Kako se rasteže ukrajinska protuofenziva, mnogi zapadni promatrači primjećuju da se odvija vrlo sporo. Takve su primjedbe znale i razljutiti visoke ukrajinske dužnosnike pa je tako nedavno šef ukrajinskih oružanih snaga Valerij Zalužni u oštrom medijskom istupu izjavio: "Rasp***** me priče o presporoj protuofenzivi!". Ponovio je da se ne radi o predstavi nego o teškoj i dugotrajnoj borbi, a osvrnuo se i na gubitak dijela zapadnog oklopa, rekavši da te tenkove nisu poslali na paradu, nego u rat.
S druge strane, i neki zapadni stručnjaci i dužnosnici kažu kako treba biti strpljiv jer dobro postavljene i ukopane ruske redove nije lako probiti, a ni glavne ukrajinske snage, odnosno novoformirane brigade, kako kažu ukrajinski dužnosnici, još nisu u punoj snazi angažirane u borbama.
Unatoč svemu, dok se žrtve u ukrajinskoj protuofenzivi povećavaju, neki vojnici i promatrači počinju se pitati je li uopće moguć proboj i jesu li ruske obrambene linije, izgrađene i snažno ojačane tijekom zimskih mjeseci, jednostavno prevelika prepreka.
Teško stanje na bojištu ilustrira i priča o jednom ukrajinskom vojniku, mršavom 19-godišnjaku koji je, kako se navodi u reportaži, ispustio tihi jauk u stražnjem dijelu vozila hitne pomoći, zatim rukom prebirao po maski za kisik i psovao dok je promrmljao: "Daj mi moju pušku."
"Često su ovakvi. Toliko traume", rekla je dr. Ina Dimitr, milujući vojnikovo blijedo lice dok je padao u nesvijest, a kola hitne pomoći su krenula velikom brzinom, udaljavajući se od bojišnice jugoistočno od Zaporižja, piše BBC u svojoj reportaži sa strogo čuvanog dijela južnog bojišta.
Pesimistični pogledi
Mladi vojnik zove se Oleh. U rovu tog jutra, šrapneli granate ispaljene iz ruskog minobacača probili su mu veliku rupu u donjem dijelu leđa, vrlo vjerojatno mu presjekavši leđnu moždinu. "Stabilan je, ali u ozbiljnom je stanju. Imamo toliko sličnih njemu", rekla je dr. Dimitr, nabrajajući šest drugih slučajeva posljednjih dana. Ona radi za privatnu humanitarnu skupinu MOAS koju financira Zapad.
"Bez više (zapadne) pomoći, mislim da bismo mogli izgubiti ovu utakmicu", kaže Kirilo Potras, ukrajinski marinac kojem je ruska mina 2020. otkinula potkoljenicu, ali koji se sada vratio na bojišnicu. Potras kaže da su se golema ruska minska polja pokazala velikom preprekom. "Ti Rusi… ima ih puno. Imaju mnogo protutenkovskih topova i raketnih sustava", rekao je on.
Istovremeno, nakon mjesec dana od početka dugo planiranog protunapada, puno je vojnika i stručnjaka koji se oštro ne slažu s tim, ocjenjujući da početna faza ide prema planu te da aktivna linija bojišnice - koja se proteže u grubom luku na više od 1.000 kilometara od obale Crnog mora do ukrajinske sjeveroistočne granice s Rusijom - nikada neće biti probijena onakvom brzinom koju su kijevske snage postigle krajem ljeta prošle godine.
Provevši posljednjih nekoliko tjedana posjećujući tri odvojena dijela bojišta i razgovarajući s nizom ljudi, reporter BBC-a Andrew Harding navodi kako se našao u iskušenju da podijeli ove različite perspektive u tri široke skupine - one koji ruske obrambene linije vide kao da su napravljene od kositra, oni koji ih vide kao drvo i one koji ih zamišljaju kao staklo.
