Četiri katedre kazneno procesnog prava s četiriju pravnih fakulteta, koliko ih Hrvatska ima, poslale su Ustavnom sudu mišljenja da se uspostavom novog Visokog kaznenog suda (VKS-a) krši i sužava ustavna ovlast Vrhovnog suda RH da kao najviši sud u državi osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Jedinstvena primjena prava znači da sudovi, kad utvrde isto činjenično stanje i primijene iste pravne norme, moraju donijeti istu presudu ili pravorijek.
Jedinstvena primjena prava osigurava pravnu sigurnost i predvidljivost. Primjerke mišljenja četiriju katedri koja je Ustavni sud od pravnih fakulteta zatražio, ali ih nije uvažio, Jutarnji list posjeduje. Dvije katedre - zagrebačka i riječka - izrazile su mišljenje da se uspostavom i ovlastima Visokog kaznenog suda u potpunosti dokida uloga Vrhovnog suda u ujednačavanju sudske prakse koja je zajamčena 116. člankom Ustava.
Osječka i splitska su ustvrdile da se uspostavom Visokog kaznenog suda ta ustavna ovlast Vrhovnog suda u određenoj mjeri narušava i sužava.
"Ustanovljavanje Visokog kaznenog suda na koji je prenesena cjelokupna žalbena nadležnost Vrhovnog suda RH je nepromišljeno, površno i ishitreno normativno i organizacijsko rješenje", navodi se u mišljenju zagrebačke katedre kazneno-procesnog prava koje potpisuje njezina predstojnica, profesorica Zlata Đurđević.
Taj novi sud, ističe se dalje u mišljenju, produbit će postojeće funkcionalne i organizacijske nedostatke osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti građana pred zakonom. Osnutkom Visokog kaznenog suda Vrhovnom će se sudu oduzeti ustavna ovlast da sudi u kaznenim predmetima, zajamčena 115. člankom Ustava, i ustavna ovlast da osigura jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost građana pred zakonom, zajamčena 116. člankom Ustava. Kratko priopćenje Zakonskim odredbama kojima se uspostavlja novi Visoki kazneni sud nadležnost da odlučuje o žalbama na prvostupanjske odluke 15 županijskih sudova, koliko ih ima u Hrvatskoj, prenesene su s Vrhovnog suda na Visoki kazneni sud. Vrhovnom je sudu, kad je riječ o kaznenom sudovanju, ostavljena samo ovlast da odlučuje o izvanrednim pravnim lijekovima - zahtjevima za izvanrednim preispitivanjem presude i zahtjevima za zaštitu zakonitosti. Riječ je pravnim lijekovima koji se Vrhovnom sudu podnose tek nakon što je presuda postala pravomoćna.
Uz to, Vrhovnom je sudu ostavljena i ovlast da na sudskim sjednicama zauzima pravna stajališta o određenim kaznenopravnim pitanjima. SDP-ovci Peđa Grbin i Orsat Miljenić smatraju da preostale ovlasti ne ostavljaju Vrhovnom sudu ni približnu mogućnost da obavlja ulogu ujednačavanja sudske prakse, pa su prošle godine zatražili ocjenu ustavnosti zakonskih odredbi definiraju osnutak i nadležnosti novog Visokog kaznenog suda. Međutim, većina, devetero od 13 ustavnih sudaca u utorak je, unatoč dostavljenim mišljenjima četiriju kaznenopravnih katedri izglasala odluku prema kojoj uspostava Visokog kaznenog suda ne narušava ustavnu poziciju Vrhovnog suda.
Isti je dan predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović kratkim priopćenjem o tome izvijestio javnost, a odluka će biti objavljena idući tjedan, i to zajedno s izdvojenim mišljenjima sudaca Lovorke Kušan i Gorana Selanca koji su glasali protiv nje.
Zahvaljujući toj odluci Ustavnog suda, jedanaestero sudaca Visokog kaznenog suda, koje je DSV imenovao još u studenom prošle godine, svoja će sadašnja radna mjesta na županijskim sudovima napustiti 2. siječnja 2021. i preseliti se na novi sud. Za novi posao rješavanja žalbi na odluke županijskih sudova dobit će i više koeficijente. Umjesto dosadašnjih 15.000 kuna, koliko u prosjeku zaradi županijski sudac (ako sudi u uskočkim predmetima zaradi oko 17.000) na novom će Visokom kaznenom sudu u prosjeku imati plaću od oko 19.000 kuna.
Od 11 sudaca novog Visokog kaznenog suda, čak petero ih dolazi sa zagrebačkog Županijskog suda: Tanja Pavelin, Lana Peto Kujundžić, Željko Horvatović, Ivan Juriša i Ivan Turudić. Dvoje je sudaca s dalmatinskih županijskih sudova - Marjan Bitanga sa zadarskog i Ljiljana Stipišić sa splitskog. Sanja Katušić Jergović dolazi sa Županijskog suda u Velikoj Gorici, Sanda Janković s karlovačkog, Marija Balenović iz slavonsko-brodskog, a Snježana Hrupek Šabijan s varaždinskog. Ivan Turudić, dugogodišnji predsjednik zagrebačkog Županijskog suda, spominje se i kao aspirant na mjesto predsjednika novog Visokog kaznenog suda. Činjenica da je upravo njemu bivši HDZ-ov ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković, bez obzira na zakonske prepreke, povjerio tehničke poslove oko osnivanja toga suda, kao i prilično glasan pogovor koji kruži sudačkim krugovima da je Visoki kazneni sud uvelike i osmišljen kako bi se zadovoljila Turudićeva ambicija (na Vrhovni nije uspio), priskrbila je Visokom kaznenom sudu epitet "Turudićeva suda".
No, vratimo se na mišljenja koja je Ustavni sud zatražio i dobio od četiri sveučilišne katedre za kazneno procesno pravo, a zatim ih odbacio. I dok je riječka katedra uputila mišljenje na dvije stranice, a splitska i osječka na šest, katedra zagrebačkog Pravnog fakulteta Ustavnom je sudu uputila mišljenje na 152 stranice, koje su uz predstojnicu katedre Zlatu Đurđević pisali i njezini kolege s katedre Elizabeta Ivičević Karas i Zoran Burić.
Objašnjenja na koje će sve načine Visoki kazneni sud produbiti probleme jedinstvene primjene prava u kaznenom sudovanju i spriječiti Vrhovni sud u obavljanju njegove ustavne uloge utemeljili su na ustavnopravnoj, teorijskopravnoj i poredbenopravnoj analizi te potkrijepili statističkim podacima. Detaljno su objasnili na koji način vrhovni sud Njemačke i Francuske obavljaju svoje ustavne ovlasti jedinstvene primjene prava u kaznenim predmetima. U završnici mišljenja napominju kako se stavljaju Ustavnom sudu na raspolaganje za sva dodatna pitanja ili razjašnjenja.
S Ustavnog suda, međutim, nije bilo ni pitanja ni razjašnjenja. - Jako smo razočarani što Ustavni sud prije odluke nije održao javnu raspravu. S obzirom na to da su zatražili mišljenje četiriju katedri, nadali smo se da će na ovom predmetu promijeniti praksu i da ćemo dobiti priliku na javnoj raspravi razmijeniti argumente, pogotovo ako se oni s tim argumentima ne slažu - rekla nam je pročelnica katedre za kazneno procesno pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta Zlata Đurđević.
Osakaćeni sud Glavni mehanizam preko kojeg Vrhovni sud obavlja ovlast ujednačavanja sudske prakse jest da kroz redovne pravne lijekove rješava žalbe na presude i druge odluke županijskih sudova u kaznenim predmetima, objašnjava Đurđević.
Prenošenjem žalbenih ovlasti na novi Visoki kazneni sud stvarne će mogućnosti Vrhovnog suda za djelovanje na ujednačavanju sudske prakse potpuno atrofirati. Ukidanjem žalbene nadležnosti Vrhovni sud, tj. njegov kazneni odjel postaje osakaćen kazneni sud bez stvarne nadležnosti u kaznenim predmetima, pa je utemeljeno upitati se ima li smisla daljnje postojanje kaznenog odjela Vrhovnog suda, ističe Đurđević.
- Vrhovi sud Republike Hrvatske dosad je odlučivao u prosjeku oko 1400 predmeta godišnje, a sada će odlučivati o najviše 150 predmeta godišnje, dakle samo o izvanrednim pravnim lijekovima. Pogledamo li statistiku njemačkog Vrhovnog suda, vidjet ćemo da će sva kaznena vijeća našeg Vrhovnog suda odlučivati o pet puta manje predmeta nego samo jedno vijeće njemačkog Vrhovnog saveznog suda - ističe Đurđević.
