„Iz Perzijskog zaljeva ne dolazi samo petina svjetske nafte nego i jedna trećina umjetnog gnojiva o kojemu ovisi poljoprivreda. Bijela kuća izdala je upozorenje o alarmantnoj situaciji u opskrbi umjetnim gnojivima u SAD-u. Odatle dolazi i većina svjetskih baza za plastične mase i lijekove. Rat u Iranu pretvorio se u bitku za Hormuz. Iranski režim preživio je i osokoljen je ne samo nastaviti dalje nego i s ambicijom da postavi nove odnose na Bliskom istoku. Onaj tko će kontrolirati Hormuz, taj će dominirati Bliskim istokom”, kaže u Briefingu politički analitičar dr. sc. Tonči Tadić koji je i fizičar na Institutu Ruđer Bošković.
Smatra da je moguća kopnena intervencija američke vojske s ciljem zauzimanja Hormuškog tjesnaca.
Cijelu emisiju Briefing možete pogledati na kraju teksta
„U operaciji Pustinjska oluja na Bliskom istoku iskrcano je oko pola milijuna američkih vojnika. Iskrcavani su šest mjeseci u lukama Saudijske Arabije. Taj luksuz Amerikanci sada neće imati jer će te luke biti pod napadom iranskih raketa i dronova. Otok Kešm na ulazu u Hormuški tjesnac velik je kao otok Okinawa, a bitka za Okinawu odnijela je 50.000 američkih života. Trump je svoj politički opstanak stavio na kocku jer, ako ne uspije u blokadi, bit će u velikom problemu unutar vlastitog MAGA pokreta”, govori Tadić. Dodaje da bi Trump, zbog produženja rata s Iranom koji je najavio atentat na američkog predsjednika, mogao proglasiti izvanredno stanje u SAD-u.
Podsjeća da više nitko ne spominje zaustavljanje iranskog nuklearnog programa, što je na početku rata bilo navedeno kao jedan od glavnih ciljeva. Iran, dodaje, i dalje ima na raspolaganju i 70 posto svojih balističkih projektila, a nisu ni uništeni iranski proksiji u Libanonu i Jemenu.
„Ako Iran prenese teret rata na susjedne zemlje u Perzijskom zaljevu na čijem su teritoriju američke vojne baze, to je tim zemljama poruka da zaustave Amerikance u korištenju svojega zračnog prostora za napade na Iran. Drugi način eskalacije jest gospodarsko slamanje tih arapskih zemalja koje će onda povući svoje investicije iz SAD-a, a treći način jest obustavljanje prometa kroz Crveno more, odnosno prolaz Bab el-Mandeb”, ističe Tadić.
Napominje da je Izrael jako oprezan jer Netanyahu shvaća da Trump u bilo kojem trenutku može odlepršati, recimo, krenuti u napad na Kubu ili se baviti aneksijom Grenlanda. Prema njegovu mišljenju Izrael očekuje napad Irana i na njega će uzvratiti.
„Sporazum koji bi se sklopio nakon što je propao Memorandum o razumijevanju značio bi još veće američke ustupke Iranu, što je za Trumpa neprihvatljivo. Pitanje je koliko će Amerika ustrajati u napadima jer je svaki dan bombardiranja Irana novi dan blokade Hormuza i dokaz da je Iran hegemon na tom prostoru, kao i novi dan otpuštanja američkih naftnih rezervi, što ne može ići beskrajno”, objašnjava Tadić.
Tvrdi da je u Iranu trenutačno na vlasti vojna hunta generala Islamske revolucionarne garde koji su dočekali svojih pet minuta i nije im stalo do kompromisa. Riječ je, dodaje, o ljudima koji su mirno posmicali desetke tisuća iranskih prosvjednika i za njih je stradanje iranskih civila minoran događaj u odnosu na postizanje uloge hegemona u Perzijskom zaljevu i na Bliskom istoku.
„Ne mogu se oteti dojmu da su sofisticirana oružja kojima Iran raspolaže dijelom dio kineskog vojnog umijeća. Iran želi imati Kinu uz sebe. Dok je blokiran Hormuz, Iran naftu cijelo vrijeme u Kinu izvozi Kaspijskim morem. Možemo pretpostaviti i da Kina opskrbljuje Irance detaljnim satelitskim snimkama američkih baza. To čini i Rusija. Kini je zanimljivo gledati batrganje SAD-a s Iranom jer joj to daje informaciju o nesposobnosti Trumpove administracije da zaštiti vlastite saveznike. Ako SAD ne može zaštititi zemlje Perzijskog zaljeva u kojima ima svoje baze, kako će onda zaštititi Tajvan ili Japan”, zaključuje Tadić.
„Kina se čvrsto drži potpisanog, a nemojmo zaboraviti da je u prosincu 2013. Kina s Ukrajinom sklopila Deklaraciju o nuklearnoj sigurnosti po kojoj Ukrajini jamči da neće biti izložena napadu druge nuklearne sile, čitaj Rusije”, podsjeća Tadić.
Naglašava da je Putin svom narodu obećao da se rat u Ukrajini neće odraziti na život Rusa, a Ukrajina sada napada tu pretpostavku.
Već četvrti dan, zbog ukrajinskih napada dronovima, upozorava Tadić, ne radi nijedan aerodrom u Moskvi i okolici, a samo u Azovskom moru u proteklih 12 dana potopljeno je 127 ruskih brodova. Nestašica goriva odražava se na rusku žetvu i imat će dalekosežne posljedice za rusko gospodarstvo te će narušiti Putinov imidž nepobjedivog vođe.
„Putin svejedno u budućim mirovnim pregovorima ne može smanjiti svoje zahtjeve jer bi ispao slab. Isti sklop imali su Srbi u Domovinskom ratu. Putin zna da je gotov ako izgubi ovaj rat i ne zna kako iz njega izaći”, kaže Tadić.
Prema njegovim informacijama, upravo smijenjeni ukrajinski ministar obrane Mihail Fedorov trebao bi dobiti funkciju načelnika kompletne vojne proizvodnje. Volodimir Zelenski ima popriličnu, pa i premoćnu, popularnost u Ukrajini i on će rado izaći na izbore.
Treba vidjeti je li Valerij Zalužni autohtoni kandidat za predsjednika ili je lansiran od strane pojedinih krugova na Zapadu”, govori Tadić.
Da nekim čudom Zelenski ne dobije izbore i da bude izabran Zalužni, Tadić ne vjeruje da bi Zalužni, koji je cijeli život posvetio borbi protiv ruske agresije, bio spreman na velike kompromise u pregovorima s Rusijom.
Cijelu emisiju možete pogledati u videu ispod ili na YouTube kanalu Jutarnjeg lista, playlista Briefing.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....