Čovjek koji je davno shvatio da ne može biti Joyce i - postao tvornica knjiga

Bill Clinton i oba Busha snimljeni su s primjerkom njegova romana. Strast bivših američkih predsjednika dijele milijuni diljem svijeta. Kritičari, pak, nad njegovim rečenicama nerijetko čupaju kosu, a neki idu tako daleko da mu romane nazivaju knjiškom verzijom snuff filmova.

James Patterson , američki pisac koji je više puta ušao u Guinnessovu knjigu rekorda po broju bestselera na listi New York Timesa te je već nekoliko godina na prvom mjestu Forbesove liste pisaca koji najviše zarađuju, svjestan je svoje pozicije. Zna da ga kritičari i kolege baš ne vole, baš kao što je svjestan toga što masovnu publiku zanima. I to joj spremno pruža.

- Morate biti iskreni kad je riječ o vlastitim manama i vrlinama. Ja sam veliki pripovjedač, ali nisam stilistički čarobnjak kao James Joyce - kaže James Patterson, pisac koji je svoje ime pretvorio u vjerojatno najuspješniju franšizu suvremenog izdavaštva. Tvornica Patterson godišnje, naime, izbaci minimalno četiri naslova. Najpoznatiji je kao autor trilera, ali mu milijune donose i ljubići, fantasy i SF romani, romani za djecu i tinejdžere te publicistika.

Jedan je Joyce

Ima, istina, godina kad je produkcija bitno jača. Godine 2010. imao je tako 20 naslova na bestseler listama, što mu je donijelo zaradu od 84 milijuna dolara. Prošle je godine imao 14 novih naslova na kojima je, kako procjenjuje Forbes, zaradio 94 milijuna dolara. Hiperproduktivnost mu ne donosi besane noći. Naime, romane rijetko samostalno potpisuje, a obično uz njegovo ime stoji i ono koautora, pisca koji dovršava ono što je Patterson započeo.

Kontaktirali smo ga jer je u Hrvatskoj upravo izašao (u izdanju nakladničke kuće Lumen) njegov roman “Alex Cross”, čija ekranizacija upravo igra u kinima. Zanimljivo, iako su se prvi prijevodi Pattersonovih djela pojavili još potkraj 90-ih, tek sada je probudio interes kod naših čitatelja pa je tako “Alex Cross” njegov peti hrvatski prijevod u zadnje dvije godine. Serijal o afroameričkom psihologu koji rješava najrazličitije zločine ujedno je jedini koji u cijelosti piše sam. Svom je junaku tijekom godina, doduše, puno toga priuštio, ali ne zaboravlja da mu je taj lik omogućio proboj.

- Želio sam da bude ‘veći od života’. Junak u kojeg se mogu ugledati svakodnevni heroji - policajci, liječnici, odvjetnici. On predstavlja najbolju verziju čovjeka: hrabar, snažan, empatičan, neustrašiv, inteligentan... - objašnjava 65-godišnji pisac koji nije oduvijek sanjao o tome da bude bestseler autor. Studirao je književnost, upisao doktorat i prekinuo ga kad je “shvatio da mu znanstveno proučavanje ubija strast”.

Brzo je shvatio da nema talenta i kapaciteta da se natječe s omiljenim piscima, klasicima svjetske književnosti, da neće nikada napisati novog “Uliksa”.

- Veliki sam fan tog romana, mislim da je jedan od najvećih ikad napisanih. I prevelik sam perfekcionist da ciljam na takve književne visine i izađem kratkih rukava. Zato sam odlučio raditi nešto drugo - kaže Patterson.

Prvi roman “The Thomas Berryman Number” objavio je 1976, a to djelo proznog debitanta nagrađeno je prestižnom američkom nagradom Edgar za krimiće. Za taj roman i danas tvrdi da sadrži neke od najboljih rečenica koje je napisao. Problem je bio što mu se ni taj smjer nije svidio. Želio je biti još komercijalniji. Kompleksna proza, makar i ona žanrovska, možda osvaja nagrade, ali on je čeznuo za čitateljima.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista