PRAVOSUDNE REFORME

Alan Uzelac: Haiku o 23. poglavlju

Prof. dr. sc. Alan Uzelac, profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu

Stara anegdota govori o slavonskom grofu koji se u inozemstvu upoznao s engleskim lordom. Nakon posjeta njegovu imanju, upitao ga je može li i on uzgojiti jednako urednu englesku travu. Odgovor je bio: “To je bar jednostavno - travnjake na salašu treba samo marljivo plijeviti, zalijevati i šišati, i za dvjesto-tristo godina bit će zeleni i savršeni kao i oni engleski”.

Kad je u travnju 2004. godine Europska Unija otvorila pregovore s Hrvatskom, u mišljenju o hrvatskom članstvu upozorila je na izrazitu neučinkovitost pravosudnog sustava i izrazila ozbiljnu sumnju u sposobnost hrvatskog pravosuđa da djelotvorno štiti prava građana, ne samo europskih nego i svojih vlastitih.

Oštre kritike

Od svih dijelova avisa, kritike upućene stanju hrvatskih pravosudnih travnjaka zvučale su najmanje diplomatski uvijeno. U pregovorima je 23. poglavlje, o pravosuđu i ljudskim pravima, sve do danas ostalo najvećom preprekom članstvu u europskom klubu.

Pitanje vjerodostojnosti

Problemi na polju koje bi trebalo oplijeviti, a koji se nekad bolje vide izdaleka negoli izbliza, odnosili su se na mnoga pitanja, od kronične dugotrajnosti postupaka, preko odsustva objektivnih kriterija za izbor i imenovanje pravosudnih kadrova, do poteškoća u djelotvornoj provedbi sudskih odluka. Ukratko, lekcija koju je Unija naučila iz iskustava prethodnih proširenja, a s kojom se Hrvatska suočila, bila je jednostavna: zakone i propise lako je promijeniti, teško je promijeniti sustav, stil i navike.

Šest godina nakon avisa, 23. poglavlje još nije otvoreno, ali optimistički intonirane poruke govore da bi se to moglo dogoditi u dogledno vrijeme. Jesmo li ubrzali sat povijesti i prošli par stoljeća u par godina? Europska Unija o tome nema nikakvih iluzija pa ih ne trebamo imati niti mi. Jedino što se u raspoloživom vremenu moglo učiniti jest ozbiljan prvi korak, bez fige u džepu, korak koji se po mogućnosti neće poništiti za par godina s druga dva koraka unazad. Glavno pitanje pregovora u poglavlju pravosuđa i ljudskih prava je pitanje vjerodostojnosti: želimo li zaista ozbiljno oplijeviti svoj travnjak? Ako iskreno razmotrimo sve što je do sada učinjeno, odgovor nije sasvim pozitivan. Mnogo je koraka poduzeto, neki i s razmjernim uspjehom. No, mnoge pravosudne reforme učinjene uz pozivanje na Europu bile su polovične, pogrešno usmjerene, pa čak i kontraproduktivne. Kao primjer možemo navesti reformu sustava besplatne pravne pomoći koja je sudove više udaljila nego približila građanima, pa i recentne planove ustavnih promjena koje u području pravosuđa, uz blagoslov obje najjače stranke u Saboru, više omogućuju petrificiranje profesionalnih privilegija pravnika negoli djelotvorno, odgovorno i pristupačno pravosuđe. Možemo ipak izraziti nadu da će u završnici pregovora doći do preokreta, i to prije svega zato što to zaslužuju hrvatski građani.

Nama treba pravna država

Drugi majstori vrtlarstva, Japanci, uspjeli su kroz pjesničku formu u tri retka i dvadesetak slogova uhvatiti svu čar svojih idiličnih pejzaža. Haiku o 23. poglavlju teško je napisati, ali ako bismo u 23 sloga pokušali izraziti ono što ne smijemo zaboraviti, to bi glasilo otprilike ovako:

Bruxelles nas u EU priziva,

No pravna je država

Zbog nas samih potrebna. Prof. dr. sc. Alan Uzelac

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 00:03