DRAMATIČNO UPOZORENJE 'Ovo nam je zadnja šansa da izbjegnemo grčki scenarij. Treba nam Vlada stručnjaka, a neka Most izabere premijera!'

Pat pozicija koju su proizveli izbori, za dvije vodeće stranke, SDP i HDZ, prava su noćna mora jer ni jedna od njih ne može formirati Vladu bez do jučer slabo poznatog Mosta. No, dio stručnjaka vjeruje da ovakav izborni rezultat Hrvatskoj otvara priliku za stvaranje stručne Vlade, koja bi zemlju izvukla iz dugotrajne krize. Među njima je i Željko Lovrinčević, poznati analitičar iz zagrebačkog Ekonomskog instituta. U razgovoru za Jutarnji, Lovrinčević pojašnjava kako bi u hrvatskom slučaju izgledala stručna Vlada i što bi nam ona donijela.

Zašto smatrate da nam treba stručna Vlada?

- Duboke strukturne reforme koje su potrebne za rješavanje nagomilanih hrvatskih problema mogu riješiti samo dvije vrste Vlade: velika koalicijska Vlada, do koje vjerojatno neće doći zbog političkih okolnosti, ili stručna, tehnička Vlada, koja bi bila neopterećena političkim kontekstom. Svaki drugi oblik Vlade - manjinska ili slaba politička - ne pruža osnovicu za provedbu reformi. Hrvatskoj je, zbog izuzetno lošeg kreditnog rejtinga i pogoršanih okolnosti, jako važno da svjetsku investicijsku javnost uvjeri da je u stanju vraćati dugove i provoditi reforme. To bi najbolje napravila stručna Vlada s rokom trajanja od dvije godine.

Radi se o sličnom konceptu koji su primijenile Italija i, u određenoj mjeri, Slovenija. Uostalom, lista koja odlučuje o sastavljanju Vlade, a to je Most, inzistira na provedbi brzih i učinkovitih reformi, bez jasnog razlikovanja pojedinih svjetonazorskih pitanja. Upravo se zato i stvaraju stručne tehničke vlade.

Tko bi u tako formiranoj Vladi bio premijer, a tko ministri? Jesu li to nužno nestranački ljudi ili mogu biti i ljudi sa stranačkom iskaznicom?

- Ključna osoba je premijer, oko kojega bi zainteresirane strane - bilo da je riječ o Mostu u kombinaciji s objema koalicijama ili samo s jednom - trebali postići suglasje. Mandataru je prepušteno biranje ekipe. Talijanski slučaj je podrazumijevao da u takvu vladu ne može ući ni jedan izabrani zastupnik u parlamentu i nitko sa stranačkom iskaznicom. Slovenski je nešto drugačiji.

Kako bi to funkcioniralo u hrvatskom slučaju?

- Pretpostavljam da bi Most predložio mandatara za sastavljanje Vlade. Potom bi, kao u Italiji, zainteresirane stranke, poduprijele stručnu Vladu. Ministri bi bili stranački neovisni.

Naravno, stručna Vlada ovisi o potpori u parlamentu i u svakom ju je trenutku moguće srušiti. No, naglasak je na tome da se usvoji program pod nazivom ‘Spasimo Hrvatsku’, koji bi sadržavao jasan popis reformi i rokove za njihovu provedbu, a partneri bi ga poduprli svojom podrškom u Saboru.

U javnosti se već spominju imena mogućih mandatara za sastavljanje stručne Vlade?

- Most bi trebao predložiti mandatara i onda s njim pokušati sastaviti dokument ‘Spasimo Hrvatsku’, koji bi bio program rada stručne Vlade u dvogodišnjem razdoblju. Bitno je da se pokrenu reforme i da se javna rasprava pomakne s ideološko-povijesnih tema k reformama. To može napraviti samo stručna Vlada. Tu Most ima doista ogromnu odgovornost, ali i priliku promijeniti kompletan diskurs hrvatske političke scene, što je i velik broj građana implicitno podupro na izborima. Mislim da bi Most to trebao iskoristiti.

