Mladenka Dabac: Spojit ću Zagreb i Zagorje, a Ilicu učiniti ulicom vrtova

Mladenka Dabac, Splićanka, inženjer je građevinarstva i diplomirana arhitektica. Godinama je profesorica na Sveučilištu u Karlsruheu. Živi u Njemačkoj, a redovito dolazi u Zagreb i Split. Nekidan se pojavila s grandioznim projektom koji je prije nekoliko dana predstavila stručnjacima i uglednicima u Muzeju arhitekture HAZU: “Zeleno Zagorje destinacija zdravlja”, spoj Zagreba s 22 termalna izvora i lokacija toplica iza zagrebačkog brda, te s idejom: “Zelena Ilica, žila kucavica Zagreba”. Arhitektica Dabac vjeruje kako će “zračni put” Žičarom od Zagreba preko Sljemena, to jest Medvednice pa do Bistre realizirati do 2020. godine. Ozeleniti Ilicu može puno brže... u suradnji sa slikarom Sašom Šekoranjom. Gospođa Dabac puna je energije i nade, uvjerena kako će Zeleno Zagorje sa 85 posto sredstava financirati fond Europske unije. Tko će dati ostalih 15 posto? Bandić? Vlada? Privatni poduzetnici? Banke?

Govorite kako ‘vozite’ 500 na sat...

- Da. Tako ‘vozim’ već zadnjih 12 godina. Već 41 godinu živim u Njemačkoj, a paralelno, zadnjih 12, i u Hrvatskoj baveći se implementiranjem održivosti. Ja, za razliku od mnogih drugih, smatram da Hrvatska vrlo ispravno stupa u svoju budućnost. Vrlo ispravno. Hrvatska je sretna zemlja, to tvrdim, pa me čudno gledaju...

Zašto?

- Ne vjeruju mi. A ja znam da je tako. To vam tvrdi jedna fetiva Hrvatica, porijeklom, po ćaći Serdareviću iz Mostara, a po mami Makaranka. No, ja sam Splićanka.

Ma, ne govorite po ‘spli'sku’...

- Govorin, govorin. Rodila sam se na kantunu kod ‘Ajdukova’ igrališta, u Zoranićevoj 8. Slavni golman Beara, tatin prijatelj, bija mi je krsni kum. Moja prva, dječja jubav bila je iz obližnjeg Špinuta... Susjeda šjora Paškva Markovina imala je predivne mirišljave magnolije koje nam je slala... No... u javnim nastupima govorim pravilan hrvatski jezik.

Sad živite u Berlinu?

- U Berlinu je dom, obitelj, a Hrvatska je domovina. Više od 30 godina živjela sam u Karlsruheu, bila profesorica na Arhitektonskom fakultetu, katedra za projektiranje i planiranje gradskih četvrti. Tada smo sanirali sve barokne crkve, po cijeloj Njemačkoj, slavnog arhitekta Balthasara Neumanna koji je živio prije 300 godina.

Građevinu ste diplomirali u Zagrebu. Malo je žena diplomiranih građevinara...

- Na fakultetu nas je bilo 160 studenata, od kojih - samo 3 djevojke. To je očito muški studij. Zašto građevina? Imala sam 18 godina i nisam još znala što hoću. Odrasla sam u liječničkoj obitelji u Splitu. Upisala sam i ja medicinu, a položila dva prijemna ispita: i medicinu i građevinu. Odlučila sam se za građevinu. U Karlsruheu sam, nakon toga, završila i arhitekturu. Uvijek sam volila knjigu, volila sam učiti...

Izjavili ste: Hrvatska božanstvena, netaknuta, posebna. Zaista je ‘netaknuta’?

- Da, netaknuta u usporedbi sa svijetom iz kojeg dolazim. Zanima me ta ‘netaknutost’, stoga već godinama putujem Europom. Da, Hrvatska je netaknuta. Sada, u novom mileniju, Hrvatska treba krenuti u kontekst globalnih prostornih aglomeracija.

Obnovili ste Daruvarske toplice.

