„Eskalacija rata na Bliskom istoku nije nužna, ali je lako moguća, pogotovo ako Iran nastavi s ovakvim aktivnostima prema susjednim arapskim državama. Iranci su krenuli napadati trgovačke brodove koji su prolazili kroz Hormuški tjesnac omanskom stranom. Iran je tražio da idu uz njegovu stranu i došlo je do razmjene vatre. Posljednjih mjesec dana od potpisivanja Memoranduma o razumijevanju SAD, Izrael i arapske države nisu mirovali, nego su nadzirali procese u Iranu.
Ako nastavi s ovakvim aktivnostima, Iran bi mogao ostati izoliran na međunarodnoj sceni. Ujedinjeni Arapski Emirati već su triput napali ciljeve u Iranu i mogli bi se uključiti u rat. Reagirao je i Katar, a upitna je i Saudijska Arabija s obzirom na to da su iranski saveznici Hutisti počeli napadati saudijske brodove te će ona vjerojatno donijeti određene odluke koje će ići u smjeru smanjivanja destruktivnog potencijala Irana”, kaže u Briefingu stručnjak za geopolitiku dr. sc. Gordan Akrap, prorektor za međunarodnu i međuinstitucijsku suradnju na Sveučilištu obrane i sigurnosti dr. Franjo Tuđman.
Napominje da je Amerika Saudijskoj Arabiji omogućila da dugoročno može imati nuklearno oružje.
Cijelu emisiju Briefing možete pogledati na kraju teksta
„Dobit ćemo još tri nuklearne sile. To će htjeti biti i Turska i Egipat. Ni SAD, ni Izrael, niti itko od iranskih susjeda ne želi da Iran bude nuklearna sila, jer bi Islamska revolucionarna garda, da ima nuklearni potencijal, sigurno ga iskoristila u ovakvim situacijama, pogotovo kada joj je u pitanju opstanak, a nije nemoguće da uskoro do toga i dođe. Najjača iranska karta je kontrola Hormuza”, naglašava Akrap, dodajući da Saudijska Arabija, Kuvajt, Iran i Jordan u naredne 3 do 5 godina mogu izgraditi naftovode i plinovode do Izraela, čime bi se smanjila strateška važnost Hormuškog tjesnaca.
Napominje da je strategija Irana, uz pomoć Hutista, zatvoriti prolaz Bab el-Mandeb u Crvenom moru, kroz koji prolazi 80 posto europske trgovine s Kinom.
„Ako do toga dođe, Iran gubi sve partnere. To neće biti drago ni Kini ni Europskoj uniji. Država koja nije u stanju graditi savezništva i partnerstva ne može dugo opstati. Nikad ne reci nikad, ali mislim da smo daleko od američke kopnene operacije u Iranu. Nema prostora da se velike američke postrojbe iskrcaju u Iranu jer bi Amerikanci imali ogromne žrtve, što ne žele. No, ne treba isključiti mogućnost ciljanog desantiranja pripadnika specijalnih postrojbi koje bi izvršile određene zadaće i vratile se natrag. Mislim da oni već tamo djeluju”, tvrdi Akrap, koji smatra da bi se i Kina mogla uključiti ako joj budu ugroženi trgovina i rast gospodarstva.
„Govorimo o zaštiti pomorskih putova. Kina ima politički, gospodarski i financijski utjecaj na određene krugove u Iranu. Međutim, u Iranu odluke donose dvije grupacije ljudi – oni koji pregovaraju sa SAD-om i shvaćaju da s teokratskom državom Iran nema budućnosti i, s druge strane, Islamska revolucionarna garda, odnosno čuvari islamske revolucije, koji zadržavaju monopol nad represivnim aparatom i onemogućavaju da se čuje i vidi Modžtaba Hamnei. Ako je živ, postavit će se pitanje što je s njim, jer oni crpe svoju moć iz njegove funkcije. Nije nemoguće da će doći do intenziviranja njihovih unutarnjih sukoba. SAD sada stvara širi blok s arapskim državama kako bi Iranu izbio adut da je riječ o križarskom ratu protiv islama”, objašnjava Akrap, dodajući da zagovornici teokratske države žele nastaviti rat i ići do zadnjega.
Ističe da Iran nema vojne snage za izravan ratni sukob sa SAD-om i Izraelom, ali može blokiranjem pomorskog prometa održavati sukob niskog intenziteta.
„Ukrajina je u arapske države poslala svoje vojnike i časnike vješte u borbi protiv ruskih zračnih sustava, što je Ukrajini omogućilo priljev golemih sredstava. Zaljevske zemlje tražit će pomoć i od Izraela te se može stvoriti koalicija protiv Islamske revolucionarne garde. Ako dođe do smanjenja njezina utjecaja, druga grupacija u Iranu vrlo će lako postići dogovor s drugom stranom. Izrael se drži po strani kako se ne bi reklo da je riječ o cionističko-američkoj zavjeri protiv Irana. Iran više nema saveznika. Hamas je ozbiljno degradiran, Hezbolah je na tom putu, a SAD i Izrael će po potrebi napasti Hutiste. Pitanje je kako će onda reagirati Kina. Onaj tko ostane sam nema šanse za pobjedu”, zaključuje Akrap, koji misli da bi se Iran mogao postupno iz teokratske države transformirati u parlamentarnu demokraciju iranskog tipa.
„Nije nemoguće da u Iranu dođe do ponovnog izbijanja pobune. Amerikancima se približavaju izbori i ne žele da rastu cijene goriva, a Iran to želi i tako želi utjecati na političke procese. Ako Hutisti zatvore Bab el-Mandeb, promet će ići oko Južnoafričke Republike, što će podići cijene za 15 do 20 posto, što će za dva mjeseca utjecati i na nas. U takvoj situaciji Rusi će angažirati informacijske kapacitete koje imaju u Europi, kojima mogu pokušati utjecati na percepciju stanovništva da su Zapad i Amerikanci krivi za to što se događa”, ističe Akrap.
„Ne bi Amerikanci dali Ukrajincima licencu za proizvodnju Patriota da Ukrajinci ne mogu zadovoljiti najviše standarde. Proizvodit će ih ne samo za sebe nego i za druge države. Rusija ne može zaštititi svoj prostor. Ukrajinci napadaju Moskvu ili Sankt-Peterburg, Rusi ostacima ostataka svoje protuzračne obrane štite te gradove, ali ne i ostatak zemlje. S vremenom će ukrajinske sposobnosti rasti, a ruske padati. Pitanje je kakva je politička budućnost ruskog vodstva u narednoj godini”, kaže Akrap.
Cijelu emisiju možete pogledati u videu ispod ili na YouTube kanalu Jutarnjeg lista, playlista Briefing.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....