Prvi trojni sastanak častohlepnih čelnika država s najvećim nuklearnim potencijalom, SAD-a, Kine i Rusije, dakle Donalda Trumpa, Xi Jinpinga i Vladimira Putina, u kineskom gradu Shenzhenu, trajao je oko jedan i pol sat.
Xi Jinping je svoj govor na otvaranju pregovora posvetio nuklearnom oružju. Prema riječima kineskog čelnika, nuklearno oružje mora biti potpuno zabranjeno i uništeno. Bilo je riječi o okončavanju ratnih sukoba, o mirnoj koegzistenciji i, što je Xi Jinping izdvojio, o tome da kada "najjače države surađuju i žive u harmoniji, u svijetu caruje mir".
Ta izjava sugerira da se želi ili barem pokušava međunarodne odnose nanovo preustrojiti prema "zasadama" iz Jalte, mada u Kini taj termin nitko ne spominje, između ostaloga zato što je Kina tada, daleke 1945. godine, na tom sastanku velike trojice bila predmet, a ne akter razgovora.
Omalovažavanje
No unatoč svome više-manje formalnom karakteru - "mir u svijetu", "okanimo se nuklearnog oružja" i slično - sastanak je, ako ništa drugo, pokazao tendenciju ili želju vodećih državnika za povratkom na postavke iz hladnoratovske ere, odnosno da samo moćni odlučuju o svemu i za svakoga.
Koliko će ovaj sastanak, koji je Putin nazvao Jaltom 2.0 kazavši da "na sastanku na Jalti nije bilo ničeg lošeg, dapače", imati takav učinak, tek ćemo vidjeti, ali svatko je u političko-propagandnom smislu profitirao. Putin podržava "Jaltu" kazavši da je prva uzela u obzira "tadašnje političke realnosti" te da i sada tako treba pristupati ovom sastanku. Zato se i održao.
Kina, iako već dugo jedna od svjetskih velesila, definitivno se sada pozicionirala kao vodeća globalna velesila i u ekonomskom, vojnom i političkom smislu. Donald Trump smatra da je ovo dokaz da je on najveći među najvećima u američkoj povijesti te da će mu ovo koliko-toliko ublažiti razorni poraz na nedavnim izborima za američki Kongres i makar malo vratiti njegov poljuljani ugled i rejting.
Najzadovoljniji može biti Vladimir Putin, ali ipak je zdvojan ili, kako bi rekli, s dvostrukim konotacijama. Uz zadovoljstvo koje je izrazio nosi i značajan grč u želucu. S jedne strane može se govoriti o njegovu uspjehu, ali i o određenom omalovažavanju koja se signaliziralo. Putinu je bilo glavno da se ondje nađe i fotografira, da bi pokazao da nije izoliran na međunarodnoj političkoj sceni, bez obzira na rat koji vodi protiv Ukrajine.
No bilo je i nekoliko simboličnih poteza prema njemu koji su ga sigurno pogodili. Putina je na aerodromu dočekao član Politbiroa KP-a Kine Cai Qi, tek peti u kineskoj državničkoj hijerarhiji i k tome visok čovjek, znatno viši od Putina, koji ionako ima kompleks svog niskog rasta, pa mnogi smatraju da to nije bio slučajan odabir Pekinga.
S druge strane, Trumpa je na aerodromu osobno dočekao Xi Jinping. Nadalje, kada je Putin ulazio u svečanu dvoranu, svirala je uvertira iz baleta Pjotra Čajkovskog "Orašar", dok je Trumpu u čast zasvirala američka himna. Putin na svečanoj večeri za uzvanike nije sjedio za stolom s Trumpom i Xijem, nego za susjednim, a i na zajedničkoj fotografiji Xi i Trump stoje jedan pored drugog, uz njih je južnokorejski predsjednik Lee Jae-myung, a Putina su smjestili tek kao trećeg od Xija, do njegove supruge Peng Liyuan.
Naime, on se može predstaviti kao jedan od trojice "velikih", ali je s druge strane uočen i niz signala koji pokazuju da ga se, barem kada je Kina u pitanju, ipak doživljava kao sporednog, kao "mlađeg brata". Iako je uspio ubaciti temu Ukrajine na dnevni red, ona se ni jednom riječju ne spominje u završnoj izjavi povodom sastanka.
No ruski mediji navode da bi se Ukrajinu moglo upozoriti da više ne napada ruske rafinerije i energetsku infrastrukturu te da se Rusiji mora dopustiti nesmetani izlazak na svjetsko naftno i plinsko tržište. I definitivno želi navesti Trumpa da se o Ukrajini razgovara u okviru normalizacije rusko-američkih odnosa. Ratovati nastavlja. Naveo je da ne vidi razloga da se "obustave vojna djelovanja" u Ukrajini.
Kratkoročna pobjeda
Ovaj sastanak, dakle, jest uspjeh ruske diplomacije, samim njegovim održavanjem, i nakon kojeg je bez obzira na sve dvojbe i grčeve u želucu Putin dobio određeni vjetar u leđa, mada osim najvećeg nuklearnog potencijala praktički nema ništa drugo za ponuditi. Ekonomski je inferioran u odnosu na ostala dva sudionika (podsjetimo, udio Rusije u svjetskom BDP-u iznosi 1,8 posto, Kine oko 18, a SAD-a preko 26 posto), i u segmentu razvoja umjetne inteligencije i drugih tehnološko-razvojnih umotvorina 21. stoljeća Rusija uvelike zaostaje, a praktički je bez saveznika i političkog utjecaja na druge zemlje.
No važna stvar koja je uz nuklearno oružje drži na površini jest ta da i Trump i Kina smatraju da im Rusija može biti energetska, rudna i mineralna baza za njihov ekonomsko-tehnološki razvoj. No u ovom trenutku Putinu to nije bitno.
On je izvojevao (kratkoročnu!?) pobjedu i to je njemu sada najvažnije. Bio je uz velike dečke i može se pohvaliti, bez obzira na razloge druge dvojice, da je Rusija još uvijek u igri. Xi Jinping i Trump odlučili su Putina vući za sobom jer im je on u ovom trenutku potreban zbog svoje nuklearne snage, ali i energetskog i mineralnog bogatstva koje posjeduje i na koje su i jedni i drugi bacili oko.
Njegovi propagandisti sada predstavljaju Rusiju kao državu koja u suradnji s druge dvije velesile odlučuje o sudbini svijeta te mu je bilo važno da tema razgovora budu njegovi prijedlozi o Ukrajini, mada nje, kako smo rekli, nema u završnom dokumentu. Putin želi predstaviti da bi uz pomoć Washingtona i Pekinga mogao nametnuti tzv. mir prema svojim uvjetima te je pokušao definitivno odstraniti Europu iz bilo kakvih razgovora i pregovora o Ukrajini.
Bez obzira na to koliko će mu to uspjeti, ovo jest Putinov određeni uspjeh (u Rusiji će to pretenciozno nazvati trijumfom), na kojem će sada, u prvom redu, graditi svoje odnose prema Europi.
Iako je Europa odabrala svoje delegate za pregovore, Putin je, pred dolazak u Kinu, kazao da nije dao suglasnost za njezino sudjelovanje te čak da Europa "mora pokazati spremnost da pridonese mirovnom procesu", dok je rat u Ukrajini nazvao "regionalnim sukobom".
Prema Putinu, Kijev i Europa još nisu pristali na "kompromise" da bi okončali rat. Očito je zbog sudjelovanja na ovom trojnom summitu dobio krila da se na ovaj način postavi prema Europi, a ruski analitičari već likuju da je Europa marginalizirana u kontekstu rješavanja globalnih pitanja te ovaj sastanak prokremaljski mediji predstavljaju i kao "poraz Bruxellesa".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....