U protivnom, bit ćemo osuđeni na ponavljanje dosadašnje političke trgovine. Naznake već vidimo. Primjerice, jedan od zahtjeva IDS-a je da se izgradi autocesta od Žute Lokve prema Rijeci, što u SDP-ovoj koaliciji prihvaćaju, iako je to, prema svim parametrima, najneisplativiji pravac u Hrvatskoj, čiji kilometar košta 100 milijuna kuna. Takvih primjera bit će još.

Vidite li se u stručnoj Vladi?

- Sve bi ovisilo o tome tko bi ušao u takvu Vladu i kakvu bi ona podršku uživala, te kakav bi joj bio program rada.

Koji bi trebali biti prvi potezi stručne Vlade?

- Najprije bi trebala izraditi programsku platformu. Ona će morati biti fokusirana na nekoliko ključnih točaka. To su reforme u javnom sektoru, privlačenje investicija i privatizacija, te fiskalna konsolidacija, odnosno rezovi na rashodnoj strani proračuna. Također, naglasak će morati biti na jačanju poduzetništva i poduzetničke klime. Sadašnji pregovori Mosta adresiraju možda samo trećinu potrebnih reformi, bez jasnih prioriteta. Naravno, uvijek postoji mogućnost da iskrsnu i neke druge teme, poput migrantske krize.

Što je s teritorijalnim preustrojem?

- Morat će se pozabaviti i time, ali to je reforma koja će trajati možda i sedam ili osam godina. U naprednijim zemljama, poput Danske, ona traje četiri do pet godina. No, Hrvatskoj trebaju reforme koje brže oslobađaju resurse, a to su zahvati poput boljeg upravljanja državnom imovinom i privatizacije. Mi nemamo vremena čekati sedam ili osam godina jer smo praktično pred bankrotom.

Ovo bi, inače, bio deveti teritorijalni preustroj u Hrvatskoj od završetka Drugog svjetskog rata. Svi su dosad završili neslavno: s istim ili većim brojem zaposlenih. Osim toga, teritorijalni preustroj mora ići usporedo s fiskalnim preustrojem, odnosno uvođenjem poreza na imovinu i analizom funkcionalnog preklapanja institucija.

Može li te reforme provesti i politička Vlada?

- Može, ali ona bi se prije svega vodila političkim motivima. S njom bi se energija dobrim dijelom crpila na svjetonazorskim temama, a obujam i dubina reformi bio bi puno manji. To bi zapravo bila politika malih koraka, iako u pravom smjeru. No, problem je što Hrvatska za to više nema vremena.

Vidi se to i po signalima koji nam stižu s međunarodnih tržišta. Premija rizika koju u ovom trenutku plaćamo je 3,75 posto veća od kamatne stope na njemačke obveznice i najveća je u Europi, poslije Grčke. Tržišta, dakle, jasno signaliziraju da očekuju kako će Hrvatska biti prva žrtva povećanja kamatnih stopa koje će se dogoditi u SAD-u vjerojatno već sljedećeg mjeseca, a u Europi krajem 2016.

Stoga će i mandat nove Vlade vjerojatno biti posljednji pokušaj da se u Hrvatskoj izbjegne grčki scenarij. Nakon nje za to više neće biti prostora.

Kakva bi bila reakcija Bruxellesa na stvaranje stručne Vlade?

- Vjerujem da bi bila pozitivna, kao i reakcije tržišta. U slučaju Italije i Slovenije, reakcije tržišta bile su vrlo pozitivne. No, sve ovisni o tome koliko bi ljudi u takvoj Vladi bili ustrajni u provedbi reformi, a koliko bi počeli popuštati političkim strankama o čijoj potpori u parlamentu ovise.

Dakle, idealno bi bilo da Most ili sa SDP-om, ili s HDZ-om formira parlamentarnu većinu i stvori stručnu Vladu. Pregovori traju i s jednima i s drugima. Kome su, po vama, mostovci bliži?

