Građevinska inspekcija završila je izvide u najelitnijem jadranskom ljetovalištu, Paklinskim otocima , smještenim preko puta Hvara, te je izdala 50 rješenja o uklanjanju ilegalnih objekata. No, gradonačelnik Hvara Pjerino Bebić najavio je da će prije početka rušenja legalizirati većinu ilegalnih objekata te da bi samo njih pet trebalo biti srušeno.
Provjerit će obećanje
U Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva kažu da će prije nego što počnu s rušenjima provjeriti jesu li objekti legalizirani.
Prostorni plan
- Objekti se ili moraju ukloniti ili legalizirati - tvrde u Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. Gradonačelnik Bebić kaže da su za Paklinske otoke napravili prostorni plan posebnih namjena koji bi uskoro trebao biti prihvaćen i kojim će se legalizirati “povijesna mjesta na Paklinskim otocima”.
- To su: Jerolim, Stipanska, Ždrilca, Palmižana, Momiča poje, uvala Okorija i uvala Vloka... Dakle, ostat će ono što je i prije bilo tamo, a od ukupno 50-ak ilegalnih građevina, srušit će ih se pet. No, ubuduće se tamo više ništa neće moći graditi - najavio je Bebić.
Šefica austrijske PR agencije Heidi Gŕuck:
Razumite me, ne mogu govoriti o Ivi Sanaderu i problemima
PR agencija Heidi Glück, dugogodišnje šefice kabineta bivšeg kancelara W. Schüssela, čiju je agenciju u Austriji angažirao bivši premijer Ivo Sanader, ovih je dana bila u Aziji. No, uspjeli smo je kontaktirati putem e-maila kako bi doznali radi li za Sanadera ili ne. No, Glück je odbila konkretno odgovoriti na bilo koje pitanje jer je odnos s klijentima, kaže, striktno povjerljiv, iz čega se jedino može zaključiti da je Sanader ipak njezin klijent.
- Uvjerena sam da ćete me razumjeti jer temelj mog profesionalnog rada je povjerenje. Zato ne mogu govoriti o svojim klijentima ni o njihovim problemima. To uvijek tretiramo kao povjerljivu informaciju. Zato ne mogu odgovoriti ni na jedno vaše pitanje - odgovorila je e-mailom austrijska PR stručnjakinja Glück.
TAJNIK SINDIKATA DRŽAVNIH I LOKALNIH SLUŽEBNIKA SINIŠA KUHAR
Kako je autor TV najava postao sindikalni 007
Najprepoznatljiviju sindikalnu internet stranicu www.sdlsn.hr. uređuje i vodi Siniša Kuhar, diplomirani socijalni radnik, otac četvero djece, hrvatski branitelj te sindikalno-građanski aktivist koji je zaposlen na radnome mjestu glavnog tajnika Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika RH.
Ironija i humor
Njegov je sindikalni portal javnosti razotkrio nekoliko afera kao što su nezakonita privatizacija poslova čišćenja, održavanja i vođenja restorana u Kockici, instant-pretvaranje državnih dužnosnika u rukovodeće službenike (bez javnog natječaja), nabava skupocjenih terenaca u MORH-u, Sanaderov zaključak na sastanku sa sindikatima: “U banani smo”...
- Koristim se pritom ironijom i humorom kao celofanom u koji umatam uglavnom sivu službeničku stvarnost - rekao je Siniša Kuhar.
Najnovija rubrika koju je uveo je rubrika za čuđenje u svijetu državne uprave koju je nazvao “Nemreš bilivit”, a ovih je dana već naljutila ministra Biškupića i gradonačelnika Bandića.
- Razotkrili smo kreativnost i snalažljivost državnih i lokalnih dužnosnika kada su u pitanju plaće njihovih tajnica - ispričao je Kuhar. On je do 2003., kad se zaposio u sindikatu, kao profesionalac deset godina radio u državnoj službi u tadašnjem Ministarstvu rada i socijalne skrbi kao viši stručni savjetnik i kao sindikalni povjerenik.
Brušenje jezika
No, radio je i kao višegodišnji vanjski suradnik na HRT-u, pregledavajući priloge CNN-a, BBC-ja, Skya i pišući “foršpane”, odnosno najave odabranih priloga za popunjavanje minutaže u tadašnjim “Motrištima” Mirjani Hrgi, Jozi Barišiću, Ani Jelinić, Ivi Gačić, Branku Nađvinskom i drugim urednicima.
Dnevnik vinopije na internetu bilježi sve veći broj posjeta:
Shvatio sam koliko sam potrošio i poželio svima reći kakva su vina
Dnevnik Vinopije na internet stranci www.vinopija.wordpress.com pokrenuo je iz čiste zabave 32-godišnji zagrebački marketinški stručnjak Nenad Trifunović. Kad je prije godinu dana pokrenuo stranicu, nije ni slutio da će se broj posjeta iz mjeseca u mjesec povećavati, pa ih ovaj mjesec bilježi više od 4000.
- Do 2001. nisam znao razlikovati pošip od šipona, ali tada sam se našao na ručku u restoranu Kukuriku u Kastvu. Probali smo tada jednu južnoaustralsku kupažu i prvi put sam spoznao koliko vina mogu biti različita i zanimljiva. Poslije sam pronašao tu butelju u običnom supermarketu, pa drugu, treću... - započeo je Trifunović i nastavio:
Vinski entuzijast
- Jedan dan sam shvatio da sam isprobao oko 1000 različitih vina, uglavnom dostupnih na našem tržištu. Najgore od svega, platio sam veliku većinu svih tih vina. Neovisno koštalo vino 30 ili 330 kuna, odlučio sam dati smisla novcu koji ću utrošiti za pojedinu butelju tako što ću svaki svoj dojam zabilježiti i objaviti u obliku dnevnika na internetu.
I tako je Trifunović prije godinu dana počeo pisati svoj vinski dnevnik.
- Poslao sam link nekoliko prijatelja koji vole vina, a iz mjeseca u mjesec broj posjetitelja je rastao - kaže Trifunović. Njegova je, smatra, prednost to što nije ni enolog, niti sommelier nego običan konzument ili vinski entuzijast.
Najgore je pokvareno vino
- Ali ipak se držim svih bitnih pravila za kušanje u vlastitom domu u trenucima kad imam barem minimum vremena posvetiti se novom dojmu. Općenito sagledavam svaki aspekt, od vizualnog dojma, preko opreme butelje do cijene, ali bilježim boju, miris, okus i ukupan dojam - kaže Trifunović. Dodaje da je odrastao uz plavce i vrance i u početku su ga opčinila vina Novog svijeta.
- No, poslije sam počeo tražiti apelacije Francuske, Italije, Španjolske i Portugala, zatim Slovence, Austrijance, ali iznad svega osobito Istru. Najviše me oduševljava kad ‘otkrijem’ vino koje prema svojim svojstvima pruža puno više od svoje cijene, ali nemam samo jedno najdraže vino - tvrdi Trifunović i dodaje da ne postoji najbolje i najgore vino, odnosno da je najgore pokvareno, a najbolje ne postoji.