'Nisam znala da želi ubiti sebe i druge, ali sad sam ponosna udovica'

Vaš muž je to učinio za Alaha - zagrmjelo je 1. siječnja ove godine iz telefonske slušalice prislonjene uz glavu 31-godišnje Defne Bayrak. No, imat ćete priliku, dodao je stranac, još jednom vidjeti oca svoje djece.

- Snimku njegovog proslavljenog mučeništva objavit ćemo na internetu i moći ćete ga pogledati - glasilo je objašnjenje, točnije epilog njenog osam godina dugog braka s Humamom Khalilom Abu-Mulalom al-Balawijem, kojim je okrunjena ljubav rođena između redaka nekog od bezbrojnih chat roomova na internetu.

Mislila je da polaže ispit

Do tog trenutka za njih nije bilo prepreka.

Defne, novinarka iz Turske, svojedobno je prevela knjigu “Bin Laden: Che Guevara istoka”. Palestinac Al-Balawi odrastao je u Kuvajtu i Jordanu, da bi na kraju upisao studij medicine u Istanbulu. Par je imao dvoje djece.

No, 30. prosinca 2009., u svojoj 32. godini, Al-Balawi je odlučio, dok je radio kao dvostruki agent, raznijeti se u bazi u Afganistanu, nedaleko od granice s Pakistanom, i povući sa sobom sedam djelatnika CIA-e.

U prvom trenutku, Defne je, vjerujući da je on tamo otišao polagati poseban ispit, ostala potpuno šokirana. Nekoliko dana kasnije, nevjericu je zamijenio ponos.

- Ponosna sam na svog supruga. On je imao vrlo važnu misiju u takvom ratu. Bio je antiamerički nastrojen. I ja sam. Mislim da se rat protiv SAD-a treba nastaviti - rekla je bez imalo ustezanja.

- U našim razgovorima, kad bi me on pitao “ne daj Bože, ali što ćeš ti bez mene ako mi se nešto dogodi?” ja bih mu uvijek odgovorila da je Bog velikodušan, velik, da je on taj koji ljudima daruje život. U to vjerujem, a na kraju, tu se i radi o vjeri. Ja vjerujem da je to bilo njegovo vrijeme za smrt. To ne možete odgoditi. Tako je to u Kuranu - objasnila je ta tridesetogodišnjakinja, dajući mnogima razlog da pokušaju pronaći odgovor na pitanje o još uvijek poprilično neistraženoj ulozi, odnosno utjecaju koje supruge bombaša samoubojica i terorista mogu imati na svoje muževe.

Mogu li one ubrzati suprugovu radikalizaciju i biti čak suučesnice ili su one samo nevine žrtve planova svojih supružnika, koje su upale u njih sasvim slučajno, ništa ne sluteći? U svakom slučaju, Bayrak je svojim iznenađujućim izjavama pogodila u samu srž žustre “debate” koju već neko vrijeme vode pripadnice nježnijeg spola islamske vjeroispovjesti.

Ne tako davno, supruga takozvanog poručnika Osame bin Ladena, Aymana Zawahirija, objavila je pismo “Muslimanskim sestrama”, u kojem ih ohrabruje da podupru nasilni džihad na sve moguće načine. S druge strane, mnoštvo muslimanskih žena i organizacija potpisalo je manifest “Džihad protiv nasilja”, u kojem jasno i glasno tvrde da su nasilni radikalizam i obiteljsko nasilje protivni vjerskom nauku. Dakle, najtočniji odgovor na prije postavljeno pitanje jest taj da pravila nema.

Želim zanijeti tvoje dijete

Pokušale su ga ove godine, barem u jednom konkretnom slučaju, doznati i britanske vlasti, tijekom suđenja 28-godišnjoj Cossor Ali, ženi Abdullaha Ahmeda Alija, autora plana rušenja putničkih zrakoplova iznad Atlanstkog oceana 2006. godine tekućim eksplozivom “prerušenim u sok”.

Cossor definitivno nije bila ni prva, a ako je suditi prema trendu, ni posljednja žena koju su na Otoku posjeli na optuženičku klupu zbog optužbe da je sudjelovala u urotničkim planovima svog supruga ili odlučila zatajiti smrtonosni plan svog dragog.

Tahira Tabassum, supruga Britanca Omara Khana Sharifa, koji je pokušao izvesti napad u Tel Avivu, i Bouchra el-Hor, supruga Yassina Nassarija, proglašenog krivim za posjedovanje ekstremističkog materijala, oslobođene su optužbi. S druge strane, Yeshi Girma, žena nesuđenog bombaša Hussaina Osmama, osuđena je na 15 godina zatvora jer mu je pomagala u bijegu. Ne treba zaboraviti ni slučaj Muriel Degaugue, preobraćenice iz Belgije, koja se zaletjela automobilom nakrcanim eksplozivom u američki konvoj u Iraku 2006. nedaleko Bagdada, nedugo nakon što je njen suprug pokušao sličan napad, čime se upisala u povijest kao prva bombašica samoubojica zapadnjačkog podrijetla.