- Mostov paket reformi je ‘pro biznis’ paket. Usmjeren je primarno na poduzetnike, odnosno na porezno rasterećenje i rezove javne potrošnje. Dakle, po svojoj osnovnoj filozofiji, on je bliži programu Domoljubne koalicije, koji je bio vrlo slabo prezentiran javnosti, i to zbog straha od spominjanja rezova.

Naravno, svi koji bi bili spremni poduprijeti taj paket reformi, mogli bi dati svoj doprinos novoj Vladi. No, ovdje treba reći da je tragedija SDP-a što je u proteklom razdoblju imao komotnu većinu u Saboru i potporu građana, barem na početku mandata, i da je mogao napraviti sve što je trebalo. Unatoč tome, oni su odabrali politiku sitnih i malih pomaka. Takva je politika dovela do toga da se Hrvatska najsporije mijenja od svih članica EU te da ima najbrži rast javnoga duga i najveće relativno iseljavanje stanovništva.

I sadašnja ponuda SDP-a je zapravo nastavak politike malih koraka. Jedini problem je što Hrvatska za male, sitne promjene više nema vremena: potopit će je svjetska tržišta kapitala i kamate.

U čemu je Most bliži SDP-u, a u čemu HDZ-u?

- Program Mosta više je orijentiran na štednju i rezanje rashodne strane proračuna. Po tome, bliži su HDZ-u, iako HDZ taj dio svog programa nije dobro prezentirao. Kod prihodne strane, zahtjevi Mosta za ukidanjem poreza na dividendu i smanjivanjem PDV-a također se podudaraju sa zahtjevima HDZ-a, kao i zahtjev za revizijom predstečajnih nagodbi.

S druge strane, SDP-ov program je i dalje politika malih koraka bez naglaska na fiskalnoj konsolidaciji. Kod Mosta nema previše aspekata socijalne zaštite, više je okrenut poduzetništvu.

No, program Mosta se razlikuje i od programa SDP-a i od programa HDZ-a po tome što ne sadrži svjetonazorske stavove. Isto tako, ni u jednoj ni u drugoj koaliciji ne nude daljnju liberalizaciju tržišta rada.

Najave rezova u javnoj potrošnji ljude logično navode na pitanje hoće li ostati bez posla?

- Most u svom programu ustrajava na provedbi reformi nakon provedene analize. Za svaku je reformu potrebno pripremiti snimku stanja jer se na pamet ne može raditi. Više je nego izvjesno da u pojedinim sustavima u javnom sektoru postoji višak ljudi, no u nekim segmentima postoji i manjak. Na politici je da osigura premještaj ljudi i njihovu prekvalifikaciju, odnosno da jača poduzetničku klimu, kako bi osigurala prostor za zapošljavanje onih koji će privremeno ostati bez posla. Ta dva procesa moraju teći paralelno.

Analitičari upozoravaju da su pojedini zahtjevi s kojima Most sada izlazi čak i u suprotnosti s propisima EU?

- Slažem se, određeni dijelovi programa Mosta pomalo su egzotični. Ne uzimaju u obzir činjenicu da je Hrvatska danas u EU.

Most inzistira i na monetarnoj reformi. Koliko je, u našim uvjetima, realan takav zaokret u monetarnoj politici?

- Dio koji govori o monetarnoj reformi podrazumijeva promjenu Zakona o HNB-u, što je vrlo osjetljivo pitanje u odnosima s EU. Promjene tog zakona mogu ići u pravcu jačanja transparentnosti i kontrole rada, obveze jače uključenosti u ekonomsku politiku, kao i sustava plaća, ali ne i promjena u smislu slobode HNB-a pri odabiru ciljeva i instrumenata monetarne politike. Drugim riječima, Sabor bi HNB-u mogao određivati visinu plaća i slati Državnu reviziju, tražiti mišljenje i iskaze o pojedinim temama, ali ne i određivati promjenu tečaja ili korištenje instrumenata. Održavanje stabilnosti tečaja i cijena i dalje mora biti glavni cilj HNB-a, na to nas prisiljavaju i pravila EU.

