Ovo je solidarnost, a ne milostinja - tako zvuči temeljna ideja socijalne samoposluge Free Shop udruge Zemljani - Are you Syrious koja je otvorena 2017. godine kao odgovor na sve veće potrebe društveno ugroženih građana. Od Prihvatilišta za tražitelje azila u Zagrebu udaljena je dvadesetak minuta pješke i nezaobilazna je stanica svim tražiteljima međunarodne zaštite te ostalim ljudima u potrebi.
Prostor udruge, u kojem je organiziran i Free Shop, skriven je na platou jedne od zgrada u Ulici Božidara Magovca, u Travnom. Udruga raspolaže s devedesetak metara kvadratnih u kojima nudi i druge razne usluge, kao što su asistencije pri zapošljavanju, asistencije pri ostvarivanju prava, jezično-obrazovnu podršku djeci i djelatnosti koje promiču poboljšanje kvalitete života djece migranata.
U prostoru Udruge nalaze se učionice za tečajeve i konzultacije, dva toaleta, mini kuhinja, dnevni boravak i prostorija dućana. Iako zadovoljni prostorom, pogotovo zbog blizine Prihvatilištu, ono što im silno nedostaje je skladišni prostor.
- Činjenica je da mi jednostavno nemamo gdje s majicama na ‘bretele‘ u prosincu. Za svaku sezonu moramo skupljati u trenutku, nemamo mogućnost pohranjivanja ili skladištenja odjeće, kažu.
Kada donacije krenu, brzo im se popuni prostor, a to je stvar pogotovo u vrijeme blagdana.
- Jako smo brzo zatrpani, što nam čini problem jer s većom količinom stvari dolazi veća količina stvari za bacanje. Mi time preuzimamo to logistički, sortiranje, bacanje, rješavanje odvoza i tako dalje, što naravno oduzima i puno vremena. Kada se rješavamo stvari, uvijek nastojimo prvo preusmjeriti te komade drugim organizacijama, a tek nakon šaljemo na reciklažno.
Na svojim društvenim mrežama tjedno objavljuju popis potrebnih stvari kako bi izbjegli viškove kojih se onda moraju rješavati. Osim odjeće i obuće koja se zbog godišnje sezone ne može iskoristiti, često dolaze i stvari koje nisu iskoristive.
Primaju sve osim...
- Naši su donatori divni i uglavnom prate naš tjedni popis. Ipak uvijek dolazi i ono što ne možemo primiti, uglavnom zbog prostora, ali često se radi i o prljavim ili poderanim stvarima koje se zaista ne bi trebale donirati, objašnjavaju i dodaju kako građanima nedostaje svijesti o broju korisnika dućana te potrebama koje postoje u zajednici.
- Naš Free Shop ima veliki broj korisnika i mislim da dobro pokriva potrebu, naravno s nekim nedostatcima. Ograničen prostor Shopa određuje koliko smo stvari u mogućnosti prihvatiti, a čega se moramo riješiti. Shop je zaista posjećen, puno toga odlazi. Ipak, tu i tamo se moramo riješiti doniranog jer, ili nemamo dovoljno mjesta za skladištenje, ili nije korisno, ističu.
Free Shop je bio odgovor na postojeću potrebu, kaže Vanessa, koordinatorica Free Shopa. Dućan je nastao kada se uočila potreba za, prvenstveno, higijenskim i kućanskim potrepštinama, ali i odjećom i obućom u prihvatilištu.
- To je temelj svakog našeg programa, oni su stvoreni kao odgovor na potrebe ili probleme koji su uočeni u direktnom radu s ljudima. Tako su i asistencije za zapošljavanje zaživjele u doba pandemije kada su mnogi dobili otkaze ili su jednostavno tražili nove.
Dućan radi tri dana u tjednu od 13 do 16 sati, a na iste dane u periodu od 16 do 18 sati skupljaju i donacije. Zbog velike posjećenosti, čekanje može trajati i do dva sata.
- Ponedjeljak, srijeda i petak smo tu. Ljudi kako uđu, daju nam dokument, mi im damo broj. Dok čekaju dobiju kavu, čaj, sok. Ako imaju djecu, ona se igraju tu sa strane s igračkama. S obzirom na to da su naši korisnici osobe izbjegle zbog rata i progona, važno nam je da je naš prostor topao i siguran za sve.
Ideja je da Shop daje dojam pravog dućana. Po ulazu u prostoriju korisnik dobiva košaricu i 15 minuta da izabere što mu je potrebno. Odjeću i obuću biraju sami s obzirom na potrebe, a higijenske im potrepštine, zbog ograničenosti količina, određuju zaduženi volonteri. Svatko ima pravo dolaska jedanput u 14 dana po odjeću, obuću, kućne potrepštine i igračke, a jedanput u 30 dana po higijenske potrepštine. Higijenske su potrepštine rjeđe donacije te se često nabavljaju od prikupljenih novčanih donacija.
- Rijetko je da neka velika organizacija donira, najčešće će to biti susjedi ili građani koji odvajaju iz svojih ormara. S obzirom na to da korisnici mogu dolaziti jedanput u 14 dana, artikle koji nam često nedostaju ograničavamo ovisno o artiklu i/ili po nekoj logici korištenja. Tako na primjer, hlače za muškarce korisnici mogu preuzeti jedne po osobi u obitelji po posjeti, tri majice za muškarce dugih rukava i jednu majicu kratkih rukava. Donje rublje je ograničeno na tri komada gaća i tri para čarapa po osobi po dolasku, dok su jakne ograničene po osobi u obitelji, navodi Vanessa
Osim higijenskih potrepština, najrjeđe su donacije muška odjeća i obuća, pogotovo zimska. Iz Udruge govore kako je nedostatak rukavica i zimskih jakni svake zime regularna pojava.
Muškarci manje doniraju
- Nismo sigurni zašto je tako, ali nam se čini da su žene češći donatori, nego muškarci. Kronično nam nedostaje muške odjeće veličina S i M te muške obuće.
Dječje brojeve ne primaju, kažu, jer je prihvatilište dobro opskrbljeno time.
- Jednom kada spomenete da primate dječju odjeću, gotovo je, pretrpani ste.
Vanessa je kao volonterka počela 2021. godine a sada je zaposlena u Udruzi i zadužena je za zapošljavanje novih volontera.
- Jako su nam bitne volonterke i volonteri i njihova dobrobit. Većina nas je krenula s dugogodišnjim volontiranjem da bi se u konačnici i zaposlili. Volonterke i volonteri su nam osnovna i isključiva pokretačka snaga. To su stotine sati asistencija, stotine ljudi mjesečno koji prolaze kroz prostor i kroz razne programe, od djece do odraslih. Nije potrebno predznanje o problematici, već samo želja za sudjelovanjem, kaže Vanessa.
Budući da se radi o nizu programa koji tematski i strukovno variraju, volontirati u Udruzi može svatko jer su sve vrste vještina dobrodošle.
- Ako imaš neki interes što se tiče pitanja izbjeglištva i sličnih problematika, koje god vještine imao naći će se nešto u čemu možeš pomoći. Dakle, nije potrebno predznanje o problematici, već samo želja za sudjelovanjem.
Lani je organizacija imala oko 120 aktivnih volonterka i volontera, svi raspoređeni prema svojim vještinama i znanjima.
- Svaki program traži drugačiju vrstu volontera, drugačiju vrstu specijaliziranosti, ali je najvažniji interes. Primjerice, za program Braco i Seka tražimo osobu koja se već nalazi unutar humanističke ili pedagoške struke. Trenutno nam nedostaju STEMovci. Volonteri koji dobro znaju matematiku, fiziku i kemiju za rad s djecom. To su polja koja općenito slabije idu, a pogotovo djeci koja ne razumiju jezik ili se teže sporazumijevaju.
U Dućanu godišnje prođe oko 30 do 40 volonterka i volontera jer se radi o drugačijim uvjetima.
Često se za volontiranje prijavljuju i tražitelji međunarodne zaštite. Njihovo se sudjelovanje smatra odličnim doprinosom jer olakšavaju komunikaciju između Udruge i volontera i korisnika. Ovaj sustav ne pomaže samo Udruzi, već i njima jer istovremeno brže i prirodnije uče hrvatski jezik.
- Bez obzira na to, svi smo mi u organizaciji navikli na jezičnu barijeru, kod nas se govori i rukama i nogama, glavno da se razumijemo.
Osim edukacija koje volonteri provode za korisnike, edukacije prolaze i volonteri.
- Budući da se nekad radi o direktnom radu s osjetljivim skupinama, u tim se situacijama očekuje da osobe prođu specifičnu edukaciju. Osobe koje vode program ‘Braco i Seka‘, primjerice, moraju proći posebne edukacije koje jako detaljno i striktno opisuju rad s djecom s izbjegličkim iskustvom. Osim toga, trudimo se kad god imamo sredstva osigurati službene edukacije za podučavanje hrvatskog kao drugog jezika djeci. Edukacije ili plaćamo ili nam dođe volontirati netko iz Croaticuma. Četvrtina korisnika su nam i dalje osobe pod privremenom zaštitom, Ukrajinci, nešto manji postotak čine Rusi, zatim Sirijci i Turci. Kada se sve zbroji, radi se o stanovništvu iz tridesetak država svijeta, što odgovara i generalnoj statistici, govore nam iz Udruge.
Free Shop sljedeće godine slavi osmu godinu, a kako se za sad čini, neće na tome stati.
Humanitarni koridor
- To je zapravo najbolja sinergija onoga što je velika potreba zajednice u Zagrebu – smislenog rješavanja viškova, i davanje tih viškova onima kojima će oni činiti osnovnu potrepštinu.
Generalno Udruga kreće s radom kao spontana inicijativa građana i građanki u periodu kada je još postojao humanitarni koridor 2015. godine. Što je krenulo kao ‘grassroots‘ pokret, ubrzo je preraslo u udrugu koja formalizira svoje aktivnosti. Danas su najznačajniji po sveobuhvatnoj pomoći koju pružaju kako migrantima, tako i svima u kojima je pomoć potrebna. Osim Shopa, nude tečajeve početničkog hrvatskog jezika, pomažu oko birokratsko-administrativnih zavrzlama i pitanja prava unutar sustava socijalne skrbi te pružaju asistenciju pri zapošljavanju.
- Mi imamo projekte, ali mi težimo programima, dakle pokušavamo biti konzistentni s ponudom koju nudimo. Osim što se radi o uslugama koje su uglavnom uvijek nužne, također pokušavamo korisnicima dati svojevrsnu stabilnost.
Važan dio njihova posla bavi se i brigom o djeci migrantima, pružanjem odgojne i obrazovne pomoći. Zbog brzog uključivanja djece migranata u školski sustav, uočeno je da djeca imaju problema s praćenjem nastave. U sklopu programa ‘Braco i seka‘ volonteri odlaze individualno u domove djece gdje im pomažu sa školskim radom.
Početkom ove godine s Europskim snagama solidarnosti pokrenuli su i projekt ‘Za nove prijatelje‘ koji ispunjava slobodno vrijeme djece iz Prihvatilišta.
- Djeca iz prihvatilišta nisu uključena u obrazovnu podršku u ‘Braci i seki‘ jer mi nemamo pristup prihvatilištu, a nemamo ni uvjete da to održimo u prostoru. To su odlasci u kazalište, kazališne radionice, odlasci u muzeje jednom do tri puta tjedno, ovisno o mjesecu.
Zabranu rada u Prihvatilištu dobili su svi osim Crvenog križa i Médicins du Mondea za vrijeme COVID pandemije 2020. godine. Od tada se vode razgovori, ali se još ništa nije promijenilo.
- Nama je to puno značilo jer smo prije imali organizirano pet dana tjedno za dvije grupe podršku pri pisanju zadaća i bilo kakvih sličnih poteškoća. Svatko bi trebao imati pristup bazičnim stvarima, svatko bi trebao imati pristup svojim ljudskim pravima, obrazovanju, zdravstvu. Mi ne radimo ništa ekstra. Mi pružamo ljudima ono što je njihovo temeljno pravo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....