Teorije kositra i drva
Teoriju kositra - savitljivog, ali otpornog metala - prvi je reporteru prije dva tjedna iznio umorni bolničar kojeg je sreo u poljskoj bolnici u blizini gotovo potpuno uništenog Bahmuta. Usred udara i grmljavine topničke paljbe, on je govorio o rastućim ukrajinskim žrtvama i upozorio da je Rusija imala previše vremena da pripremi svoju obranu i da ima previše vojnika te zaključio da dok bi Ukrajina mogla biti u stanju potisnuti liniju bojišnice, možda čak i za desetke kilometara, istovremeno bi bilo teško učiniti nešto više od uništenja cjelokupnog ruskog strateškog nadzora nad istočnom i jugoistočnom Ukrajinom.
"Mislim da se ovaj rat neće riješiti na bojnom polju. Završit će političkim dogovorom", rekao je turobno bolničar.
Teorija o drvetu - pod kojom se misli na liniju bojišnice koja bi mogla puknuti i razmrviti se, ali ne i urušiti - reporteru BBC-a pala je na pamet otprilike tri sata vožnje jugozapadno od Bahmuta, kod gradića Velika Novosilka, gdje traju veliki napori ukrajinskih snaga. Na poljima i brežuljcima koji se protežu prema Crnom moru, ukrajinske snage probijale su se naprijed, pronalazile putove kroz minska polja i napadale ruske položaje iz neočekivanih kutova, i - polako, ali postojano - zauzele značajne komade teritorija i nekoliko sela i malih gradova.
"Ja sam realist, iako me neki ljudi nazivaju pesimistom", kaže 36-godišnji ukrajinski vojnik imena Artem. Njegovo je mišljenje da je moral ruskih trupa nizak i da će Ukrajina vjerojatno napraviti neke značajne pomake u nadolazećim mjesecima. No, ne vidi kako se protuofenziva može preobraziti u povlačenje, kao što se nakratko dogodilo prošlog studenog. "Medijima i društvu se žuri. No, najgora opcija je uvijek moguća", dodao je, pitajući se kakvu bi cijenu Ukrajina bila spremna platiti u smislu vjerojatnih žrtava pri strateškom lomljenju ruskih prednjih linija.
Teorija stakla
Primjetno je da tmurnije poglede na ukrajinsku protuofenzivu uglavnom imaju vojnici koji su najbliži prvim crtama bojišnice i koji su najviše uključeni u borbene operacije. Netko bi mogao reći da oni imaju najviše iskustva i najrealističniji kut gledanja, no također treba imati na umu da ti vojnici najslabije vide širu sliku, budući da su fokusirani na male dijelove goleme vojne operacije.
Reportera britanskog javnog servisa to je dovelo do treće teorije, teorije o staklu, odnosno stajališta koje naširoko zastupaju istaknuti zapadni vojni analitičari poput Micka Ryana i generali poput načelnika Oružanih snaga Ujedinjene Kraljevine Sir Tonyja Radakina, a to je da je protuofenziva u tijeku i da će za nekoliko tjedana ili mjeseci ruska obrana biti razbijena, što će omogućiti Ukrajini da zauzme strateški značajan teritorij i napreduje u blizini, ako ne i na samom Krimskom poluotoku.
Pristaše ove teorije pozivaju na strpljenje i otklanjajući pesimizam, tvrdeći da ukrajinski manjak zračnih snaga znači da njihove snage ne mogu obaviti vitalni rani posao uništavanja ruskog operativnog sustava - odnosno njegove logističke opskrbne linije i zapovjedne centre - brzinom kojom bi željele. Umjesto toga, ukrajinske snage koriste projektile lansirane s tla da obave posao, a istovremeno napadaju ruske položaje na što je moguće više mjesta kako bi uništile što više neprijateljskog ljudstva i opreme.
U drugoj poljskoj bolnici - gdje su Oleha, 19-godišnjeg vojnika s teškom ozljedom leđa, nakratko ‘zakrpali‘ liječnici prije nego što je prevezen u Zaporižje - ukrajinski liječnik imena Jevhen sažeo je ipak dominantno i optimistično raspoloženje prisutno kod većine ukrajinskih vojnika i dužnosnika koje je sreo reporter BBC-a. "Svi čekaju (proboj). Vjerujemo i čekamo. Znamo da će sve biti u redu. Samo trebamo biti strpljivi", zaključio je liječnik uz osmijeh.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....