Zadiranje u to bilo bi vrlo problematična poruka i investitorima i EU, ali i domaćim štedišama. HNB ne može izravno, iz primarne emisije, financirati državu, to su instrumenti koji su zabranjeni. Neke zemlje se, doduše, nalaze u graničnim situacijama, ali preduvjet za to je da imate vrlo jasan i rigidan program reformi. U protivnom, zahtjevi za promjenom monetarne politike shvatit će se kao puki zahtjev za štampanjem novca, a EU to ne bi odobrio. Uostalom, srž hrvatskih problema je u javnom sektoru, lošem vođenju države, rasprostranjenom političkom arbitriranju, koje je uništilo sustav i institucije, a manje u monetarnoj politici.

Je li vas iznenadio ovakav uspon Mosta?

- Mislim da većina glasača Mosta nije ni pročitala program te liste. Njihov glas za Most zapravo je bio zahtjev za promjenom sadašnje političke paradigme, odnosno beskrupulozne političke trgovine i vladanja na dug.

Nitko nije očekivao da će formiranje nove Vlade ovisiti o Mostu. Za Hrvatsku je to, načelno, dobra situacija, ako je bude znala iskoristiti. Ona, naravno, može biti i problematična, ali je kvalitativno nova za hrvatsku politiku i donosi priliku za premještanje razgovora u društvu s ideološko-povijesnih tema prema reformama.

Koliko Hrvatska ima vremena za formiranje nove Vlade, a da to bude razmjerno bezbolno?

- Mišljenja sam da je bolje potrošiti i tjedan-dva više i formulirati reformski paket, nego na brzinu formirati Vladu koja će pasti već na prvom proračunu. Most upravo to sada i pokušava napraviti: u pregovorima nastoji formulirati temelje reformskog paketa. No, naravno, nije isključeno ni da će doći do prijevremenih izbora.

Što bi nam oni donijeli?

- Brisanje s političke scene manjih stranaka, daljnje učvršćivanje dvostranačja, ali i jasnije profiliranje Mosta jer bi se on morao opredijeliti prema pojedinim svjetonazorskim pitanjima.

Iza Hrvatske je najdulja recesija u Europi. Zašto je naš oporavak tako slab i spor?

- Treći kvartal je bio dobar, no već u četvrtom kvartalu možemo očekivati pad u odnosu na treći kvartal. Ako u prvom kvartalu iduće godine ne sastavimo novu, reformsku Vladu, to bi lako moglo dovesti do pada gospodarske aktivnosti u odnosu na četvrti kvartal ove godine. A to onda znači da ćemo se tehnički ponovno naći u recesiji.

Točno je da ni jedna zemlja nije ovoliko dugo bila u recesiji kao Hrvatska. Primarni razlog je odgađanje reformi, rast poreznog opterećenja i presije prema poduzetnicima, politika malih koraka i vladanje na dug. Sve su hrvatske Vlade dosad vladale na dug radi kupnje socijalnog mira i pojedinih interesnih skupina. To što su svih ovih godina političke elite radile, može se ocijeniti kao zločin prema hrvatskim građanima, za koji nitko neće odgovarati.

No, neke su reforme i provedene?

- Od svih projekata koje je najavljivala Kukuriku koalicija, provedena je samo fiskalizacija. Sve ostalo je propalo. Nešto je napravljeno na EU projektima i u sustavu socijalne skrbi, te je učinjen blagi pomak kod reforme tržišta rada, no ni jedan veći, značajniji reformski projekt, osim fiskalizacije, nije proveden. Baš kao ni privatizacije. Od reformi se odustalo, a velike investicije se nisu dogodile. U drugim zemljama, jesu. Zbog svega toga, prosječan građanin danas živi osam posto lošije nego prije četiri godine, javni dug je povećan za nešto manje od 100 milijardi kuna, a otišlo je oko 100.000 ljudi.

Ono što nam treba je kontrolirana i brza prilagodba. Ako se ona ne dogodi u mandatu sljedeće Vlade, Hrvatskoj će se dogoditi nekontrolirana prilagodba, a to je onda grčki scenarij.