ISTRAGA NEDJELJNOG

ŠUPLJA GRANICA EU Tajni putevi krijumčara ljudi i droge

Reporteri Nedjeljnog su na 17 od ukupno 50 tzv. prijelaznih mjesta bez ikakve kontrole prelazili granicu između Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Neke od njih, pričaju mještani, šverceri koriste kao svoje uhodane međudržavne rute, a meka granica EU očito će ostati do početka primjene schengenskog režima iduće godine
 Robert Fajt / CROPIX;

Nedavno je jedna žena imala problema s osobnim dokumentima. Točnije, nije ih imala, a morala je hitno u Hercegovinu kako bi ih riješila. Stoga se obratila poznaniku koji joj je rekao ‘nemaš problema, samo vozi iza mene’. Kaže da uopće nije bila svjesna da su se vratili u Hrvatsku sve dok nije ugledala prvu benzinsku pumpu u Metkoviću.

Žena je, dakle, bez ikakvih osobnih dokumenata ušla u Europsku uniju.

Zaputili smo se u Metković i ustanovili da je priča točna. Da bismo to dokazali, morali smo i sami ući u BiH ilegalno.

Pedeset rupa

I nismo se još niti snašli u novopečenoj ulozi kršitelja zakona kad se ispred nas ispriječio prastari, neugledni kiosk s izblijedjelim natpisom ‘Policija’. Rampa je bila visoko podignuta, a policije ni na vidiku. To je to, samo nas nekoliko metara dijeli od ozbiljnoga graničnog prekršaja. Preko rampe upravo prolazi muškarac u kasnim pedesetima, zarastao u višednevnu bradu, odjeven u ofucani traper.

- Je li ovo granica?

- Jest - odgovara čovjek, ne sluteći naše namjere.

- Pa, možemo li mi sad samo ovako prijeći, bez policije, bez osobnih iskaznica i kontrole?

- Ha, ha, ha! Pokušajte. Evo, ja sam sad prošao, a uz sebe nemam nikakvog dokumenta. Što ću, zaboravio sam, a ne da mi se vraćati kući. Nije ovo tako tvrda granica, svaki dan tu voze tisuće auta. Ako ne uspijete, naplatit će vam kaznu i gotovo - objasni nam pa produži u Hrvatsku.

Ušli smo u BiH pa iz nje izašli, a da nas nitko ništa nije pitao. Policijske ophodnje bile su vidljive na svakom koraku, no nisu nas detaljnije niti pogledale. Cestom su jurili automobili s registarskim oznakama Zagreba, Šibenika, Vinkovaca, Županje, Osijeka, Splita, Makarske, iz mjesta za koja bi bilo logično da vozači nemaju pograničnu propusnicu jer ne žive na ovom području. Stanovnici su nas uvjeravali da je ovo prava švercerska meka.

A onda smo odlučili produbiti istraživanje. I shvatili da je ono što smo vidjeli u Metkoviću samo jedna od ukupno 50 rupa na granici Hrvatske, a time i EU, s Bosnom i Hercegovinom.

Upravo je toliko, naime, tzv. prijelaznih mjesta na kojima stanovnici prelaze granicu uz pograničnu propusnicu, a pritom ih nitko ne kontrolira. Štoviše, čak se i u tekstu Sporazuma o pograničnom prometu s BiH navodi da se na prijelaznim mjestima ne obavlja sustavna kontrola prelaska državne granice.

102 potencijalne rute

Vlada je nedavno donijela odluku da će na 52 mjesta, a uglavnom se radi o šumskim puteljcima koji prelaze graničnu crtu, postaviti betonske prepreke. No, ovih 50 prijelaznih mjesta i dalje će ostati. To su 102 potencijalne krijumčarske rute na dugačkom graničnom pojasu s BiH. Iako se u najvećem broju radi o pješačkim prijelazima, mostićima preko potoka i sličnim ‘prijelazima’, u slučaju Gabele riječ je o prometnicama i rutama kojima bez problema fizički mogu prijeći i šleperi, a kamoli ne automobili.

Štoviše, u našem smo istraživanju 17 puta prešli državnu granicu Hrvatske i BiH, a pritom se nismo suočili ni s kakvim oblikom kontrole. Dakle, potpuno ilegalno.

U općini Cetingrad, na rubu Karlovačke županije, najviše je takvih prijelaznih mjesta, čak 15. Provlače se linijom od 15-ak kilometara granice, u nekoliko zabačenih sela i zaselaka nedaleko od službenog graničnog prijelaza u Maljevcu. Prvih je nekoliko na desnoj strani obale potoka Grabarska, u naselju Pašin Potok. Granica je ovdje utvrđena tokom potočića pa je karlovačka Vodoprivreda lani, uoči ulaska u EU, radi bolje preglednosti “granice” očistila u korov zaraslo područje oko potočnog korita.

Jelena Jukić tu živi cijeli život i kaže nam da su ljudi u ovim krajevima srasli s granicom i svim problemima koje ona nosi. Prijelazno mjesto na njezinu je imanju, a služi joj kako bi došla na svoju zemlju, a ne da, kao donedavno, drva iz šume mora vući na udaljeni malogranični prijelaz.

- Iako ne bi smjela, djeca iz bosanskog Šmrekovca tim mostićem prelaze kad idu u školu i iz nje - priča nam Jelena dok nam pokazuje maleni Perakov most, jedan od 50 dvojbenih prijelaza europske granice. I ovdje granicu prelazimo bez problema.

Njezini su susjedi obitelj Jurčević, ponosni vlasnici još jednog takvog mosta koji služi kao prijelaz u BiH. Čak se i most zove po njima - Jurčevića most. Ivicu Jurčevića, na čijem je imanju most, nismo zatekli, no njegova prva susjeda i članica obitelji Milka spremno nam je ispričala priču o mostu.

- Prijelaz je tu već generacijama jer naša obitelj ima zemljište na susjednoj strani. Sada smo dobili dozvolu da koristimo taj prijelaz, ali isključivo uz pograničnu propusnicu koja vrijedi pet godina, nakon čega je treba obnoviti. Policajci su nam rekli da moramo strogo paziti i nikome osim članova obitelji ne dopuštati da koristi ovaj prijelaz, a ako nekoga i vidimo, moramo odmah pozvati policiju - objašnjava nam Milka.

Molimo je da nam pokaže most kako bismo ga fotografirali. U početku se nećka, pita nas jesmo li to dogovorili s policijom. Popušta tek kad je uvjerimo da nemamo nikakve kriminalne namjere.

- Iskreno, nema vam ovdje kriminala. Prije desetak godina je još i bilo, u cijeloj općini policija je znala zateći ilegalce i švercere, no onda je to stalo. Policijske kontrole su česte i zapravo se nema što švercati jer su na susjednoj strani sela koja nemaju ni trgovinu - objašnjava nam.

Njezin je prijelaz ograđen betonskim barikadama kojima je cilj spriječiti bilo kakav promet, osim pješačkog. Eto nas još jednom u BiH bez provjere dokumenata.

Sljedeća etapa je desetak kilometara udaljeno selo Hrvatska Šiljkovača do koje vodi niz zbunjujućih cesti i puteljaka koje lokalci znaju kao vlastiti džep. Jedan od malobrojnih stanovnika, koji se predstavio samo za ovo područje čestim prezimenom Medved, uvjerava nas da se manimo ‘ćorava posla’.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. studeni 2024 21:20