KOTROMANOVIĆ 'Ova stihija vratila me u ‘95. Na teren sam poslao ratne zapovjednike'

Više od 1000 vojnika, 80 vozila, 10 čamaca, 4 helikoptera, 3 amfibije, poljske kuhinje, cisterne za vodu. Sve su to resursi koje je u zadnjih sedam dana Hrvatska vojska angažirala u tri županije u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini u borbi protiv katastrofalnih poplava. Nadljudskim naporima vojnici su u suradnji s policijom, vatrogascima i Gorskom službom spašavanja pomagali gdje je bilo potrebno i spašavali ljudske živote. Ova katastrofa pokazala je da je vojska, uz sve probleme koje ima, jedina organizirana snaga u državi koja najbrže i najkvalitetnije može priskočiti u pomoć

Ministar obrane Ante Kotromanović u razgovoru za Magazin Jutarnjeg lista koji smo vodili u četvrtak, nekoliko sati prije izvanredne sjednice Vlade u Županji, detaljno pojašnjava kako je organizirana operacija obrane istočne Slavonije, zbog čega na tom području nije uvedena vojna uprava, ali progovara i o propustima u organizaciji i nekoordinaciji unutar civilnih institucija.

Kao vojna operacija

U istočnoj Slavoniji traje najveća mirnodopska operacija Hrvatske vojske od njezina osnutka. Imate li dovoljno tehnike i ljudstva?

- Kapacitete za njenu provedbu imamo. Dosad smo angažirali 1056 vojnika, a ako bude potrebno, možemo dići i pet i više tisuća vojnika i još više tehnike. Dakle, imamo dovoljno snaga. U svakom slučaju, spremni smo nastaviti sudjelovati u ovoj operaciji sada, ali i u aktivnostima koje će se odvijati nakon povlačenja poplava.

U provedbi tako složene operacije izuzetno je važna kvalitetna logistička potpora. Jeste li time zadovoljni?

- Načelnik Stožera i ja imamo svakodnevnu mini koordinaciju, a prema potrebi nam se priključuju i drugi zapovjednici. Ovdje je važno naglasiti da zapovjednici koji su na terenu imaju iskustvo iz Domovinskog rata. General Jurković, Repinc, Lovrić i ja, nažalost, imamo to iskustvo i znamo kako organizirati velike operacije. Na čelu operativnog centra je general Jurić koji prati i koordinira sve zahtjeve za angažmanom naših snaga na terenu. Na osnovi tih zahtjeva Zapovjedništvo za potporu vrlo brzo reagira i isplanira koje su naše potrebe od hrane, vode do ljudi i tehnike.

Kad spominjete iskustvo iz Domovinskog rata, može li se ova operacija usporediti s planiranjem neke vojne operacije?

- To je slično. Ovo je također operacija. Angažirali smo nešto više od 1000 ljudi, što je ekvivalent jedne lake brigade. Samo je drugačiji karakter borbe. Ovo je borba protiv poplave. Prostor je dužine nekoliko desetaka kilometara. Iskustva koja se primjenjuju u ovakvim mirnodopskim operacijama ista su kao ona iz rata. Načelnik Glavnog stožera mora izdati zapovijed za djelovanje, mora odrediti zapovjednike, zapovjedno mjesto, mora odrediti sustave opskrbe, komunikacije, logističkog zapovijedanja, raspored ljudi... A to je ono što mi znamo.

Zašto je važna Hrvatska vojska ili bilo koja druga vojska?

- Hrvatska vojska u miru mora biti temelj za ovakve operacije jer mi najbrže reagiramo. Imamo spremne snage i po nalogu Državne uprave za zaštitu i spašavanje (DUZS) možemo u roku 5-6 sati angažirati 1000 ljudi i prebaciti ih na područje gdje su potrebni. Zato treba ulagati u Oružane snage da mogu odgovarati potrebama civilnog društva. Uvijek se postavlja pitanje da li se u slučaju kad nema rata puno izdvaja za potrebe Oružanih snaga. Je li previše za kamione, helikoptere, brodove... Ali u ovakvim situacijama vidimo da je to itekako potrebno kako bismo na poziv nadležnih institucija mogli brzo i kvalitetno reagirati.

Stanovništvo poplavljenih područja ne može pronaći riječi hvale za sve ono što vojnici na terenu rade u pokušaju da ima pomognu, da spase što se spasiti dade. Ljudi rade ‘25 sati’ na dan.