Umjesto da Vrhovi sud, s obzirom na svoju ustavnu zadaću ujednačavanja sudske prakse, po uzoru na francuski i njemački širi područje svoje nadležnosti, da mu se pruži prilika da svojim presudama i odlukama ujednačava sudsku praksu nižih sudova, u hrvatskoj kaznenopravnoj praksi događa se suprotno - ovlasti Vrhovnog suda godinama su sve više slabile.
Osnivanje Visokog kaznenog suda zadnji je čavao u lijes sudbenosti Vrhovnog suda RH u sferi kaznenog djelovanja, ističe Đurđević. Nedopustivi mehanizmi A što Đurđević i njezini suradnici sa zagrebačke katedre misle o tvrdnji Ministarstva pravosuđa koju je Ustavni sud prihvatio: da će Vrhovni sud nastaviti neometano osiguravati svoju ustavnu ulogu jedinstvene primjene kaznenog prava tako što će i dalje odlučivati o dvjema vrstama izvanrednih pravnih lijekova - zahtjevima za preispitivanje pravomoćnih presuda i zahtjevima za zaštitu zakonitosti? U okolnostima kad građane onemogućite da se Vrhovnom sudu obraćaju žalbama na nepravomoćne presude, tj. da koriste redovne pravne lijekove, i dopustite im da koriste samo izvanredne pravne lijekove, njihov pristup Vrhovnom sudu jako je ograničen, tvrdi Đurđević i suradnici.
- U kaznenom je postupku izvanredni pravni lijek u doslovnom smislu izvanredan jer je samo iznimno dopušten. Izvanrednih pravnih lijekova ima iznimno malo i uz rast od 10 do 15 posto u odnosu na dosadašnji broj bit će ih maksimalno 150 godišnje. Oni se pokreću protiv pravomoćnih presuda. Izjednačavanje sudske prakse mora biti do pravomoćnosti, a ne nakon pravomoćnosti. Nakon pravomoćnosti u pravilu više nemate mogućnost utjecati na sam kazneni postupak - kaže Đurđević.
Druga forma ujednačavanja sudske prakse koja ostaje na raspolaganju Vrhovnom sudu obvezujuća u pravna shvaćanja koja sud zauzima o nekom pravnom pitanju, a kojih se onda suci nižih sudova moraju pridržavati.
- To je protivno vladavini prava, trodiobi vlasti i unutarnjoj neovisnosti sudaca zato što se sudske odluke, pa i ujednačavanje sudske prakse, mogu donositi samo odlučivanjem u konkretnim predmetima, a ne na nekakvim sjednicama sudaca - tvrdi Đurđević.
- To je nešto što je postojalo u socijalizmu i što smo zadržali, a ne postoji u zapadnim pravnim sustavima. Jedan od uvjeta uključivanja u EU bilo je micanje iz zakona takozvanih obvezujućih pravnih stajališta koja su donesena na općim sjednicama sudaca. Sada se vraćamo na taj put i tvrdimo da će Vrhovni sud upravo kroz te mehanizme, koji su nedopustivi jer krše temeljna ustavna načela trodiobe vlasti, ujednačavati sudsku praksu - objašnjava.
- Suština našeg mišljenja je da je Ustavni sud propustio šansu da pomogne pravosuđu u Hrvatskoj da ispravi i nedostatke koje smo imali do sada u ujednačavanju sudske prakse i jednakost građana pred zakonom. Nakon ove odluke Ustavnog suda, idemo, nažalost, u suprotnom smjeru - zaključuje Đurđević.
Sve žalbe na prvostupanjske odluke županijskih sudova koje će biti donesene nakon 1. siječnja iduće godine, umjesto na Vrhovni sud, kamo su bile upućivane dosad, rješavat će Visoki kazneni sud. Tako će i presuda u suđenju Zdravku Mamiću i još šestorici koja je iz Zagreba premještena u Osijek upravo zbog osobnih veza između predsjednika toga suda Ivana Turudića i Zdravka Mamića, u žalbenom postupku završiti pred Visokim kaznenim sudom kojem Turudić želi biti predsjednik.