LUKSUZNO MJESTO U DALMACIJI U KOJEM NEĆETE MOĆI SPAVATI 'Odjekuju nesuvisli krici kao u 'Noći živih mrtvaca'...

Uplovljavamo u ACI marinu Vodice. Na gatu nas dočekuju mornari i vješto pomažu vezati brod. Tu je i direktor marine Stanko Skočić. Znamo se dobro, viđamo se godinama: što u marini, što na sajmovima, što na feštama. Na recepciji također dobro poznata lica: Slavica Skočić i Ivana Antić Stošić. Sjedimo s direktorom u prijateljskom okruženju marinskog bistroa Leut. Pun je gostiju. Očito dobro ga vodi obitelj Stančić - mama Marina i sin Niko.

Radni dogovor Patrole s direktorom marine. Dečki odlaze obaviti prvi zadatak, anketirati nautičare. Stanko počinje svoju staru priču: partijaneri, buka cijelu noć, ružne scene, gosti ne mogu spavati...

- Pusti, Stanko, uvijek se netko zbog nečega buni, neka se mladi zabavljaju. Jel marina puna - je. Ljeto će proći - tako već par godina tješim direktora ACI Vodica.

Stanko, dokazuje, printa mi prosvjede Turističkoj zajednici, gradskim vlastima, žalbe gostiju... Uzimam ih i već razmišljam o idućoj marini. U to se vraćaju momci s gatova. Gotovo svi se nautičari žale da od buke ne mogu spavati. Oni najbliži stavljaju voštane čepiće u uši. Pričaju kako pijani partijaneri hodaju gatovima, upadaju na brodove, jedan priča da je spavao u kabini u pramcu i zatekao dvoje golih u ljubavnom klinču na krmi... Na gatu obavljaju nuždu - i veliku i malu... A o noćnim ozljedama ujutro svjedoči krv pred marinskim sanitarijama... Užas.

Hajmo ipak ovdje prenoćiti.

Sve uredno počinje uvečer. Žestoka glazba, tehno, disko, bubnjanje, užasna neartikulirana galama mnoštva... Sve to pokušavaju nadjačati nabrijani voditelji preko do kraja navijenih razglasa... Budni čekamo kada će prestati. Kako noć teče, sve je glasnije i užasnije. Četiri su sata ujutro. Bubanj bas još uvijek potresa more, brodove i jarbole. Pijana pjesma i dreka iz svega glasa. Crveni i zeleni odbljesci. Disk-džokej još pali adrenalin. Lije benzin na pomahnitali požar. Nesuvisli krici kao u hororu “Noć živih mrtvaca”. Već je pet sati, ali strava ne prestaje. Priželjkujemo neku zdravu žestoku neveru pa da sve ovo uzdrma, da svijet vrati u normalu i da marina napokon može usnuti u miru.