'Najgori huligani su sponzoruše klubova. Sportski direktori ih štite i plaćaju im putovanja'

I dok policija traga za BBB-om koji je prošle subote bacio topovski udar na sjevernoj tribini maksimirskog stadiona, negdje u Hrvatskoj navodno se krije i vođa Đorđe Prelić. On je vođa “grobara”, navijačke skupine beogradskog Partizana, koji ih je, kako tvrdi tužiteljstvo, predvodio 17. rujna prošle godine, uoči utakmice Partizana i Toulousea. U središtu Beograda Prelić i njegova skupina brutalno su nasmrt pretukli 27-godišnjeg Bricea Tatona. Više desetaka građana Beograda stajalo je i promatralo kako grupa razbojnika, usred dana, u centru Beograda prebija francuskog državljanina. Svi su se razišli. Nitko nije prišao da mu pomogne. Napadači su poslije otišli, no uhapšeni su iste noći, što je samo dokaz da se vrlo brzo može utvrditi tko je što učinio.

Upućena na privatnu parnicu

Činjenica da se praktički u središtu grada može dogoditi takav brutalan čin Brankici Stanković, 34-godišnjoj novinarki B92, autorici i urednici emisije “Insajder” bio je povod za serijal o kolovođama navijačkih skupina Delija, Grobara i navijača Rada pod nazivom “Nemoć države”. Prokazala ih je kao kriminalce, nasilnike, dilere, reketaše, a prvi nastavak emitiran je 3. prosinca prošle godine. Reakcija navijača bila je nemilosrdna i prije emitiranja. Znali su da priprema emisiju, slali su joj prijeteće poruke mailom. Ali najizravnija je bila ona koja je aludirala na ubijenog novinara Slavka Ćuruviju, kada su joj Grobari skandirali:

“Opasna si kao zmija, proći ćeš kao Ćuruvija.” Bilo je to na utakmici Partizana i Šahtjora, 16. prosinca prošle godine, a uz skandiranje, po tribinama su se loptali lutkom kupljenom u seksi-shopu na kojoj je pisalo njezino ime i probadali je nožem. Policija je uhitila one koji su skandirali i probadali lutku. Nedavno je održano i suđenje, i 22. travnja ove godine, na Prvom osnovnom sudu odbačena je optužnica protiv šestorice navijača. Ukinut im je pritvor, uz obrazloženje sutkinje da nije ni bio potreban. Brankica Stanković upućena je na privatnu parnicu. Ova odluka suda u Srbiji je izazvala brojne reakcije.

Više od 100 kaznenih djela

Ministarstvo pravosuđa zatražilo je opoziv sutkinje, reagirale su novinske i nevladine udruge. I dok je sud smatrao da ovakve poruke nisu prijetnja, Brankica Stanković već mjesecima živi pod policijskom zaštitom. S urednicima i autoricom “Insajdera” razgovarali smo u beogradskom hotelu Nacional, nakon što je izlagala na skupu o istraživačkom novinarstvu.

U “Insajderu” Brankica Stanković izravno je navela da su vođe navijačkih skupina ljudi koji se terete za teška kaznena djela, od ubojstava, otmica, preprodaje droge, reketarenja. Prozvala je izravno i političare i pravosuđe zbog činjenice da najekstremniji navijači imaju njihovu zaštitu.

- Prikupljali smo podatke o tome za što su sve prijavljivani, i dobili brojku veću od 100 kaznenih djela, te da su mnogi unatoč tome na slobodi. Odlučili smo da ćemo objaviti njihova puna imena i prezimena, fotografije, nismo to htjeli skrivati nekim nadimcima. Oni su znali da to pripremamo. Željela sam pokazati kako je zapravo vođama tih navijačkih skupina zajednički nazivnik - kriminal. Njima je navijanje samo paravan. I mislim da sve to ima jednu svoju genezu i one se po tome bitno ne razlikuju u Srbiji i Hrvatskoj. Njih izvorno ne spaja ljubav prema klubu, već agresija i kaznena djela koja čine. Oni se osjećaju moćno.

U upravama najjačih klubova sjedili su i sjede, sada doduše manje, političari, suci za prekršaje, ljudi iz policije i vojske. Uprave klubova štite ih jer imaju s njima neke zajedničke interese, dilove. Danas više ne važi ono pravilo da uprave klubova formiraju navijačke skupine. Sada su navijači ti koji smjenjuju uprave klubova. Zbog tog nekog uzajamnog straha navijači su zaštićeni od uprave klubova, uprave od političara, to je jedan zatvoren krug - kaže novinarka Stanković, koja sada živi pod stalnom policijskom zaštitom.

