JAMES PATTERSON Čovjek koji prodaje više knjiga od J.K. Rowling i Kinga

Ljudi se bogate na različite načine, a neki, iako bi jednako uspješni ili i uspješniji bili da proizvode i prodaju đumbirovo pivo ili poker aparate, odlučili su pisati i prodavati nekoliko stotina tisuća slova između dviju korica, dakle - knjige.

Uspješni su kao sam đavo, bogati koliko su pravi pisci siromašni, a monster masterpisac među njima je legendarni James Patterson, prodaja čijih 130 romana upravo prelazi 300 milijuna primjeraka u cijelom svijetu. Više od J. K. Rowling s njenim “Harryjem Potterom” i “Gospodara strave” Stephena Kinga.

Najpoznatiji je po svom fikcionalnom junaku, psihologu Alexu Crossu, protagonistu Alex Cross serija; piše i druge serije, poput “Women’s murder cluba”. Napisao je i gomilu “samostalnih romana” i nefikcionalnih djela.

Dvadesetak koautora

Patterson i sam priznaje: “Bilo bi užasno kad bi svi pisali kao ja.” On doduše ne misli da piše “užasno”, ili “trash”, nego da je dobro da postoji što veća različitost među piscima. Diplomirao je na Vanderbilt Univerzitetu, i netom prije no što je doktorirao, zaposlio se u oglašavanju. Bio je kreativni direktor ogromne marketinške agencije J. Walter Thompson, a nakon umirovljenja sasvim se posvetio svojoj velikoj ljubavi - pričanju priča. Počeo je s trilerima, a sad miješa žanrove, po principu: brzi kas zapleta s kratkim poglavljima, kratke rečenice, i sablasno, odvratno umorstvo tu i tamo. Umjesto da se oko svega trapi sam, unajmio je 20-ak koautora, kao što, primjerice, rade autori scenarija za TV serije, pa nije čudo da će ove godine objaviti 15, hm... knjiga. Kako je izračunao britanski Telegraph, napisao je 4,7 stranica svaki dan od 1976. godine, kad je objavio prvi roman.

U intervjuu koji je upravo dao Business Insideru, na tvrdnju da ima “dobro uho” za ono što ljudi žele, odobrava: “To je priča, priča, priča. A ja sam dobar pripovjedač priča. Sad čitam ‘Flash Boys’ Michaela Lewisa. On je strašan pripovjedač: može uzeti najsušu granu, najdosadniju stvar, i od nje će napraviti dramu. Neki ljudi imaju sposobnost pretvoriti svaku situaciju u neodoljivu priču. Za mene, to znači brzinu, i karaktere o kojima ljudi žele čitati”, poučava ovaj crowdpleaser.

Ustaje u pola šest ujutro, piše oko sat vremena, zatim brzo preleti glavne naslove u The New York Timesu, The Wall Street Journalu, USA Today, kojih sat vremena igra golf, a od pola deset do podneva opet piše. Zatim ruča, sa svojom gospođom, pa opet malo piše. Ako ga nešto muči, ili ga obuzme kakva iznenadna inspiracija, pisanje može potrajati do duboko u noć.

I tako sedam dana tjedno, 365 dana u godini. Za njega, to nije posao, to su priče za koje gine da ih ispriča. “Znate ono kad radite što volite, i još vas netko za to plaća”, objašnjava.

Najviše voli rirajtati. To je za njega dodavanje novog sloja, uglađivanje: priča postaje bolja, dijalozi oštriji. “Moj stil je vrlo kolokvijalan. To je način na koji mi pričamo priče. Bilo bi grozno kad bi svi pisali kao ja. Ne obraćam pažnju na detalj.”

Postajanje priče “boljom” za njega znači “osjetititi priču”. Jer on je osjeća. Ponekad na vrh poglavlja sam sebi napiše riječi “Budi tamo” - jer mora biti “u” sceni.

Koncept na 80 stranica

Koautori tom uživljavanju ne smetaju. “Pogledajte crkve u Firenci i Veneciji. Sve su one djela više autora. Pogledajte stropove - oslikavalo ih je deset autora. TV scenarij od 60 stranica - dva pisca. Scenarij za film - četiri autora,” navodi primjere Patterson, opisujući zajednički rad ovako: “Nacrt romana ima, primjerice, 60 do 80 strana. Tad pitam tko je što radio, iz nekoliko razloga. Jedan je - želim njihove ideje. Drugo, želim da oni sami investiraju u djelo koliko god mogu. To nije posao “lopatom”. Imamo svoj ponos. I oni su emocionalno u tome. Inzistiram da vidim što su napravili svaka dva ili tri tjedna, a ne kao izdavači koji kažu: ‘Pročitat ćemo vaš rukopis za godinu dana’, a onda ‘Joj, to nije ono što smo mislili...’ Mi, pak, svakih nekoliko tjedana razmotrimo rukopis - ovo ide dobro, ovo ne...”

Najbolji je, kako kaže, u pisanju poglavlja i koncepta knjige. “Kad pročitate moj koncept od 80 stranica, osjećate se kao da ste pročitali cijelu knjigu. To mi donosi silnu satisfakciju...”