POTRESNA PRIČA Jedini Hrvat s Downom koji je radio puno radno vrijeme dobio je otkaz

Ivica Gregurić (41), junak priče o osobama s Downovim sindromom, uoči objave teksta u Doktoru u kući dobio je otkaz. Njegovi roditelji i on do prije nekoliko su dana bili sretni jer je Ivica bio među rijetkim oboljelima od Downova sindroma koji je imao posao i bio integriran u normalan život. Radio je 20 godina, od toga 18 godina u kuhinji tvornice Gredelj i ponosno nam o tome pričao.

Jedina osoba s Downovim sindromom u Hrvatskoj koja je radila puno radno vrijeme sada je dobila otkaz. Ivica je na burzi, s oko još 230 radnika Gredelja. Njemu je to treći put, dvaput je bio vraćen na posao.

- Prvo sam razgovarao s njegovom šeficom u kuhinji koja me uvjeravala da to nije njezina odluka. Potom smo zvali i Udrugu Down-Zagreb, gdje su odmah pokušali doći do stečajnog upravitelja, no njegova tajnica im je rekla da nije dostupan i da će mu prenijeti poruku - rekao je Ivičin otac Mato. Dodao je da su nazvali i Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, gdje im je Boris Jakov Geričić izašao u susret i odmah nazvao stečajnog upravitelja, no niti on nije mogao do njega. Pokušao je Mato Gregurić i sam doći do njega.

- Moram vam reći da ja ne mislim da je on loš čovjek jer je već dvaput vratio Ivicu s burze, kad se prije nekoliko mjeseci našao na popisu za otkaz. Tada me saslušao kad sam mu rekao da je Ivica osoba s posebnim potrebama i da mu jako puno znači da bude uključen u društvo, a ne izoliran u nekoj ustanovi i pomogao nam je. Ne znam zašto se sada ne želi javiti - kaže otac koji je u očaju kontaktirao čak i Ured presjednika Republike. I ondje je naišao na razumijevanje pa je voditeljica Ureda odmah išla zvati stečajnog upravitelja, no čak niti ona nije mogla doći do njega.

- To čak i nije otkaz u pravom smislu riječi jer nitko u tvornici Gredelj nema ugovor o radu na neodređeno vrijeme nego samo ugovore na mjesec dana koji im se onda više ne produlje tako da automatski odlaze na burzu. Na taj način nisu im obavezni isplatiti otpremninu, kakvu bi Ivica nakon 20 godina rada itekako zaslužio - kaže ogorčeni otac. To su nam Gregurići ispričali jučer, a prije nekoliko dana sve je bilo sasvim drukčije... Ivica je radio, a od roditelja smo doznali kako su ga uspjeli integrirati u društvo.

- Ivicu nikada nismo odvajali od druge djece. Neumorno smo s njim radili i mislim da je to jako utjecalo na njegov razvoj. Čitali smo mu još dok je bio u pelenama pa je s tri godine znao napamet cijelu ‘Ježevu kućicu’. I danas voli čitati, čita novine, časopise, knjige i radi zabilješke o stvarima koje ga zanimaju, o povijesnim likovima, nekim hrvatskim kraljevima... Zna svaku crkvu na putu od Siska do Zagreba i datum kad je izgrađena - ponosno priča Ivičin otac Mato Gregurić.

Ivica je završio srednju školu i stekao zvanje pomoćnog radnika u kuhinji, što je posao koji radi već 20 godina, od čega 18 u tvornici Gredelj. Njemu taj posao znači sve, uživa u njemu i potišten je kad nekoliko dana ne ide na posao, a i šefovi kuhinje za njega imaju samo riječi hvale. Kažu da je idealan radnik jer ne odlazi na bolovanje, ne zabušava, ne razgovara cijele dane na mobitel, nego se na njega uvijek mogu osloniti. Uostalom, dovoljno je čuti Ivicu kad kaže da nema dana kad mu se ne da ići raditi.

- Kuhanje, čišćenje povrća ili mesa, pranje i serviranje tanjura... meni je sve jednako zanimljivo - rekao je Ivica.

- Najviše od svega voli ujutro ustati i otići raditi u kuhinju - kaže otac, dodajući da je njegov savjet svim roditeljima koji imaju djecu s Downom da što više rade s njima i da ih ne izdvajaju iz okoline.

A kako je na otkaz reagirao Ivica, pitali smo jučer. Teško mu je, kaže njegova sestra Morana, ali šuti jer on nikada ni za koga nema ružnu riječ niti se ikada žali.