Meradi Miquel rođen je u Parizu, majka mu je Španjolka, otac Alžirac. Prvi put uzeo je kokain u Malagi kada je imao 18 godina. Svidjelo mu se. Previše mu se svidjelo. 18 godina kasnije Miquel je prošao sve narkomanske faze, sada je teški ovisnik o heroinu i više uopće ne razmišlja o budućnosti. Živi od danas do sutra; od šuta do šuta.
Trenutačno je na metadonskoj terapiji koju, ovisno o mogućnostima, upotpunjuje heroinskim šutevima. Nakon što se ni nakon godina pokušavanja nije uspio izvući iz pakla droge, ostavila ga je žena i otišla s njihovom osmogodišnjom kćeri. “Život s ovisnikom nije moguć ako i sam nisi ovisnik. Drago mi je da je moja kći daleko od svega i da ne gleda moje propadanje”, govori Miquel, ali i dodaje: “Nemaš pojma koliko je dobro!
Heroin je najbolja droga na svijetu! Kao da hodaš po oblacima! Bolje i od najboljeg orgazma! Heroin ti daje osjećaj bezbrižnosti, topline, sigurnosti, zaštićenosti, potpunog spokoja... Sada živim da preživim. Izgubio sam sve. Ženu, dijete, apartman, sada sam doslovno na ulici”, kaže gotovo se mireći sa sudbinom danas 36-godišnji Miquel, koji je upravo došao po svoju dnevnu dozu metadona.
Na fotografiji: Reporterka Nedjeljnog s narkomanom Xavierom ispred aparata u koji se ubacuju korištene igle
Metadonima, ali i sterilnim špricama lokalne narkomane opskrbljuje pariška udruga za prevenciju i liječenje ovisnosti Gaďa. Njihova dva vozila parkirana su tek 100-tinjak metara od buduće lokacije prve “sale za drogiranje” u Francuskoj, koja bi trebala biti otvorena do kraja ove godine.
Prva europska sala za konzumiranje droga otvorena je u švicarskom Bernu još 1986. godine. Iako ih na svijetu postoji 90-ak; najviše u skandinavskim zemljama, ali i Švicarskoj, Njemačkoj, čak i Australiji, a njihova su iskustva vrlo pozitivna, ovaj zasad eksperimentalni projekt u Francuskoj je izazvao veliku buru, posebno među konzervativnim i krajnje desnim političarima.
“Francuzi su protiv svega, ne treba uzimati ozbiljno njihova vječita prigovaranja i negodovanja. Vrlo je trendi u Francuskoj biti protiv, a ponekad ni sam ne znati zašto”, govori mlađi prolaznik kojega pitam za mišljenje o ovoj “vrućoj” temi.
U stambenim zgradama koje su najbliže lokaciji buduće sale, pozornost privlače prozori oblijepljeni velikim transparentima.
“Ne želimo salu za drogiranje!” “Ovdje živi 32 djece, NE sali”, iščitava se s fasada zgrada. I stanari s kojima razgovaram kategorični su.
“Pa to je tako blizu... Sala će povećati broj dilera i zato je to neprihvatljivo. Ionako je u ovoj četvrti teško živjeti jer problema s drogom ima previše”, govori Sylvie, koja u istoj zgradi živi još od malih nogu i teško se miri s činjenicom da se nekad miran dio grada pretvorio u “narkomanski eldorado” u kojem se prodaja narkotika odvija gotovo pred očima djece.
Predložena lokacija samo je nekoliko metara udaljena i od najveće europske željezničke postaje Gare du Nord, koja je i stjecište tisuća brzih vlakova iz cijele Francuske i susjednih zemalja.
I sama uvjerena da “sala za konzumiranje droge” u samom centru grada i nije najbolje rješenje, odlazim na zakazani sastanak s Rémijem Féraudom, gradonačelnikom X. pariškog arondismana.