Kao i Tabassum i El-Hor, i Cossor Ali je na kraju, u ožujku ove godine, ipak oslobođena optužbi, unatoč naporima tužitelja da, pozivajući se na isječke njenog dnevnika pronađenog u kutiji za cipele u njihovom jednosobnom stanu u Walthamstowu u istočnom Londonu, dokažu da je znala sve o planu svog supruga.

- Nadam se i molim Alahu da ti ispuni želju i da ti da najvišu razinu shahade (jedno od značenja te riječi je “mučeništvo”) - poželjela je Ali svom suprugu, koji je prošle godine osuđen na dugogodišnju zatvorsku kaznu zajedno s još dva suradnika. Navodno mu je u porukama pronađenim uz dnevnik napisala kako želi zanijeti njegovo dijete prije nego što on umre i zamolila ga da u raju ne odabere druge žene, već da je čeka da mu se ona pridruži. U jednom od zapisa očito se referirala na knjigu islamske tematike koju je pročitala.

Ljubavni ugriz zbog vela

- To je tako lijepa, dirljiva i inspirativna priča. Nakon što sam je pročitala, još sam sretnija zbog onog što radiš. Čini me još voljnijom da ti se pridružim na tvom putu - napisala je Cossor, koja se za Ahmeda Alija udala 2003. godine i rodila mu sina.

Njena priča bila je dijametralno suprotna. Objasnila je kako se, kad su je primili u suprugovu obitelj, osjećala kao da su joj izbrisali identitet te da je njen suprug, za čije planove nije imala pojma, bio nasilan. Jednom ju je prilikom navodno tako jako udario po licu da su joj ostali otisci prstiju, a svojedobno joj je na licu napravio “ljubavni ugriz” kako ne bi zaboravila nositi veo. Što se tiče soka u prahu koji je on donio iz Pakistana, a kojim je trebao prikriti tekući eksploziv, Cossor Ali tvrdi da je bila uvjerena kako on želi pokrenuti svoj vlastiti proizvod.

Ako se ide logikom da je Cossor, za razliku od Defne, svojevrstan “granični slučaj”, bitno je ispričati priču Hume Mian, supruge Faisala Shahzada, nesuđenog bombaša na Times Squareu.

Je li Huma Mian u bilo kojem trenutku posumnjala da je čovjek s kojim je živjela “američki san” u Sheltonu, u Connecticutu, planirao ostaviti početkom svibnja automobil s improviziranom bombom na ljudima zakrčenom Times Squareu? Zasad, sve ukazuje, pa i njeno određenje da je “apolitična”, da je njen dragi sam vodio svoj rat te da je njena svakodnevnica bila daleko od bilo kakvog ekstremizma.

Ako je vjerovati njezinu profilu na internet mreži Orkut.com, Mian je voljela humoristične serije kao što su “Svi vole Raymonda” i “Prijatelji”. Na njemu priznaje da “sportu i njoj nije suđeno” te da su joj strasti, kako je napisala, “moda, cipele, torbice, SHOPPING i, naravno, Faisal”. Ispod jedne od fotografija koje je objavila, a na kojoj se njen suprug simpatično smije očiju skrivenih iza Ray Ban naočala, nije joj imalo smisla trošiti previše riječi.

- Što da vam kažem... On je meni sve - napisala je Mian, kći poznatog pakistanskog inženjera energetike i diplomirana računovotkinja koja je pohađala Sveučilište u Coloradu te se 2004. vjenčala s nedavno “prolupalim” Faisalom.

One su tu da rađaju borce

U svakom slučaju, uloga koju supruge i obitelj mogu imati na bombaše samoubojice i teroriste, može biti velika, i pozitivna i negativna. Čini se da je među prvima to prepoznala teroristička mreža al-Qa’ida, koja je shvatila moć obitelji da odvuče njihova operativca od cilja. Tako je regrutima koji su bili oženjeni davala veće plaće ili ih čak ohrabrivala da oni “povuku” sa sobom i supruge. Saudijska Arabija pak, u proces deradikalizacije zastranjelih osoba, uključuje i supruge, tvrdeći da one imaju ulogu stabilizirajućeg faktora.

Stručnjaci s druge strane, u radovima o bombašicama samoubojicama i sve izraženijoj ulozi žena u ekstremističkom djelovanju, tvrde da su žene, koje su se radikalizirale, ipak uvijek imale takozvanu “potpornu” ulogu, koja je bila na marginama rata. Povijesno gledano, iako u posljednje vrijeme sve češće znaju i same navlačiti samoubilačke prsluke te aktivno sudjelovati u prikupljanju novaca i regrutiranju, njihova se prvenstvena uloga ipak svodila na “rađanje boraca i njihov odgoj u revolucionarnom okruženju”.