RAZGOVARALA - JELENA LOVRIĆ

MINISTAR O PRAVOSUDNIM BOMBAMA: 'Nismo nemoćni. Ušli smo u bitku protiv klase nedodirljivih'

Cijelo je društvo na ispitu: hoće li izabrati jednakost građana pred zakonom, što onda znači razvlašćivanje i micanje umreženih struktura, ili će dopustiti da one vladaju
 CROPIX

Ne bih govorio o urušavanju povjerenja u hrvatsko pravosuđe iako dopuštam da javna percepcija može biti i takva, odgovara Orsat Miljenić na uvodnu dijagnozu da je nekoliko recentnih slučajeva jako poljuljalo povjerenje javnosti u hrvatsko sudstvo.

Prvo, tu je krajnje čudno obrazložena odluka Ustavnog suda o puštanju Milana Bandića iz pritvora, koja mu omogućava povratak na gradonačelničku funkciju, unatoč kaznenom postupku koji se protiv njega vodi; potom odluka Županijskog suda u Zagrebu da braća Mamić, uz plaćanje višemilijunske jamčevine, idu na slobodu; konačno, sudsko vraćanje diplome glavnom HDZ-ovu operativcu Milijanu Brkiću premda je svoj diplomski rad najvećim dijelom evidentno prepisao. Sudbena je vlast, naravno, autonomna, ali nije nevažno što ministar pravosuđa misli o događajima koji svojim implikacijama zbunjuju i uzbunjuju javnost. Miljenić će načelno i lapidarno reći da se o sudskim odlukama može i treba razgovarati, ali se one prije svega moraju provesti. To je civilizacijsko pitanje, kaže.

Stalno upozoravate da kao ministar ne možete utjecati na sudske odluke. Znači li to da nemate nikakve odgovornosti za situaciju koju javnost doživljava kao pravno kaotičnu?

- Zadaća je ministra, Vlade i Sabora stvoriti što bolje uvjete za rad pravosuđa. Parlament postavlja zakonski okvir, izvršna vlast organizacijski. Naš utjecaj tu završava. Donošenje odluka isključivo je na sudbenoj vlasti. Sudstvo samo sebe kadrovira, samo se unutar sebe kontrolira. Hrvatska je jedna od rijetkih europskih zemalja u kojoj suci sami biraju čak i predsjednike sudova, što je najvećim dijelom upravna funkcija. Ne mislim da je to rješenje idealno, ali ga kao ministar moram poštovati. Ako izvršna vlast nema nikakvu mogućnost utjecaja, onda nema ni odgovornost za odluke koje sudstvo donosi.

Bivši predsjednik Josipović ovih dana vrlo kritički piše o stanju u pravosuđu, čak upozorava na njegovo, kako kaže, pretvaranje u državu u državi. Vi niste zabrinuti?

- S jedne strane, možemo biti zadovoljni rezultatima u dosadašnjem mandatu. Broj neriješenih predmeta u pravosuđu smanjio se sa 830 tisuća u 2012. smanjio na sadašnjih oko 550 tisuća, skraćeno je prosječno trajanje postupka, manja je opterećenost sudova… S druge strane, postoji svojevrsni, neću reći zabrinjavajući, ali svakako upozoravajući trend izolacije sudbene vlasti od društvenih tijekova. Nekakva samodostatnost, koja teško može biti održiva.

Josipović govori da je oko pravosuđa podignut kineski zid nedodirljivosti?

- Neovisnost sudstva često se prakticira kao izuzetost od svakog propitivanja i kritike. Žao mi je što bivši predsjednik nije bio u prilici realizirati neke ideje iz svog prijedloga ustavnih promjena. Prije svega one koje se tiču ne samo podjele nego i međusobne kontrole između zakonodavne, izvršne i sudske vlasti. Nažalost, potreba je njihova uzajamnog kontroliranja zaboravljena.

Kad je riječ o pravosuđu, javnost je godinama jamrala zbog beskrajnog trajanja postupaka. Danas je, čini se, osnovni problem nepredvidljivost i neujednačenost sudskih odluka te osjećaj javnosti, stvoren na osnovu nekoliko posljednjih megaslučajeva, da se velikim parama sve može postići, da su one važnije od zakonskih paragrafa?

- Za to vam je pitanje pravi sugovornik netko iz sudbene vlasti. Kad je riječ o kvaliteti sudskih odluka, ministar na njih nema utjecaja, niti bi ga smio imati. Dakle, kako će se osnovno načelo jednakosti građana pred zakonom zaista realizirati, o tome odlučuju sudovi. Vlada je svoju dosljednost u tom pogledu jasno pokazala. Za ilustraciju jedan skori, jako razvikani slučaj: ministra kulture policija je zaustavila kao svakog drugog građanina, napravila mu alko test kao bilo kome drugome. Ni njemu nije palo na pamet da bi se pokušao pozvati na svoju funkciju ili ne platiti kaznu. Vidite li razliku u odnosu na ponašanje koje je bilo uobičajeno još prije nekoliko godina? Ministar ili ne, zakon napokon vrijedi za sve jednako. E sad, događa li se u Hrvatskoj da je netko tko možda ima puno novca jednakiji od nekog drugog, to je pitanje o kojem treba razgovarati.

Pa, to je pitanje koje vam postavljam!

- Ministarstvo ne može intervenirati u pojedinom slučaju. Ali, ako se takve stvari događaju učestalo, onda je moguće i potrebno inicirati promjenu zakona. Sada se dosta problematizira institut jamstva. Vidimo da u Hrvatskoj ima ljudi koji desetke milijuna mogu skupiti u samo nekoliko sati. Što nije problem ako se pravni institut jamstva primjenjuje prema svima jednako. Međutim, odluka Ustavnog suda u predmetu Bandić, kako tumači stručna javnost, učinila je potpuno besmislenim jamstvo u slučaju utjecaja na svjedoke. Naime, Ustavni je sud načelno utvrdio da ometanje kaznenog postupka ne može biti razlog za oduzimanje jamčevine, premda je toga, izravnog ometanja kaznenog postupka, možda i bilo.

Ispada da je plaćanje jamstva zapravo kupovanje slobode?

- Još gore! Odluka Ustavnog suda može se tumačiti kao dozvola okrivljeniku da, čim uplati jamčevinu, sa slobode utječe na svjedoke, iako je tu jamčevinu dao kao garanciju da to neće raditi. Povrh toga, onda mu se ta jamčevina ne može oduzeti, nego mu je sud na kojem se postupak provodi uredno čuva.

Profesorica na Pravnom fakultetu u Zagrebu Zlata Đurđević svoju analizu odluke Ustavnog suda u predmetu Bandić zaključuje konstatacijom da Hrvatska u tom slučaju nije prošla test jednakosti i vladavine prava? Nije li to onda pitanje i za ministra pravosuđa?

- Riječ je o odluci Ustavnog suda, ustavne institucije koja uopće nije dio sudbene vlasti, premda se u konkretnim predmetima pojavljuje u ulozi nekakve četvrte, ostalima nadređene sudbene instance. Bojim se da to dugoročno može izazvati pravnu nesigurnost.

Najavili ste promjene u institutu jamčevine? Kakve bi one trebale biti?

- Stav je Ministarstva pravosuđa da treba preispitati institut jamstva u Zakonu o kaznenom postupku za slučaj utjecaja na svjedoke i ponavljanja djela. Ako Ustavni sud ne vidi razloga za oduzimanje jamstva čak ni u slučaju sumnje na ometanje istrage, što osumnjičenicima na privremenoj slobodi omogućava da praktično rade što god hoće, onda je taj institut neshvatljiv i nerazuman. Treba ga zadržati samo kao mehanizam osiguranja od mogućnosti bijega.

Ali, iz sudačkih se redova već najavljuje otpor, tvrde da je preispitivanje jamčevine nepotrebno?

- Moramo naučiti kako stvari funkcioniraju. Uvijek je dobro čuti mišljenje sudaca i druge stručne javnosti te osigurati i njihovo sudjelovanje u izradi pojedinih zakonskih rješenja. Ali, zakone predlaže izvršna vlast ili neki drugi ovlašteni predlagatelj, donosi ih Sabor, a suci ih provode. Kao što svi moramo izvršavati sudske odluke, tako se svi, a napose suci, moramo držati slova zakona.

Mediji tvrde da su braća Mamić uspjela u Remetincu napraviti pravi cirkus. Navodno je bilo masovnog pjevanja, naručivanja hrane, čak pokušaja da se zatvorenici odjenu u sportske dresove?

- Neki ljudi kad izađu iz istražnog zatvora postanu jako pričljivi i hrabri. Prema osobama za koje pitate postupalo se jednako kao prema svakom drugom. Priče plasirane po nekim medijima najvećim su dijelom netočne. Nikakvog cirkusa nije bilo. Čuo sam neke prigovore na kvalitetu zatvorske prehrane. Hrana je u okviru raspoloživih mogućnosti dobra. No, ako je netko naviknut hraniti se delicijama, onda mu možda i nije po ukusu. Uostalom, zatvor nije hotel. Naravno da ne smije predstavljati ni mučenje, ali prostorno i po drugim uvjetima, pa i hrani, to je najbolje što si u ovom trenutku možemo priuštiti. Zatvorski je sustav u Hrvatskoj iznad standarda mnogih europskih zemalja.

U nedavnom intervjuu predsjednik Županijskog suda u Zagrebu Ivan Turudić, dežurni kritičar aktualne vlasti, opet je bio vrlo oštar?

- Nisam to čitao. Mogu razgovarati sa svakim tko nastupa u političkoj areni, kako to, po mom mišljenju, izlazeći iz okvira primjerenih sudačkoj ulozi, čini sudac Turudić. Ali, ako on istodobno sve vidi kao napad na neovisnost pravosuđa, ako čak svaki spomen moguće promjene važećih zakona tumači kao nedozvoljeni utjecaj na sudstvo, onda se u takvim uvjetima ne može razgovarati. Prošlog me ljeta, primjerice, optužio za bacanje fetve. Tako se ponašaju djeca u vrtiću, a ne ozbiljni ljudi. Što se stručnog komentara tiče, sudac Turudić član je radne skupine za promjenu Zakona o kaznenom postupku, koju sam osnovao. Bio je, mislim, samo na dva sastanka od 13 održanih. Ako ima nešto reći o ZKP-u, bilo bi primjereno da to učini na sastanku stručne skupine, među kolegama, a ne u novinama.

Zašto se suci protive sigurnosnim provjerama?

- Možda se radi o krivom razumijevanju instituta provjere koji će se raditi samo kod onih koji se kandidiraju za suce. Ne govorim kao ministar, ali kao građanin volio bih da postoji mehanizam kojim će se moći provjeriti pretendenti na ulazak u sudački sustav. Je li netko od njih, primjerice, u vezi s ljudima kojima će sutra moguće suditi ili ima neke druge biografske dubioze. Smatram to potrebnim i posve legitimnim. To ne znači da će sigurnosne službe odlučivati o tome tko može biti sudac, a tko ne. Suce i dalje bira Državno sudbeno vijeće, ali će im sigurnosne provjere osigurati dodatni alat za kvalitetniju odluku.

Što mislite o tvrdnji, koja se u posljednje vrijeme može čuti, da je pravosuđe nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju napravilo korak unazad?

- Netočno! U pristupnom razdoblju pravosuđe je prošlo kroz velike transformacije. Od ulaska u Uniju imamo sve brža suđenja, sve manje neriješenih predmeta, izgrađujemo dalje pravosudni sustav. Taj proces nije okončan. Upravo smo u skladu s preporukama Komisije donijeli vrlo važan stečajni zakon, uskoro prvi put uvodimo osobni stečaj. Trendovi su pozitivni, ali, istina, poboljšanja ne idu brzinom koju bismo htjeli.

Najvažnije novosti u nastupajućem stečajnom zakonu?

- Prema dosadašnjem zakonu, stečajni postupci otvarani su prekasno, trajali su predugo, zaštita vjerovnika bila je slaba, a troškovi preveliki. Stečajevi su se najčešće vodili zbog troška ili kupnje nekretnine. Postali su sredstvo u nekretninskom biznisu. Novi zakon rađen je s intencijom da omogući spašavanje proizvodnje i opstanak tvrtke gdje god je to moguće.

Je li novi zakon brana protiv takozvane stečajne mafije?

- Ne koristim takve izraze.

Znam, ali mi novinari rado koristimo termin stečajna mafija.

- Novi zakon, prema tvrdnjama stručnjaka jedan od boljih u Europi, morao bi bitno smanjiti moguće malverzacije u stečajnom postupku.

Zašto je ministar pravosuđa u svojim izjavama toliko oprezan, dok ministar financija, na primjer, najavljuje uhićenja i sudske procese?

- Nemam informacije o mogućim uhićenjima, niti se Ministarstvo pravosuđa time bavi. Ni ministar financija nije najavio uhićenja. To je kriva interpretacija. Rekao je sasvim korektno da jedan sektor u Ministarstvu financija radi na velikim predmetima koje će uskoro dovršiti. I dobro da je to rekao, zato što javnost ima dojam nemoći države i zaštićenosti nekih struktura. Zato je važno pokazati da država prema svima postupa na isti način. Da su građani jednaki pred zakonom bez obzira na svoj materijalni i društveni status. Bez obzira na novac ili utjecaj. Ali, da bi se to moglo i realizirati, potrebno je izgraditi odgovarajući sustav. Predugo smo živjeli u kulturi nedodirljivosti. Mislim da smo napokon uspjeli napraviti kvalitativni pomak. Nitko u ovoj zemlji više ne može biti siguran da je iznad zakona.

Ali, nismo li upravo na toj točki napravili korak unazad? Možda političari više nisu toliko moćni, ali umreženost pravosudnih struktura s moćnicima u društvu gotovo da je notorna?

- Ne, napravili smo korak naprijed. Ali to je bitka. Stalna borba, koja se ne rješava u nekoliko mjeseci, pa ni u godinu ili dvije. Cijelo je društvo na ispitu: hoće li izabrati jednakost građana pred zakonom, što onda znači razvlašćivanje i micanje umreženih struktura, ili će dopustiti da one vladaju. Mnogo se govori o utjecaju politike na pravosuđe. Ali, ne mislim da je to trenutno glavni problem. Glavni je problem utjecaj neformalnih struktura koje su, često u sprezi s politikom, osvojile status nedodirljivih. Možda je za Hrvatsku kao državu žalosno da tek sada prvi put u Ministarstvu financija imamo odjel za otkrivanje poreznih prijevara, ali je odlično da ga napokon imamo i da radi punom parom. Trebamo se pitati zašto ga nismo formirali prije deset godina, koga se čuvalo i tko je pravnoj državi bio nedohvatan i nedostupan. Ali, ova je Vlada napravila bitan pomak na štetu ilegalnih centara moći, a u korist jednakopravnosti građana pred zakonom.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. studeni 2024 23:18