- Bilo mi je jasno da moram ići u krajeve koji su razoreni ratom. To je izazov. Zato sam najprije otišla u Vukovar. Tamo sam gradila prve ‘zelene hale’, za farmaciju. Ti objekti su za konsignaciju lijekova pa imaju posebne uvjete radi održavanja temperature potrebne za čuvanje lijekova. Tamo se hladi i grije kako bi se dobila nužna srednja temperatura. Cijenjeni nizozemski arhitekt Rem Kolhaas je kazao da je u 21-vom stoljeću najvažniji sadržaj zgrade, dakle funkcija, a tek potom dolazi - oblik. Tako sam i ja to gradila. Zatim sam radila sjajne Daruvarske toplice, odnosno Daruvar - termalni grad. Daruvar su bile rimske toplice, bio je to rimski grad. Pronašli smo spomenike...

Radili ste i u Zagrebu?

- Da, Crkva me angažirala 2003. godine. U zgradi do Katedrale na Kaptolu 29, u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu, napravila sam biblioteku od 760 kvadrata pod samim krovom. Ta zgrada je pod najvišim stupnjem spomeničke zaštite. Uvjerila sam prečasnog gospodina Miju Gabrića da to mogu obaviti. Bilo je to pitanje statike, kinematike i dinamike. Renovirala sam to visoko krovište i ugradila nosače sa stijenkama od tankog čelika. Napravila sam laganu metalno-skeletnu konstrukciju koja je bila elastična i plastična, što je bitno, posebno zbog opasnosti od potresa. Konstrukcija se može zaljujati i vratiti u prvobitni položaj. Otkrit ću vam, usput, jednu tajnu. Ja sam se s monsinjorom Mijom Gabrićem penjala na Bolléov zvonik Katedrale kako bismo s visine snimili to krovište Sjemeništa. Tek sam tamo vidjela kako je Hermann Bollé bio genijalan. Zbog opasnosti od potresa Bollé je taj vitki gotički zvonik zaštitio od potresa. Kako? Ugradio je u oba zvonika nešto poput Foucaultovog njihala: ogromnu i tešku metalnu kugletinu koja visi na metalnoj sajli. Ona stvara masu i štiti zvonik od horizontalne sile, od potresa. Ako dođe do podrhtavanja tla pa onda i zvonika, ta enormna kugla, to klatno - vraća vrh zvonika u prvobitni položaj. Genijalan je bio Bollé. Kugle su u zvonicima, iznad liftova, a oko njih ide vitopero stepenište sve do križa.

Zanimljivo. Nisam znao za te kugle...

- Jako zanimljivo i jako korisno. Skoro nitko i ne zna za njih...

Sada ste u ‘zelenim’ projektima.

- Zapravo sam oduvijek u njima. Sva moja iskustva su iz sfere urbanizma, termalizma i definitivno - sadnje. Zelenila. To su moja tri fokusa. Četvrti je - zelene inovacije.

Što namjeravate ostvariti u Zagrebu, na Medvednici i u Zagorju?

- Zauvijek ih čvrsto povezati prometnim putem, žičarom, i - funkcionalno ih ujediniti. Radila sam u Baden-Badenu strateški menadžment. Taj gradić u jugozapadnoj Njemačkoj ima brojne termalne izvore koji su se koristili još u doba Rimljana. Isto tako Hrvatsko zagorje, tu s druge strane Medvednice ima čak 22 termalna izvora. To je pravo blago. ‘Zelena županija’ - Krapinsko-zagorska - destinacija je zdravlja. A uz nju je vezana hrvatska metropola, Zagreb. To je nedjeljiva metropolitanska okolica.

Niste utopist, to je ostvarivo... do 2020. godine? To je kratko vrijeme...

- Moramo svi zajedno raditi, zato ‘vozim’ 500 kilometara na sat... Mislim brzo i radim dobro i brzo. U tom poslu sudjeluje grad Zagreb, Regionalna razvojna agencija Zagrebačke županije i Krapinsko-zagorska županija. Imam podršku HAZU i Europske unije. Ako umrežimo mogućnosti i znanja, a nisam ‘papirnati arhitekt’, imam njemački drill - uspjet ćemo. Važni su rezultati, a mjerimo se izazovima. Svi moji objekti su ‘bankable’, financijski su opravdani. To znači ne samo da su izgledni, nego kad se podvuče crta na kraju - financijski su učinkoviti i ostvareni sukladno svim propisima Europske unije. Ja po metodologiji ‘green concepta’ postavljam temelje dugoročnog razvoja i obrazac za multiplikaciju. To što sam učinila u Daruvaru može se primijeniti na svim toplicama Hrvatske.

