Bili su pioniri seksualne revolucije. William Masters i Virginia Johnson prebacili su krajem 50-ih godina prošlog stoljeća seks iz bračnog kreveta u laboratorij i tako istražili 14.000 orgazama. Njihova istraživanja ljudske seksualnosti, objavljena u bestseleru “Human Sexual Response”, uzdrmala su konzeravativnu Ameriku i donijela im svjetsku slavu. No, s vremenom je taj znanstveni par, koji je dvadesetak godina dijelio i bračnu postelju, zaboravljen. Masters i Johnson prije nekoliko mjeseci oživljeni su u američkoj hit-seriji “Majstori seksa” koja se zasniva na knjizi “Masters of Sex: The Life and Times of William Masters and Virginia Johnson, the Couple Who Taught America How to Love”. Ona je objavljena 2009. godine, ali je nedavno ponovno objavljena te se prevodi na niz jezika. Autor te biografije vrsni je američki novinar i publicist Thomas Maier, poznat po knjigama o obitelji Kennedy i dr. Spocku. Na knjizi “Majstori seksa” radio je godinama te je u više navrata razgovarao s Williamom Mastersom, koji je preminuo 2001., i Virginiom Johnson, koja je umrla u srpnju ove godine.
Blagoslov biskupa
Priča o slavnom tandemu počinje 1957. godine u St. Louisu, gdje je 41-godišnji ginekolog sa Sveučilišta Washington dr. William Masters, inspiriran radom Alfreda Kinseyja, počeo proučavati žensku seksualnost. Za razliku od Kinseyja, čija su se istraživanja uglavnom zasnivala na razgovorima s pacijentima, Masters je želio gledati, snimati i mjeriti ljudske reakcije tijekom spolnog čina. Uz blagoslov biskupa i dozvolu šefa policije, čiju je ženu porodio, Masters je obilazio gradske bordele i promatrao prostitutke u radu s klijentima.
Ta je znanstvena metoda bila prilično neugodna jer je Masters, proćelavi muškarac u bijeloj laboratorijskoj kuti i s obaveznom svilenom kravatom, vrebao iz kuta bordela. Problem je bio i taj što su se seksualne reakcije prostitutki tijekom spolnog odnosa teško mogle smatrati reprenzetativnim uzorkom za ukupnu žensku populaciju. Za studiju su mu stoga bile nužne obične žene koje bi vodile ljubav sa svojim partnerima u njegovu laboratoriju na Sveučilištu Washington. No, Mastersu je trebala i asistentica, žena koja će zahvaljujući svojim komunikacijskim sposobnostima ispitanicima olakšati sudjelovanje u seksualnim eksperimentima. Partnera u svojim istraživanjima Masters je našao u 31-godišnjoj Virginiji Johnson, koju je prvo angažirao kao tajnicu.
Brojni partneri
Virginia Johnson rođena je u državi Missouri, a planirala je postati operna pjevačica. No, prekinula je glazbeno školovanje i vrlo mlada udala se za političara iz Missourija, ali im je brak trajao samo dva dana. Poslije se udala za mnogo starijeg odvjetnika, ali je i taj brak završio razvodom. Kad joj je bilo 25 godina, udala se za Georgea Johnsona, lidera country benda u kojem je pjevala i s njim imala dvoje djece. Taj je brak potrajao šest godina. Iako nije imala ni diplomu, ta samohrana majka imala je niz prednosti zbog kojih je bila idealna asistentica u seksološkim studijama. Za razliku od hladnog i rezerviranog Mastersa, Virginia Johnson, koju su mnogi zvali Gini, bila je topla i komunikativna osoba. Neopterećena romantičnom vizijom ljubavi, seks je oduvijek doživljavala ugodnom aktivnošću i imala je brojne partnere.
Masters i Johnson razglasili su da traže dragovoljce za istraživanja seksualnosti u laboratoriju na Sveučilištu Washington. Interes je bio velik, a tijekom deset godina istraživanja pratili su seksualnu aktivnost 382 žene i 312 muškarca u dobi od 18 do 89 godina. Od tih 694 sudionika istraživanja, 276 su bili bračni parovi koji su sudjelovali u laboratorijskom programu. No, mnogi se partneri nisu međusobno ni poznavali. Dok su vodili ljubav, lica su im bila pokrivena papirnatim vrećama ili jastučnicama s rupama za oči sve dok Mastersova majka nije osmislila ugodnije maske od svile.
Ispitanici su na sebi imali brojne žice, a aparat na koji su bili priključeni bio je neka vrsta orgazmičkog poligrafa koji je detaljno bilježio svaki puls, uzdah, pokret i zvuk. Masters i Johnson snimali su ih tijekom seksualnog odnosa, a pratili su i fiziološke promjene kod žena uz pomoć predmeta od pleksiglasa, nazvanog Ulysses, koji je oponašao penis u erekciji. Odjevena u bijelu kutu, Virginia Johnson često je ulazila u prostoriju i sudionicima eksperimenta tijekom seksualnog čina namještala instrumente kako bi izmjerila što se zbiva u erogenim zonama.
- Kod ljudi je izazivala osjećaj da rade božje djelo - prisjetio se jedan od sudionika eksperimenta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....