Upravo smo stavili fasadu, a onda je sve odnijela Sava

VELIKA GORICA - Bobi je ostao sam. Mokar, kao što samo psi znaju biti, po mračnoj i jedinoj ulici koja vodi prema Šćitarjevu tražio je svoje vlasnike. Lutao je među mještanima, skakao oko njihovih nogu čekajući da mu se napokon ukaže poznato lice.

- Jadan pas. Njegovi su u Zagrebu. Cijela kuća im je pod vodom. Noćas ćemo i mi biti poput Bobija. Sami, mokri i napušteni od svih. Bez toplog doma, bez pokrivača, bez vode i hrane. Dobro, bez vode sigurno nećemo biti jer je u našem selu ima i previše - nasmijala se Ana Antunović.

Ponovno na ulici

Nije to bio smiješak od srca, nego onaj koji se pojavi kad tijelo više nema snage za krupne suze. U 30 minuta, najbržih 30 minuta u njezinu životu, vodena bujica odnijela joj je sve. Ponovno je na ulici.

- Prije 18 godina sve sam izgubila u ratu koji me istjerao iz doma, a sad mi se ista slika ponavlja. Samo više nisu granate, nego prokleta Sava. Ništa nismo uspjeli spasiti. Djeca su kod prijatelja u Zagrebu. Četrnaest kokoši i jedan pijetao su se podavili - uzdahnula je Ana.

- Idemo spasiti što se spasiti da - doviknula su četiri momka s bagera i krenula prema crkvi. Slika je to koja se cijelu noć mogla vidjeti na velikogoričkom području. Teretna vozila s pijeskom pristizala su u naselja kako bi zaustavili nabujalu Savu.

Kod Šćitarjeva je vodostaj rastao iz sata u sat, probio je nekoliko nasipa, no oko 23 sata situacija još uvijek nije bila izgubljena. U ponoć su svi mještani Šćitarjeva bili na ulici.

Pustili životinje

Sve domaće životinje koje su imali, pustili su na slobodu da same potraže spas. Kanalizaciju i vodovoda nemaju, pitku su vodu grabili iz bunara, no bunare je sada onečistila Sava. Zajedno s DVD-om iz Sv. Ivana Zeline pokušavali su graditi zečje nasipe. Svi mještani pomažu, ali nije teško očitati bijes na njihovim licima. Nitko im nije donio ni vreće, ni pijesak. Nemaju ni pitke vode i hrane.

- Plaćaš za slivne vode i odvodnju, zakasniš samo jedan mjesec i odmah te šalju na sud. Gdje su sada - ljutit i pun pitanja bio je Miro Stanić dok je gledao potopljene automobile u svom dvorištu. Tridesetak metara dalje suznih očiju stajala je Kata Zetić. Ni dva sata nije mogla uživati u novoj fasadi obiteljske kuće.

Uložili 40.000 kuna

- Oko 15 sati radnici su završili novu termofasadu. Uložili smo 40.000 kuna. U 17 sati kuća mi je postala bazen. Nešto namještaja uspjela sam odnijeti na tavan, no 95 posto svega sam izgubila. Bilo bi bolje da mi je bujica sve odnijela - rekla je Kata. Vreće za gradnju zečjih nasipa punili su pijeskom u “suhom” Črnkovcu. Pomagali su svi u strahu da Sava ne poplavi i Črnkovec. Iscrpljene radnike pokušala je okrijepiti Ružica Šaloković, konobarica u bistrou Zrinski.

- Inače radimo do 23 sata, ali nismo mogli pustiti ove ljude bez okrjepe. Sad je 2.40 sati. Kuća mi je poplavljena pa je ova strana šanka jedino suho mjesto gdje sada mogu biti - rekla je Ružica.