Kako spajate ta lijepa zagorska sela sa Zagrebom?

- Prometno - novom žičarom. Zapravo s dvije žičare koje se na vrhu Sljemena nastavljaju jedna na drugu. Spajamo Zagreb i Zagorje i prometno i društveno i poslovno i psihološki i mentalitetom.

Hoće li Medvednica ostati - netaknuto izvorište našeg zdravog i čistog zraka?

- Hoće, naravno. Žičara ide iznad zemlje. Jedino, obnovit ćemo zaboravljeno i zanemareno prije sjajno lječilište Brestovac. Stvorit ćemo ‘Medvednicu 365’, 365 dana savršeno upotrebljivu. Posebnost Zagreb upravo je u tome što ima tako blizu - u srcu grada - svoju jedinstvenu planinu visoku 1035 metara. Zelena visinska poveznica je kičma tog projekta. Kako kaže Boris Ljubičić, spojit ćemo Za-Breg sa Za-Gorjem. Najmlađa europska metropola postat će tako - jednom od najljepših i najpogodnijih za zdrav život.

Tko će izgraditi novu žičaru?

- To još ne znam. Bit će raspisan natječaj. Gradit će je onaj koji pobijedi na natječaju. Koridor žičare od grada do vrha, do Sljemena, već postoji. Stara žičara ne radi već osam godina. Mi sada namjeravamo napravi ne samo žičaru na Sljeme nego žičaru preko Sljemena. Počet će u Dolju, to je Mihaljevac, a završiti u Bistri, u Zagorju. Zagorje je ‘Dolina toplica’. Velim vam, Hrvatska je sretna zamlja, a mi ćemo je učiniti još sretnijom. Otvaraju nam se sada i ‘vreće’ europskih strukturnih i kohezijskih fondova. A - ja ih znam dobiti.

Imate već konkretan glas o mogućnosti dobivanja sredstava iz fondova EU?

- Imamo. U ovaj projekt ušao je i ‘Institut Fraaunhofer’ iz Stuttgarta, najsnažniji institut u ovom dijelu Europe, koji upravo gradi jedan od najvećih ‘gradova budućnosti’, Masdar u Africi. Taj institut je specijalist za gradove budućnosti. To rade. Fraunhofer je oduševljen Zagrebom. To je velika garancija za uspjeh našeg projekta. Uz to, Jean-Claude Juncker, predsjednik Europske komisije, upravo je za ‘zelenu infrastrukturu’ stavio milijune eura u poziciju čekanja. Mi ćemo dobiti dio.

Žičara me i dalje zanima...

- Od 2013. do danas ispitali trajektoriju optimalnog puta zagorskog dijela žičare, ispitali smo seizmičke uvjete, pitku vodu, lovstvo, posebnu vegetaciju u tom području, stavili to u kompjutor i ‘dignuli u zrak’. Spojili to sve u kompozitni plan i došli do ‘koridora održivog razvoja’. Dakle, ponavljam, prva žičara počinje u Dolju, na Brestovcu je međustanica, kod TV tornja će biti gornja stanica, završetak prve žičare. Nećemo raditi nikakvu ‘krunu’ na vrhu Medvednice, jer to je zaštićeno područje, nego ćemo napravit cijev, tunel ispod zemlje, ispod špice Sljemena koji će biti dug 200 metara. U tom prostoru putnici izađu iz zagrebačkog kraka žičare te uđu u drugu žičaru kojom se spuštaju u Bistru, u Zagorje.

Oprema žičare? Bit će to zatvorene kabine, ‘gondole’?

- Savjetovali smo se već s vrhunskim ‘žičničarima’, konkretno s austrijskim ‘Doppelmayrom’. U planu su gondole za osam korisnika koje mogu nositi i bicikle.

Gondole će biti komotne, sigurne, imat će telefončić za vezu s centralom žičare?

- Naravno, sve to što ste spomenuli. Uz to bit će posebne gondole za prvu pomoć i gondole za prijevoz tereta.

Koje boje će biti gondole?

- To još nismo razmatrali. Bit će vrlo lijepe, svakako.

Zvuči uvjerljivo i sjajno. Hoćete li tim vrsnim projektom ipak i oštetiti Sljeme? Ljudi su skloni kršiti propise, graditi ilegalno na budućem zamamnom brdu...

- Neće moći ništa graditi, jer postoji zakon koji se dosljedno provodi. Prošle godine, 10. ožujka, sve je to predviđeno u Prostornom planu parka prirode Medvednica. Vrlo konkretno. Zagorska žičara završavat će, ili počinjati, u bivšem kamenolomu u Bistri.

Sigurnost te nove trajektorije od vrha Sljemena do Bistre?

- Vi na svašta mislite, s pravom. Naime, ne daj Bog da Sljeme gori, jer ono nema protupožarnih prosjeka, usjeka. U šumi vi morate imati ‘protupožarne prosjeke’ to su čistine, livade gdje prestaje šuma. Mi imamo u timu izvrsne šumare i agronome. Stručnjake. Protupožarni prosjeci bit će upravo ti koridori dviju žičara. Dakle, ispod žičara nema stabala nego će biti livade, trava. U šumama mora biti i proplanaka kako bi životinje mogle pasti travu. Ta moćna planina u srcu Zagreba ima dvije iste strane, s jednakim uvjetima. Tu je, sa zagrebačke strane, skijaška staza, famozni ‘Crveni spust’ za Svjetski skijaški kup. Nemamo žičaru... a imamo Svjetski kup? I taj problem ćemo riješiti. Naš projekt je isplativ, zdrav i mnogostruko koristan.

Imate još jedan zanimljiv projekt: ozeleniti našu glavnu ulicu - Ilicu. Kako?

- Postoji u Zagrebu dugačko sivo crijevo koje se zove Ilica. Ta velika gradska prometnica nema u sebi ni jedan zeleni trg, tek ‘pokrajnje trgove’, Cvjetni i Britanac. Nema ni travke ni stabla u njoj između Trga bana Jelačića i Britanskog trga. Slikar Saša Šekoranja i ja zamislili smo taj dio pozeleniti. Taj projekt stoji još od 2010. u ladici nekog ignoranta. No za početak, Saša i ja postavit ćemo niz autohtonih zimzelenih biljaka u teglama, u Ilici. Uz zgrade, ali u konzolama tako da tegla ne dotiče pločnik. Problem je, naime, i u tome što je nogostup u jednom vlasništvu, a zid zgrade u drugom... Biljke će zalijevati okolni dućani i stanari zgrada. Imam i sponzore za taj projekt. Mogli bi se, prema ideji genijalnog Tonija Franovića, umjetnika, napraviti u gradu i vertikalni zeleni vrtovi ili livade. No, o tom potom. Toliko za sada...

Molim vas, ozelenite i Gornji grad. Trg Svetog Marka, na primjer...

- Vrlo rado ću i to učiniti. Gornji grad treba i funcionalno posložiti. Gornji grad je nakon pet sati popodne - mrtav grad. Ljubljana je savršeno riješila svoj stari dio grada. Zagreb je prije imao ‘Komisiju za lijepo’. Danas je više nema...

Kako vidite budućnost arhitekture?

- Danas je tehnički sve moguće napraviti. Znanje je ogromno, tehnologija savršena. Kompjutori i internet vladaju. U budućnosti više neće biti više ‘glavnog projektanta’. Radit će timovi, grupe autora. Na čelu će im biti ‘projektni menadžer’, a ne arhitekt. Taj menadžer će morati biti ‘digitalni renesansni čovjek’ i - humanist.

Gospođo Dabac, zašto sve to radite?

- Iz strasti. Imam dvije strasti. Jedna je moja obitelj, moje kćeri Martina i Kata. Druga je Hrvatska.

Zadovoljni ste životom?

- Ne baš. Otišao mi je muž, Vlatko Dabac. Sjajan čovjek. Anesteziolog, bavio se terapijom sprečavanja boli. Bio je u ‘Liječnicima bez granica’. Mnogima je pomogao, ali sebe nije uspio spasiti...