Češka Republika zainteresirana je da s Francuskom razgovara o mogućem uključivanju u europsku inicijativu nuklearnog odvraćanja, iznenada je najavio češki premijer Andrej Babiš. "Zainteresirani smo za ove inicijative i moramo razgovarati o detaljima i tražiti neki vid uključenja", rekao je Babiš na konferenciji za novinare, ali i dodao da Češka i dalje smatra Sjedinjene Američke Države važnim saveznikom i da se taj odnos neće mijenjati.
Do sada, Češka se nije spominjala kao država koja bi bila dio "nuklearnog kišobrana", koji bi osigurala Francuska, u cilju zaštite Europe od mogućeg napada iz Rusije. Skoro istovremeno slična je vijest došla iz Poljske.
U ponedjeljak je u Gdansk doputovao francuski predsjednik Emmanuel Macron, koji je otkrio da su dvije zemlje potpisale "važne obrambene sporazume". Prethodno je Elizejska palača objavila da će Macron i premijer Donald Tusk razgovarati o potencijalnom "konvencionalnom sudjelovanju" Poljske u nuklearnom odvraćanju koje pruža Francuska.
‘Najgora noćna mora Europske unije nikada nije izgledala tako stvarno‘
Nedavno je i predsjednik Karol Nawrocki objavio da podržava pridruživanje Poljske "nuklearnom projektu", ali uzimajući u obzir međunarodne norme.
"Velik sam zagovornik pridruživanja Poljske nuklearnom projektu. Znamo kakav je stav agresivne, imperijalne Ruske Federacije prema Poljskoj. No, neću reći kada će se to dogoditi niti hoće li se dogoditi", izjavio je Navrocki.
Macron je u ožujku najavio da Francuska planira razviti mehanizam koordinacije sa saveznicima, a to bi omogućilo raspoređivanje francuskog nuklearnog oružja u nizu europskih zemalja, pri čemu se navedene Nizozemska, Belgija, Grčka i Njemačka. Cilj je pomoću nuklearnog oružja zadržati Rusiju dalje od granica EU, pobrinuti se da NATO nastavi funkcionirati i u kriznim situacijama te osigurati da Europa ima uvjerljiv nuklearni štit čak i ako Washington smanji svoju prisutnost na kontinentu. No izazovi su golemi jer je NATO građen oko američkog vodstva, od logistike i obavještajnog sustava do najviših zapovjednih funkcija. Osim toga, Francuska raspolaže s 290 nuklearnih projektila, a Rusi imaju oko šest tisuća.
Macronu je stigla podrška iz Berlina. "Europske države počinju raspravljati o ideji zajedničkog nuklearnog kišobrana koji bi nadopunio postojeće sigurnosne aranžmane sa SAD-om", rekao je njemački kancelar Friedrich Merz, iako je Njemačkoj zabranjen razvoj vlastita nuklearnog oružja prema takozvanom sporazumu Četiri plus dva koji je otvorio put ponovnom ujedinjenju zemlje 1990. i prema sporazumu o neširenju nuklearnog oružja koji je Njemačka potpisala 1969. godine. No, Merz je dodao da njemačke ugovorne obveze ne sprečavaju raspravu o zajedničkim rješenjima s partnerima, uključujući Veliku Britaniju i Francusku, jedine europske sile koje imaju nuklearni arsenal.
Važna točka je struktura francuskih snaga nuklearnog odvraćanja. Imaju samo zračnu i pomorsku komponentu, odnosno postoje podmornice s balističkim raketama i zrakoplovi Rafale s krstarećim raketama opremljenim nuklearnim oružjem. Domet krstarećih raketa, koje nose zrakoplovi Rafale, iznosi dvije tisuće kilometara. Francuska bi mogla rasporediti dio tih zrakoplova negdje na istočnom krilu NATO-a, uvjetno u Poljskoj ili baltičkim zemljama, gdje bi to oružje imalo najveći radijus pokrivanja, što bi im omogućilo da pod kontrolom drže značajan broj najvažnijih ciljeva na teritoriju Ruske Federacije.
Druga europska nuklearna sila je Ujedinjeno Kraljevstvo, međutim, problem s britanskim nuklearnim sposobnostima je taj što se njihove rakete Trident, koje su raspoređene na podmornicama, proizvode u SAD-u. To znači kako je britanski nuklearni program i potencijal odvraćanja vezan uz Ameriku, a ta ovisnost može biti značajna, s obzirom na potrebu za vlasničkim nadzorom i održavanjem ovih projektila, što mogu osigurati samo Sjedinjene Države.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....