HITNO U PROCEDURU

NEMA VIŠE OVRHE AKO NE PRIMITE POZIV NA PLAĆANJE! Otkrivamo Miljenićevih deset mjera za spas hrvatskih dužnika

Deset novih rješenja, prema ocjeni Ministarstva, ne bi narušilo efikasnost ovršnog postupka, a običnim bi građanima pomoglo disati kada ih stisnu veliki sustavi
 Željko Hajdinjak / Cropix / CROPIX

Ministarstvo pravosuđa predložit će Vladi da u hitnu saborsku proceduru uputi izmjene Ovršnog zakona kojima bi se malo olabavila omča oko vrata dužnika. Riječ je o deset prijedloga koji, po ocjeni Ministarstva, ne bi narušili efikasnost ovršnog postupka, ali bi običnim građanima pomogli disati u situaciji kada ih stisnu veliki sustavi poput HEP-a, HRT-a i slični.

Jedna od takvih mjera je uvođenje obaveznog poziva na plaćanje. Dogodilo se, naime, da nakon zabrane ovrhovoditeljima da naplaćuju troškove opomene ovrhovoditelj bez ikakve najave skine novac s računa.

Plaćanje u 15 dana

Sada se predlaže zakonska intervencija kojom bi prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave bio dopušten tek ako je ovrhovoditelj prethodno pozvao na plaćanje. Pritom bi, primjerice, Gradska plinara kao ovrhovoditelj imala pravo samo na naknadu usluge dostave poziva (recimo poštarinu), a da bi ovrhu provela, morala bi javnom bilježniku dostaviti dokaz da je dužnik primio poziv na plaćanje i da u roku od 15 dana nije podmiro dug. Pritom bi se, radi sigurnosti da će ovršenik biti obaviješten o svim vrstama ovrhe na novčanoj tražbini i da će moći na vrijeme reagirati, rok za prijenos sredstava po zapljeni plaće i provedbu pravomoćnog rješenja o ovrsi produljio na 60 dana.

‘U međuprostoru’

Novost bi bila i da se kod duga manjeg od 20.000 kuna ovrha nad nekretninom može pokrenuti jedino u slučaju ako dužnik nema račun i stalna novčana primanja ili ako bi se pokazalo da ovrha nad novčanim sredstvima nije uspjela. Bitan potez je i to što bi se honorari ili koji drugi dohodak koji ima karakter stalnog primanja mogli primati na račun koji bi se izabrao kao zaštićeni po svim osnovama po kojima se mogu štititi i primanja stalno zaposelnih (po osnovi uzdržavanja djece, naknade štete za narušeno zdravlje, gubitka radne sposobnosti....).

U Ministarstvu pravosuđa vjeruju da bi uvođenje odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava do pravomoćnosti prvostupanjske odluke pridonijelo smanjenju broja sporova. Sredstva čiji iznos ne prelazi 10.000 kuna bi se blokirala, ali ne bi odmah sjela na račun ovrhovoditelja, nego bi bila “u međuprostoru” dok sud ne odluči kome pripadaju.

Logika je da, ako ovršenik doista duguje, više se neće boriti za novac jer mu ionako više nije na računu, a ako pak ovrhovoditelj zna da nije u pravu, onda će odustati jer mu novac koji je blokirao ionako još nije prebačen, a zna da neće ni nakon okončanja postupka.

U prilog malom čovjeku protiv velikog sustava išla bi i norma koja definira situaciju kada je, primjerice, potrošač ovršen za telefonski račun iako ga je u međuvremenu platio.

U tom slučaju imao bi pravo u roku od tri mjeseca od ovrhe tražiti da mu se vrate sredstva uzeta ovrhom, ali zajedno s njima i zatezne kamate te posebna naknada u iznosu od 400 kuna za troškove i nepoštenje vjerovnika.

Uvid u podatke

Nadalje bi se uveo jedinstveni redoslijed namirenja, tako da banke više ne bi imale prednost pri ovrsi na plaću pred, primjerice, izravnom naplatom na računu po presudi za uzdržavanje djeteta.

Da bi se suzbile zloupotrebe, omogućio bi se uvid u podatke o drugim ovrhovoditeljima u izvansudskoj ovrsi radi eventualnih pobijanja nekih dužnikovih pravnih radnji koje onemogućavaju ovrhu.

Često se događa da dužnik koji zna da će biti ovršen svojim bliskim osobama (supružnik, brat ili sestra, roditelj...) izda zadužnice i tako onemogući ovrhu pravim ovrhovoditeljima.

Poslodavcima, posebno onima s manje zaposlenih, rasterećenje bi trebala biti odredba po kojoj bi sve podatke koji se vežu uz plaću njegovu zaposleniku (suglasnost o zapljeni plaće i drugo) dostavio Fini, gdje bi se ovrha i provodila. Time bi se administrativno rasteretilo poslodavce i osiguralo jedinstveni redoslijed u naplati.

Još jedna novost bila bi automatska izmjena stopa zatezne kamate i njeno usklađivanje sa zakonskim izmjenama. Sada se izmjena radi na prijedlog jedne od stranaka, što njima stvara dodatne troškove.

Pet glavnih izmjena u postupku ovrhe

1.

Ovrhovoditelj mora dužnika pozvati na plaćanje, a da bi se ovrha provela, treba javnom bilježniku dostaviti dokaz da je poziv primljen i da dužnik u 15 dana nije podmirio dug

2.

Rok za prijenos novca po zapljeni plaće i provedbu pravomoćnog rješenja o ovrsi produljuje se na 60 dana

3.

Kod duga manjeg od 20.000 kuna ovrha nad nekretninom može se pokrenuti jedino ako dužnik nema račun ni stalna novčana primanja ili ako se pokaže da ovrha nad novčanim sredstvima nije uspjela

4.

Honorari ili drugi dohodak koji ima karakter stalnog primanja mogu se primati na račun koji bi se izabrao kao zaštićeni po svim osnovama po kojima se mogu štititi i primanja stalno zaposlenih

5.

Potrošač ovršen za telefonski račun, iako ga je platio, ima pravo u roku od tri mjeseca od ovrhe tražiti da mu se vrati novac, ali sa zateznim kamatama i posebnom naknadom od 400 kuna za troškove

.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. studeni 2024 12:16