- Apsolutno. Iznimno sam ponosan na svakog pripadnika Oružanih snaga koji sudjeluje u ovoj operaciji i koji daju sve od sebe. Spremni su na žrtvu, riskiraju svoj život da bi spasili ljude, materijalnu imovinu i životinje. Zahvaljujem svim pripadnicima Oružanih snaga što odgovorno i savjesno danonoćno obavljaju svoje zadaće. Neki danima nisu spavali. To se očekuje od naših ljudi jer mi prije svega volimo našu domovinu. Lijepo je slušati reakcije običnih ljudi kad komentiraju našeg pripadnika Oružanih snaga. Važno je da društvo ima vjeru u vojsku i naša je zadaća da održavamo tu razinu povjerenja građana prema vojsci.

Istovremeno s operacijom u Hrvatskoj, pripadnici Ratnog zrakoplovstva i Bojne za specijalna djelovanja angažirani su u pomaganju stanovnicima u Bosni i Hercegovini.

- U BiH smo poslali najbolje posade helikoptera i pripadnike Bojne za specijalna djelovanja. Provode užasno puno vremena u zraku, puno su ljudi spasili i to je naša zadaća. U nevolji treba biti solidaran. Nije prvi put da Oružane snage djeluju na takav način izvan državnih granica. Naprosto, tek se sada vide pravi razmjeri važnosti i uloge Hrvatske vojske.

I prilika da nadležnima ukažete da se na vojsci ne treba štedjeti.

- Mi imamo ciljeve sposobnosti koje smo dobili od NATO-a i to nam je sveto pismo koje moramo ispuniti u sljedećih 10-15 godina, ali i ovdje moramo razvijati sustave koji će snažno podržavati civilne institucije. Tu moramo jačati naše kapacitete koji će pomoći u ovakvim neprilikama. S načelnikom Glavnog stožera i ostalim zapovjednicima detektirat ćemo koje su naše potrebe i njih ćemo staviti u planove opremanja vojske da bismo u ovakvim situacijama mogli još bolje reagirati i pomoći s još većim angažmanom.

Na što konkretno mislite?

- Imamo riječnu flotilu koju do sada nismo prepoznavali kao važnu jer realno imamo malu potrebu za njom. No, razgovarao sam s načelnikom i zapovjednikom Kopnene vojske da bismo upravo zbog ovakvih stvari trebali razmisliti koliko i koji tip plovila nam je potreban da bismo dugoročno zadovoljili naše potrebe.

Informacije s terena govore da u tom sustavu upravljanja ima velikih problema i da koordinacija između Državne uprave za zaštitu i spašavanje i lokalne zajednice s jedne strane te vojske, policije i Gorske službe spašavanja s druge strane ne funkcionira. Konstantno se ukazuje da su zakazale civilne strukture koje su nositelj organizacije u ovakvim situacijama.

- Uvijek ima manjkovosti i na njima treba raditi. Imamo lokalne stožere, nacionalne stožere koji moraju kordinirati s jedinicama na terenu. Jer, vojska u smislu zapovijedanja ne smije biti u prvom planu. Ovo nije rat. Mi smo podrška i poduprijet ćemo sve potrebe i zahtjeve koji dolaze pred nas. Ovo je ozbiljna katastrofa i super prilika da sve institucije od općina, gradova, županija, Državne uprave za zaštitu i spašavanje, MUP-a, MORH-a sjednu i da vidimo koji su bili propusti u koordinaciji i djelovanju.

Zadnjih nekoliko godina sve češće nam se događaju poplave velikih razmjera. Dojam je da se svi previše oslanjaju na vojsku.

- Moguće je da ljudi očekuju da mi dođemo i riješimo stvari, što baš i nije realno. Mi očekujemo da nas se uputi, da nam se dade jasna i precizna zadaća da možemo napraviti što je potrebno. Mislim da vojska može biti korak ispred, ali očito je da bi svi trebali poraditi na kriznom manadžmentu, odnosno upravljanju u ovakvim krizama civilnog karaktera.

Dojam je da bi civilne strukture, lokalna vlast bili najsretniji da je sada na poplavljenim područjima proglašena vojna uprava i da je vojska preuzela cjelokupni sustav upravljanja...

- Ne znam, možda bi bili sretni, ali mi to naprosto ne možemo. To ne bi bilo dobro. Mi ćemo djelovati u slučaju rata, a u ovakvim situacijama imamo civilne institucije koje su organizirane i moraju biti pripremljene da mogu voditi krizni menadžment sa svim drugim službama.

(...)

Intervju u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista