Narkomani na dan posiju čak 700 opasnih šprica

Čak tisuću šprica dnevno splitskim narkomanima podijele članovi udruge Help. Oko tristotinjak igala, nakon korištenja, vrati se u udrugu, a ostale završe negdje drugo: na plažama, u parkovima, oko škola i dječjih vrtića... Odbačene šprice tad postaju opasnost - u Splitu se mjesečno na njih ubode 10 do 15 ljudi. Na taj se način, kažu liječnici, teško može dobiti virus AIDS-a, ali postoji opasnost da se osoba zarazi neizlječivim hepatitisom C.

Volonteri svih zemalja

Volonteri udruge Help po dojavi građana dolaze na teren i sakupljaju igle, koje potom gradska čistoća prevozi do KBC-a Split gdje se spaljuju kao infektivni otpad.

S nekoliko članova udruge i volontera otišli smo u akciju čišćenja na Marjan, gdje smo proveli jutro skupljajući odbačene igle, injekcije, bočice kiseline...

- Vidim da su to naše stvari, one koje ljudi iz udruge daju ovisnicima. Naš je cilj spriječiti zarazu, pa oni kod nas dolaze po cjelokupni pribor. Ne uvjetujemo im nove igle povratom starih pa zato mnoge završe posvuda. Najviše nam pribora vraćaju obitelji: imate po tri generacije u jednoj obitelji koje se drogiraju. Baka, mama i sin igle iskoriste, spreme i donesu nam ih natrag. - kaže Nevenka Mardešić iz Helpa dok hodamo Marjanom. S nama su četiri mlada volontera, Joanna iz Poljske, Andrea iz Italije te Eoin i Ciaran iz Irske. Svi su oni došli u Split preko mreže europskih volontera, čija je članica udruga Help.

Ispod borovih iglica

Nakon svega nekoliko desetaka metara, na kojima su u posebne kutije usput pokupili nekoliko igala, dolazimo do prostora na kojem ovisnici očito provode više vremena. Na površini su deseci odbačenih injekcija, bočica kiseline i maramica, a kopanje po sloju borovih iglica pokazuje da se na tih par metara nalaze stotine igala. Iako imaju rukavice, volonteri moraju paziti.

Na ovom smo mjestu čistili prije svega nekoliko mjeseci, ali evo, situacija je ista kao i tada. Prije nekoliko godina kraj Pete gimnazije otkrili smo prostor gdje su se ovisnici okupljali i provodili vrijeme. Četiri puna kamiona smeća smo odvezli od tamo - od madraca do gomile igli - priča Dražen Lukenda. Dok razgovaram s njim, čujem kako Nevenka nešto prigušeno komentira. Pogledam i vidim iglu koja joj se zabola u dlan. Dok se ja borim s napadajem panike, ona je smireno izvlači iz dlana i pomno pregledava.

Kroz minsko polje

- Nema krvi na njoj, što znači da nije korištena... U svakom slučaju, cijepljena sam protiv hepatitisa B, tako da nemam brige - kaže ona smireno.

Volonteri, osim rukavica, imaju i dugačke hvataljke. Kutije se polako pune, a prostor je i dalje pun igala. Pitam je o slučaju dječaka koji je prije nekoliko dana nagazio na iglu igrajući se na jednoj od najpopularnijih splitskih plaža, Obojenoj.

- Ovisnicima je potrebno skrovito mjesto, gdje ih nitko ne vidi. No kad je hitno, sjest će bilo gdje i ubrizgati si drogu. Na plažama su navečer, kad tamo nema nikoga i igle bacaju kao i na svakom drugom mjestu. Treba biti oprezan - kaže Nevenka.

U udruzi je uvijek nekoliko volontera iz cijele Europe. Neki od njih dolaze na kraće vrijeme, a neki se u Split presele na duže vrijeme.

Visoka temperatura prekida našu akciju. Rukavice se skidaju i stavljaju u kutije s otpadom, koje se potom pomno zatvaraju. Na samom kraju našeg puta dok hodamo kao kroz minsko polje mladi Talijan Andrea pokazuje Nevenki iglu i objašnjava da mu je prošla kroz potplat tenisice i ubola ga u stopalo. Svi se okupljaju i pregledavaju iglu, no čini se da je Andrea imao sreće: na njoj nema krvi. Ipak, preventivni pregled kod liječnika svakako nije naodmet...