Inače, predsjednik Partizana u kameru je javno priznao da su navijačima godinama plaćali putovanja, davali karte.

- Onog trenutka kad im je to uskraćeno, oni su otjerali upravu - kaže B. Stanković

Politička odluka

Nekoliko sati kasnije imali smo prilike uživo vidjeti “grozdove” interventih policajaca oko stadiona Partizana. U srijedu se igrao finale kupa između Crvene zvezde i Vojvodine. Policija je pregledavala vozila navijača, na svakom raskrižju bila je “marica”. O tome kako su strukturirane navijačke skupine Brankica Stanković kaže:

- Prema našoj analizi, postoji od 2500 do 3000 navijača koji su prijavljeni za razna krivična djela. Oni su organizirani kao vojska. Imaju komandanta, vođu, navijačke grupe koje imaju svog vođu, pa podgrupe!”

Na gotovo svakoj fasadi u centru vidjeli smo grafit “Pravda za Uroša”, kojim se izražava podrška 20-godišnjem Urošu Mišiću, koji je 28. travnja osuđen na 10 godina zatvora jer je 2007. godine pokušao ugurati zapaljenu baklju u usta policajcu. Je li riječ o solidarnosti s nasiljem?

- Nije to samo solidarnost. Njima je to dozvoljeno. Navijači Crvene zvezde unijeli su na stadion transparent koji je otvorena prijetnja sucu koji je osudio Uroša Mišića. Na njemu je pisalo: “Lazoviću, stići će te kazna koju deliš”. Uprava kluba bila je dužna to spriječiti i reagirati, ali ta je reakcija izostala. Štoviše, igrači su odjenuli majice na kojima je pisalo: “Pravda za Uroša”. To govori da se nasilnicima ne smiju suprotstavljati. Javna je tajna da najekstremniji navijači premlate nogometaše zbog izgubljene utakmice. Ali ne rade to zbog izgubljene utakmice, već jer su oni nešto izgubili. Moć ili novac. Nismo uspjeli dokazati da to možda ima veze s klađenjem. To je sigurno. Neki od njih bave se zelenašenjem, neki prodajom droge, a stadioni su im idealno mjesto za preprodaju - kaže novinarka koja smatra da navijačko nasilje može spriječiti samo politička odluka.

- Zna se kako je u Engleskoj riješen problem s navijačima. Nema tu sad malo ovog, malo onog. I u Srbiji postoje zakoni koji imaju dobra rješenja za suzbijanje nasilja na stadionima. Samo ih treba provoditi. Da se jednom konačno kaže “sad je dosta, i sad ćemo dovesti suce za prekršaje na stadione koji će odmah izricati kazne”. A ne da se događa da nasilnici vrlo kratko vrijeme provedu, ili uopće ne provedu, u pritvoru i ne snose nikakve posljedice za štetu koju su pričinili.

Nema straha

Brankica Stanković priča da je osim nje same, njezina redakcija dosta bila uzdrmana prijetnjama i presudom, kojom su navijači koji su zazivali njezinu smrt, oslobođen.

- Meni je to bilo gadno, ali nisam u prvom trenutku reagirala strašno kao ljudi u redakciji. Njima je to bilo strašno, nastala je opća pomutnja, njima je to bilo nešto morbidno. A presuda? Ona je zapravo poruka nasilnicima da mogu raditi što hoće. Sud se stavio na stranu onih koji prijete i sud, nažalost, sudjeluje u atmosferi linča. Nasilnici će shvatiti poruku, tj. da mogu činiti što žele. Ovo nije pitanje moje osobne sigurnosti. Ovo se tiče svih novinara koji se budu bavili temama koje će nekome smetati, a i ne radi se samo o navijačima. Svakome može pasti na pamet da napadne nekog novinara.

Unatoč svemu, Brankicu Stanković - zbog policijske zaštite koju ima - nije strah.

- Stvarno ne razmišljam o tome. Ne radim dok imam policijsku zaštitu jer je tako odlučila moja redakcija. Da netko ne bi rekao: “Eto, sad može raditi što hoće kad ima policijsku zaštitu”. Ovo je, inače, prvi put da imam policijsku zaštitu, a radila sam i emisije o korupciji, građevinskoj mafiji, organiziranom kriminalu. Da sam razmišljala o tome što nam se moglo dogoditi, ne bih se bavila ovim poslom - zaključila je B. Stanković.