ŠOKANTNI BRITANSKI BESTSELER Kako farmaceutske kompanije obmanjuju liječnike i škode pacijentima

Prije gotovo deset godina u moje jednolične pripravničke dane u zagrebačkoj PR agenciji ucrtao se jedan projekt. Klijent je bila jedna velika međunarodna farmaceutska kuća koja nam se obratila kako bi u Hrvatskoj promovirala novi lijek. Ne sjećam se njegova djelovanja niti kampanje u kojoj sam sudjelovala (u zanemarivoj ulozi asistentice asistentu njezina voditelja), ali sjećam se simpatičnog mladića koji je katkad navraćao u naš ured.

Uvijek je bio u žurbi, na vječitom proputovanju iz jednog jadranskog ljetovališta u drugo, s jednog kongresa u Johannesburgu na drugi, u Sao Paulo. Njegovo radno mjesto, dakako pojednostavljeno, svodilo se na animiranje hrvatskih liječnika i u miru kakvog kongresa s pogledom na more predstavljanje svih beneficija novog medicinskog čuda njegove kompanije. Njegov posao tada mi se činio nevjerojatno glamuroznim.

Epizoda bi vjerojatno bila zaboravljena da je iz mog sjećanja nije izvukla afera britanskog farmaceutskoga giganta GlaxoSmithKline (GSK). Prošlo ljeto tvrtka je kažnjena s tri milijarde dolara zbog civilne i kriminalne prevare nakon što su priznali niz optužbi, uglavnom vezanih uz nezakonitu promociju lijekova na recept i izostanak objave sigurnosnih podataka.

Pojednostavljeno: GlaxoSmithKline potkupljivao je liječnike poklonima i putovanjima, trošio milijune dolara kako bi ih primamio na sastanke u luksuznim resortima, skrivao podatke o nekima od svojih najpopularnijih lijekova i slično. Slučaj je, dakako, izazvao zgražanje, ali ne zadugo. Nakon isprike obećali su da su protuzakonite taktike dio prošlosti.

“Globalna farmaceutska zajednica fundamentalno se promijenila u posljednjih nekoliko godina; tamo gdje smo činili pogreške, pokušali smo ih ispraviti”, rekao je Stephen Whitehead, čelna osoba britanske udruge farmaceutske industrije ABPI (The Association of the British Pharmaceutical Industry), čiji članovi opskrbljuju britanski zdravstveni sustav NHS s čak 90 posto lijekova. I da, Stephen Whitehead bivši je šef za odnose s javnošću GlaxoSmithKlinea.

Njegovi bivši kolege, osramoćeni tijekom prošlogodišnjeg suđenja, ostali su dio industrije. Chris Viehbacher je, na primjer, postao predsjednik Uprave tvrtke Sanofi, treće na ljestvici najvećih farmaceutskih kompanija u Europi. Jean Pierre Garnier, u doba nezakonitih aktivnosti tvrtke GSK bio je predsjednik njezine Uprave, danas je na istome mjestu u švicarskoj farmaceutskoj kući Actelion. Njegov, pak, djelatnik koji je bio zadužen za promociju i marketing ostao je na svome radnom mjestu u GlaxoSmithKlineu. Kazna od tri milijarde dolara za farmaceutskog diva bila je, čini se, tek nešto više od kazne za prebrzu vožnju.

“Medicina je slomljena!”, tvrdi dr. Ben Goldacre, autor novog književnog hita “Bad Pharma” indikativnog podnaslova: “Kako farmaceutske kompanije obmanjuju liječnike i škode pacijentima”. Britanskoj javnosti poznat je po svojoj kolumni “Bad Science” (Loša znanost) u dnevnom listu The Guardian i istoimenom bestseleru u kojem je napao gotovo sve oblike medicinske struke, od farmaceutskih kompanija do akupunkture, od homeopatije do vitamina.

Njegova često humoristična, katkad šokantna studija prodala se u više od 400.000 primjeraka u 18 zemalja (uključujući i Hrvatsku, izdavač OceanMore) i našla se na prvome mjestu top-liste najprodavanijih online knjižare Amazon. Njegova nova knjiga “Bad Pharma”, koja dolazi s manje humora i ozbiljnijom kritikom, “zauvijek će promijeniti način na koji ćete doživljavati svoju kućnu apoteku”, rekao je autor koji je nakon studija medicine na Oxfordu neko vrijeme radio s pacijentima, a danas je akademik u polju epidemiologije na London School of Hygiene & Tropical Medicine te česti gost televizijskih i novinskih emisija.

Četiristo stranica Goldacreove knjige vrti se oko sljedeće tvrdnje: “Lijekove su testirali ljudi koji ih proizvode, u loše osmišljenim ispitivanjima, na beznadno malom broju čudnih, nereprezentativnih pacijenata i analizirani korištenjem tehnika koje su dizajnirane tako da pretjeruju s iznošenjem beneficija liječenja”, piše. Goldacre navodi da se rezultati ispitivanja koji ne pogoduju farmaceutskim tvrtkama jednostavno sakriju od liječnika i pacijenata.

“U 40 godina jedne liječničke karijere, liječnik čuje o onome što radi ad hoc, od prodajnih predstavnika, kolega i medicinskih publikacija. No, njihovi kolege, baš kao i publikacije, često su tajno na platnoj listi farmaceutskih kompanija. Akademska istraživanja koja svi doživljavaju objektivnima često planiraju i pišu ljudi koji rade izravno za kompanije. Ponekad je čitav akademski list u vlasništvu jedne farmaceutske kompanije”, upozorava Goldacre. Na njegovoj crnoj listi su uglavnom farmaceutske kompanije i potplaćeni državni regulatori.

Liječnici i pacijenti su njihove žrtve. Goldacre iznosi svoje iskustvo liječnika: “Radio sam sve što liječnik treba raditi. Čitao sam sve publikacije, kritički ih ocjenjivao, razumio ih, o njima raspravljao s pacijentom i zajedno bismo donosili odluke, temeljene na dokazima”, piše Goldacre. Navodi primjer Reboxetina, lijeka koji je često pripisivao svojim pacijentima. Na temelju podataka ispitivanja zaključio je da su testovi dobri, s izvanrednim rezultatima. Reboxetin, antidepresiv, bio je mnogo bolji od placebo efekta i uz bok najpoznatijim antidepresivima, uz to odobren od krovnog tijela Medicines and Healthcare Products Regulatory Agency (MHRA), koja odobrava sve lijekove u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista