjetskih farmaceutskih kompanija tvrdi da još nikada nije susreo neetičnog uspješnog istraživača znanstvenika. Dakle, nisu oni koji razvijaju lijekove pohlepni, neodogovorni, spremni na tržište donijeti lijek kojeg učinci nisu do kraja ispitani ili potisnuti neka otkrića drugih znanstvenika; takvi su, po njegovu mišljenju, samo menadžeri kojima je na pameti isključivo brza i laka zarada. - Vi danas gotovo sve lijekove možete naručiti preko interneta, od sumnjivih proizvođača koji tvrde da su u potpunosti prenijeli komplicirane formule nekog zaštićenog lijeka. No, istraživanja su pokazala da je 70 posto tih lijekova proizvedenih u Africi, Indiji ili na Dalekom istoku zapravo lažno, u najboljem slučaju nedjelotvorno, u najgorem, dakako, opasno po život.

Problematična birokracija

Zvuči doista kao oživljeni scenarij filma “Treći čovjek”, u kojem Harry Lime neposredno nakon Drugog svjetskog rata u Beču prodaje pokvareni penicilin, kažem užasnuto: do sada sam samo pohlepu velikih farmaceutskih kompanija smatrala uzrokom mnogih medicinskih kontroverzi, od zamjenske hormonalne terapije, preko mnogih lijekova koji se olako i nepotrebno propisuju gotovo svim pacijentima jer su liječnici na određeni način potkupljeni na konferencijama u organizaciji farmaceutske industrije. Da, od srednjeg vijeka do danas ljudi bezobzirno pokušavaju zaraditi na tuđoj nesreći i uvijek pronalaze neke nove načine kako prodati lažno izlječenje, objasnio mi je doktor Vukičević, koji u cijeloj priči najgorom smatra vojsku administracije u velikim kompanijama, ljude koji onima koji doista rade zagorčavaju život i oduzimaju vrijeme.

- Najveći problem svakog velikog sistema je birokracija, koja uvijek generira neki unutarnji ‘posao’ koji opravdava njezino širenje. Ja bih odmah otpustio menadžera koji saziva sastanke usred radnog vremena, kad ljudi nešto pokušavaju proizvesti. Kad menadžeri nemaju pravog posla, onda sazivaju sastanke kako bi dokazali da su prijeko potrebni i da puno rade. Uostalom, sve je to objašnjeno Parkinsonovim zakonom, koji je taj analitičar donio u Economistu još 1955., objašnjavajući kako birokracija ili administracija lažno povećava opseg svog posla hraneći samu sebe. Taj mudri zakon točno detektira kako se veliki sustavi urušavaju iznutra, pogledajte farmaceutske divove Pfizer i GlaxoSmithKline.

U Generi d.o.o., velikoj istraživačko-farmaceutskoj, prvoj našoj biotehnološkoj tvrtki koju je osnovao odvjetnik i entrepreneur Marijan Hanžeković s Ivanom Drpićem i dr. Vukičevićem, obećava, neće vladati menadžeri, kojih će biti malo, samo prijeko potreban broj, da se tvrtka ne pretvori u entropičan veliki sustav.

Svemirski pogoni

Bavit će se proizvodnjom generičkih lijekova, proizvodit će i lijekove drugih istraživačkih laboratorija, no bavit će se i pravim istraživanjima. Upravo su u fazi ispitivanja biolijeka za bolest bubrega, o kojem se kod nas prilično mnogo pisalo, temeljenog na njihovu otkriću jednog proteina i njegova antitijela. Dr. Vukičević smatra da je Plivino otkriće azitromicina vjerojatno najznačajnije znanstveno otkriće na ovim prostorima, a da bi taj njihov lijek mogao biti sljedeće takvo otkriće, no još treba proći klinička ispitivanja.

Iako ponosan na njihov istraživački laboratorij u kojem će raditi mnogi domaći znanstvenici, kao i na “svemirske” pogone Veterine d.d., naše znanstvene institucije s dugom poviješću, koju su kupili i pripojili Generi, smatra da će vjerojatno, na žalost, u sljedećoj fazi morati uvoziti kadrove koji će raditi u njihovoj tvornici. Kineski radnici, recimo, za razliku od naših, pristojni su, marljivi, civilizirani, spremni raditi bez prestanka, ako treba i 10 ili 11 sati dnevno. Strance, dakle, ne smatraju neprijateljima u Generi, koju mnogi nazivaju novom Plivom iz zlatnih godina. Profesor Vukičević na to samo odmahuje rukom, sa smiješkom. No, ipak dodaje da je Hrvatska gotovo sve rasprodala strancima, a jedino su oni Veterinu vratili u naše ruke.

Čaša vina i puno smijeha

Smatra da je medicina danas napravila nezamislivo velik napredak, već su otkrivena 34 genetska testa na bolesti, što znači i efikasnije liječenje tih bolesti, očekivani vijek je dulji od 80 godina, a bogme je i viagra, kaže, promijenila život nabolje milijunima ljudi.

Što dr. Vukičević, uskoro na pragu šestog desetljeća, osim redovitog vježbanja čini za svoje zdravlje?

- Svako jutro uzimam 1000 mg vitamina D u kapsulama jer pomaže kostima, čitavom lokomotornom sustavu. Dva puta tjedno uzimam i multivitamin te vitamine B12 i B6, potom obavezno svakodnevno 1 gram vitamina C jer pospješuje stvaranje kolagena, zacjeljivanje rana i djeluje antiinflamatorno, potom omegu 3, karoten, aktivator nekih jetrenih procesa. No, ne uzimam ginko ili biljne suplemente o kojima se puno govori, ali čije djelovanje nije dokazano.

Slobodan Vukičević vjeruje i u čašu crnog vina dnevno. Jer je dokazano zdravo, a u njemu i uživa, što je itekako važno. No, najvažniji je smijeh, kako mu je objasnio dr. Keros kad je došao na fakultet: “Samo se ti smij, pa ti neće trebati usluge kolega”. To je i osnovna postavka američkog Nacionalnog instituta za zdravlje, gdje je i sad savjetnik: humor je terapija!