ZABRINJAVAJUĆI PODACI

KRAH INFORMATIKE U ŠKOLAMA Jedino Turska ima manje računala po učeniku od nas

Osim opreme, problem su i učitelji i profesori koji imaju izrazito negativan stav prema informatizaciji nastave
 Cropix

Bez ovakvih znanja za nas nema budućnosti. Dok se ne osvijestimo i počnemo ulagati u obrazovanje, samo ćemo i dalje tonuti - komentar je Vedrana Mornara, ministra znanosti, obrazovanja i sporta na niz očajnih podataka proizašlih iz još jednog međunarodnog istraživanja. Ovaj put testirala se računalna i informacijska pismenost 14-godišnjaka, a rezultati su Hrvatsku svrstali na 14. mjesto ljestvice od 21 zemlje.

Osnovnu razinu pismenosti u jednom od ključnih kompetencija današnjice nije uspjelo dostići 11 posto hrvatskih učenika, dok ih osnove zadovoljava 25 posto. Najveći postotak 14-godišnjaka (42 posto) ih je u drugoj razini znanja, u trećoj 21 posto, dok četvrtu kao najvišu razinu dostiže tek jedan posto đaka.

Zanimljivo je da su se bodovno hrvatski učenici uspjeli svrstati među zemlje s iznadprosječnim rezultatima (prikupili su 512 bodova, a letvica je postavljena na 500). Međutim, podaci poput onoga da na jedno računalo u školi dolazi 26 učenika (gora od nas je samo Turska) ili da imamo najveći postotak učitelja (61 posto) koji su tek u zadnje dvije godine pohađali osnovni tečaj korištenja interneta i općenito imaju negativniji stav prema ICT-u od svojih kolega u svijetu (“to ih samo odvraća od učenja”), pokazuje da smo u realnosti vrlo loši.

ICILS (The International Computer and Information Literacy Study) istraživanje provedeno je na uzorku od 60 tisuća učenika iz 3300 škola. Na prvome mjestu prvi se put svrstala europska zemlja (uobičajeno prve pozicije zauzimaju azijske, odnosno skandinavske države). Riječ je o Češkoj, dok se Hrvatska našla u rangu zemalja poput Slovačke, Rusije i Slovenije, koja je za jedan bod ispod nas. Osim nje, slabije računalne vještine od naših pokazuju učenici u Hong Kongu, Litvi, Čileu, Argentini, Tajlandu i Turskoj. Ovaj je podatak ministar komentirao riječima: “Dobri smo jer su Turska i Tajland očajno loši. Da nisu, mi bismo bili ispod prosjeka, a zapravo smo još fantastično dobri koliko ulažemo”.

Posljednji put, naime, škole su opremljene računalnom opremom prije osam godina!

Četrnaestogodišnjaci iz Hrvatske, koji u prosjeku koriste računalo šest godina i 98 posto ih tvrdi da imaju barem jedno računalo kod kuće (38 posto ih tvrdi da imaju tri i više računala), izrazito slabo koriste moderne tehnologije u nastavi, izuzev na predmetu informatike. Naime, u ključnim predmetima u našemu sustavu - hrvatski i strani jezik te matematika - ICT redovito koristi samo pet do šest posto učenika!

Osim zbog nedostatne i zastarjele opreme, ključni razlog za to je u nastavnicima, pokazalo je istraživanje kojim je, osim testiranja učenika, odrađena i anketa s ravnateljima, nastavnicima i školskim ICT administratorima. Upravo 70 posto administratora tvrdi da su oprema i nastavnici ključni razlog što u školama ne koristimo ICT. Zanimljivi su i odgovori učitelja na ovo pitanje: tvrde da se uporaba moderne tehnologije u nastavi ne smatra prioritetom u njihovoj školi (66 posto), da nemaju dovoljno tehničke podrške (53 posto), a niti vremena za pripremu sata koji uključuje ICT (51 posto).

Istraživanje je pokazalo da hrvatski učitelji imaju općenito negativnije stavove vezane uz tehnologiju.

Dok četvrtina njih smatra da ICT samo odvraća učenike od učenja, polovica ih tvrdi da uporaba tehnologije u školi samo potiče kopiranje materijala s interneta(!) te rezultira slabijim vještinama računanja.

KOMENTAR ŽELJKA TRKANJECA Ploča, kreda i - kasetofon

Kad sam vidio prvi tablet, pala mi je na pamet za sve naše vlade blasfemična ideja: naime, moja je mama u školi imala tablicu na kojoj je zapisivala što je slušala, ali je to onda brisala. Ako je zapamtila, dobro. Tablet je, dakle, isto to samo sve što se na njemu napiše ondje i ostane pa se može doma pregledati.

Ali, zašto bi, pobogu, ovih par stotina tisuća učenika imalo tablete - imalo bi ih, jasno, da se javne pare nisu krčmile kako se to kome svidjelo. A da ih imaju, onda bi sve izgledalo drukčije: i profesori bi se morali prilagoditi tome pa znati na njima raditi i predavanja pripremati ne više u onim beskrajno dosadnim pripremama za koje morate svaki put smisliti cilj - ma cilj je da nešto nauče - ali ako ga nemate, može vam savjetnik srušiti sat.

I da, nastavna sredstva, koja se u 99% svode na ploču i kredu (ili kasetofon! za strane jezike). Ne bi se onda smatralo da je internet tu samo za kopiranje informacija. I svi bi profesori koristili službene mailove, što bi ih natjeralo da shvate tehnologiju, a i djecu da IT nije samo Facebook.

I možda bismo bili bliži Češkoj, koju smo do prije 20 godina ismijavali. Ah, puste želje.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 17:57