FOTO: SPOMENIK INDUSTRIJSKE ARHITEKTURE Grad je bez ikakve najave poslao bagere na Paromlin

Jučer su, bez ikakvih najava, krenuli bageri na Paromlin, jedan od najvažnijih spomenika zagrebačke industrijske arhitekture. Željko Horvat, savjetnik gradonačelnika, izjavio je da se dizalicima koje smo zatekli na gradilištu obavlja samo procjena stanja, nakon koje će se prokazati hoće li se Paromlin srušiti do temelja, a da su bageri srušili samo dijelove opasne za građane.

Do zaključenja broja nismo dobili odgovor kako to da su ovakvi, terminalni radovi na iznimno važnom djelu, uopće krenuli ne samo bez šire javne rasprave i konzultacije sa strukom, nego i bez obavijesti građanima. Upućeni s kojima smo razgovarali uvjereni su da Paromlinu nema spasa, budući da je predugo prepušten propadanju.

- Paromlin se već godinama kod nas spominje i slavi kao primjer industrijske arhitekture, govori se o industrijskoj arheologiji, dakle o nečemu što bi vrijedilo pokazati svijetu, obnoviti i očuvati.

A cijelo je vrijeme ta zgrada zapuštena i ruševna. Ima još zgrada koje se spominju u ovom kontekstu, no jedini uspješan primjer obnove, zgrada koja izaziva pažnju i struke i javnosti je zgrada Laube. U posljednjih deset godina praktički nema niti jednog primjera uklapanja suvremenog izraza u kontekst industrijske arhitekture - kaže arhitekt i urbanist Nenad Fabijanić koji je, kaže, čuo za rušenje. I nije se pretjerano iznenadio.

- Stalno smo govorili s čežnjom za očuvanjem te zagrebačke posebnosti u centru grada. No, to je davno imalo smisla, kada je Paromlin je bio zanimljiva građevnina tj. funkcionalna kuća. Danas, nakon godina izloženosti atmosferilijama, nakon potresa i požara, on to više nije. Ta zgrada je neposredna opasnost za okolinu, prolaznike, a bila bi opasna i za one koji bi je obnavljali i gradili. U današnjem obliku Paromlin je sasvim sigurno i ruglo - objašnjava realnost ugledni arhitekt.

Jednostavno rečeno - trenutak kada se nešto s ovom građevinom moglo napraviti odavno je prošao.

- Metode čuvanja zaštićenih spomenika dobro su poznate, podložne profesionalnim kriterijima koje poznaju i u Ministarstvu kulture i u Gradskom uredu za zaštitu kulturnih spomenika. Očito, nije učinjeno ništa u tom smislu i sada je kasno biti senzibiliziran, pa i sentimentalan - objašnjava Fabijanić i dodaje da se sada radi o zidovima koji bi se mogli srušiti za prvog malo jačeg nevremena.

FOTOGALERIJA: Započelo je rušenje dijelova spomenika industrijske arhitekture Paromlin koje je procijenjeno kao opasno po život

Govori i kako su intevencije u ovakve prostore iznimno skupe, pa mu je kao stručnjaku, potpuno razumljivo da nitko ne želi uložiti svoj novac i pritom slijepo slijediti naše često krute i ograničene kriterije zaštite.

- Adaptacija i obnova ovakvih zapuštenih, gotovo ruševnih građevina, zasigurno je najskuplja investicija. - kaže i nastavlja - Tu dolazimo do sasvim druge teme. Ako se nešto odluči čuvati, onda to mora čuvati država, po pravilima i svojim novcem. Ne očekujete valjda da će se netko pojaviti i uložiti golem novac. I mora postojati razlog, zajednički interes i krajnji cilj zbog kojeg se nešto čuva i obnavlja.

Ovaj priznati stručnjak kaže kako u Hrvatskoj baštinimo mnogo važnih povijesnih zgrada i ambijenata koji su u ruševnom stanju i koje bi trebalo spašavati, od romanike do baroka.

- Ne želim zvučati grubo, jasno da mi je žao. Cijeli sam svoj radni vijek proveo čuvajući baštinu, inkorporirajući nove segmente u stare prostore. No, ovdje je jednostavno riječ o primjeru dugogodišnje nezainteresiranosti i nebrige za industrijsku baštinu i proizvodnu kulturu. - govori Fabijanić - I još uvijek ne znamo što bismo s tim. Stoga su nam uzori u “velikom” i bogatom svijetu, u Engleskoj, Francuskoj ili Španjolskoj samo nedostižni primjeri... Za Paromlin, nažalost, još uvijek nema rješenja. I uvjeren sam da ćemo se za koju godinu čuti na istu temu.

- Bilo je i za očekivati rušenje Paromlina. To je standardna priča kod nas. Pustite nešto da propada godinama, onda srušite jer postane opasna ruševina, pa date nekome zemljište da tu izgradi nešto. Niknu neke staklene zgrade, parkirališta, izgubi se baština, izbriše iz memorije - kaže ugledni urbanist, povijesničar umjetnosti Zlatko Uzelac koji se u svojem radu puno bavio tom građevinom.

Još prije nekoliko godina u razgovoru za ‘Jutarnji’ o sudbini industrijske arhitekture u Hrvatskoj i svijetu, predvidio je ovakvu sudbinu Paromlina.

- Da, nije ugodno biti zloguki prorok. No, još od onog davnog požara sve je vodilo k tome - kaže Uzelac i prisjeća se različitih ideja obnove ili izgradnje koje su postojale za ovaj kompleks. Neke su od njih bile, u najmanju ruku, neobične.

- Sjećam se da je bila priča o hotelu koji su željeli graditi neki iseljenici no to je, srećom, propalo - govori Uzelac koji smatra da je lokacija Paromlina iznimno osjetljiva točka na mapi Zagreba. Štoviše, presudna lokacija.

- Kako ova građevina ili bolje rečeno cijeli jedan kompleks stoji u samoj središnjoj točki Zagreba, kako je to pravi centar grada gdje je odavno planiran novi središnji trg, ona će u biti odrediti konačnu sudbinu cijelog centra - kaže.

Za njega, tehničko rušenje Paromlina je jedna stvar, no druga priča je ono što on naziva rušenjem arhitekture.

- Imamo toliko primjera zemalja koje štite svoju baštinu, koje znaju kako uklopiti tu arhitektonsku baštinu u suvremeni kontekst i dati joj novu upotrebnu ulogu. Tako bi bilo i sa Paromlinom, da je bilo volje. Postoji koncept kongresno-kulturnog centra, koji bi ujedinio prostore Koncertne dvorane “Vatroslav Lisinski” i starog Paromlina, dok bi se između njih sagradile multifunkcionalne dvorane s različitim sadržajima - govori i dodaje da bi to bio pravi centar za 21. stoljeće koji bi mogao funkcionirati 24 sata dnevno.

No, od toga, očigledno, neće biti ništa. I, dodaje kako strahuje da će sličnu sudbinu doživjeti i druge građevine industrijske arhitekture, poput Gredelja, iako imaju golem potencijal, a trebalo bi ih obnoviti i dati im novu ulogu u životu Zagreba.