“Imamo nekoliko stotina registriranih narkomana na ovom području, vrlo često su to beskućnici i godinama ih ne uspijevamo maknuti s ulice. Zdravstveno stanje tih narkomana nerijetko je vrlo loše, ima mnogo side, hepatitisa C i ostalih bolesti povezanih s konzumiranjem droge. Sala za drogiranje nije idealno rješenje, ali za drogu ne postoji idealno rješenje”, pojašnjava socijalistički gradonačelnik te dodaje da su iskustva brojnih zemalja s takvim salama vrlo pozitivna i ohrabrujuća.
Konačni datum otvaranja sale stalno se prolongira. Iako je trebala otvoriti vrata već početkom studenoga, upravo je u vrijeme nastajanja ove reportaže otvaranje po tko zna koji put odgođeno zbog dodatnog usuglašavanja pojedinih zakonskih odredbi.
“Mnogi uporno zaboravljaju da je riječ je o projektu čija je prvotna namjera upravo zdravlje ljudi jer ne smijemo više dopustiti da se razmjena i kupovina droge te konzumiranje odvija na ulicama, stubištima zgrada, parkinzima i u javnim toaletima. Uvođenje sale znači i manje narkomana na ulici, dakle manje rizika i za našu djecu”, uvjeren je gradonačelnik, no ipak podsjeća na to da je ova sala tek eksperimentalni projekt te kako je moguće da se u slučaju loših rezultata sala nakon probnog roka premjesti na drugu lokaciju ili trajno zatvori.
Na fotografiji: Gradonačelnik Feraud kaže da za drogu nema idealnog rješenja
“Ne radi se samo o tome kako narkomane maknuti s ulice. Jedan od mojih uvjeta prije otvaranja svakako je i dodatnih 30-ak policajaca koji će se brinuti isključivo o predjelu oko sale kako bi se, prije svega, izbjegla trgovina, ali i razni drugi prekršaji povezani s narkomanijom”, ističe Féraud.
A o kakvoj se sali zapravo radi? Pariška sala bit će opremljena po uzoru na salu u Ženevi. Njezin je cilj pokušati u što većoj mjeri maknuti drogu s ulica, narkomane opskrbljivati sterilnim materijalom te omogućiti unošenje droge u organizam u potpuno sterilnim uvjetima. Sala bi također trebala znatno smanjiti česte kome i predoziranja narkomana jer se ubrizgavanje i/ili inhalacija različitih droga vodi pod nadzorom stručnjaka. Prema postojećim projekcijama, pariška bi sala trebala biti otvorena svaki dan od podne do 21 sat, ali i nedjeljom i praznicima, a korisnici će se u svakom trentuku za pomoć moći obratiti stručnom timu koji će činiti tim od 10 medicinskih djelatnika, sestara, socijalnih djelatnika, psihologa...
Narkomani ovdje mogu doći i samo popiti kavu ili topli čaj, skloniti se od hladnog vremena, porazgovarati sa socijalnim djelatnicima ili pak tražiti savjet vezano za smještaj... Planirano je da sala u prvom trenutku dnevno prima oko 200 korisnika. Projekt je vrijedan milijun eura - gradnju sale i dozvole osigurava lokalna samouprava; osoblje i funkcioniranje sale financirat će se iz državnog proračuna. U salu će moći ući samo punoljetni korisnici. Na listiću zapisuju datum rođenja, ali ne i ime, jer listić je tek informativnog karaktera, a korisnicima je zajamčena potpuna anonimnost. Sigurnosne službe kontroliraju svaki ulazak.
Iako će najvećim dijelom biti namijenjena ubrizgivačima odnosno onima koji drogu u organizam unose izravno u vene injekcijama, u sali će biti postavljeni i individualni boksovi za snifanje primjerice cracka, odnosno inhaliranje heroina. Sale će biti opskrbljene sterilnom opremom, ali i uređajima za pružanje prve pomoći.
(...)
Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....