MASOVNI IZLOV

Stručnjak digao buru otvorenim pismom o ‘haranju Jadrana‘: ‘Izlovljavaju sve što mrda repom! A ovo me posebno zabrinjava‘

Zadarski rektor ističe kako je njegovo pismo rezultat dugogodišnjeg interesa, osobnih opažanja, ali i upozorenja koja dobiva od otočana

Ilustrativna fotografija

 Srdjan Vrancic/Cropix
Zadarski rektor ističe kako je njegovo pismo rezultat dugogodišnjeg interesa, osobnih opažanja, ali i upozorenja koja dobiva od otočana

Otvoreno pismo zadarskog rektora Josipa Faričića pod naslovom „Zaustavimo haranje Jadrana“, u kojem upozorava na prekomjeran izlov ribe u zadarskom arhipelagu, potaknulo je brojne reakcije i rasprave. Gostujući u programu Radio Zadra, Faričić je dodatno pojasnio razloge svojeg istupa, upozorivši da se Jadranom ne gospodari dovoljno odgovorno te da posljedice neodrživog ribolova mogu biti dugoročno pogubne i za morski ekosustav i za same ribare.

Kao geograf koji se već desetljećima bavi jadranskim prostorom, otocima i maritimnom baštinom, Faričić ističe kako je njegovo pismo rezultat dugogodišnjeg interesa, osobnih opažanja, ali i upozorenja koja dobiva od otočana.

– More nije beskonačan, neiscrpan resurs. Ono je izrazito osjetljiv ekosustav i zajedničko dobro. Zato njime treba gospodariti razborito i moralno, a svjedoci smo da mnogi posljednjih godina tome ne pristupaju ni razborito ni odgovorno.

Posebno ga zabrinjavaju velike količine orada i drugih vrsta ribe koje se, prema njegovim riječima, izlovljavaju u zadarskom arhipelagu, među ostalim uporabom plivarica, mreža namijenjenih lovu male plave ribe. Objašnjava kako je razvoj tehnologije znatno povećao ribolovni napor, a problem nastaje kada se ribolovne tehnike zlorabe i koriste za izlov vrsta koje nisu ciljane, piše Slobodna Dalmacija.

– Kada imate lov na tisuće kilograma, onda to više nije slučajni ulov. Postoje i zakonska ograničenja udjela riba koje ne pripadaju ciljanoj vrsti. Ako se podlanice izlovljavaju u tolikim razmjerima, upravo u vrijeme kada se približavaju plićim dijelovima mora radi mriještenja, ugrožavate morski ekosustav, ali i budućnost gospodarskih ribara i svih drugih koji se bave ribolovom – upozorava Faričić.

Dodaje kako masovni izlov ima i izravne tržišne posljedice. Kada se odjednom pojave velike količine ribe, njezina jedinična cijena pada, a ulov se često prodaje u bescjenje.

– Nekome se tako uzima iz usta, a što je još gore, istodobno se to uzima iz ekosustava. Jedinke koje su se trebale mrijestiti zapravo to ne mogu učiniti.

Jedan od najvećih problema vidi u nedostatnom i neujednačenom nadzoru ribolova. Kaže kako mu se posljednjih dana javljaju ljudi iz različitih dijelova obale, od Istre do Dubrovnika, koji upozoravaju na slične probleme. Smatra kako se previše pozornosti ponekad usmjerava na manje prekršaje sportskih i rekreativnih ribolovaca, dok istodobno prolaze nezapaženo mnogo ozbiljniji oblici prekomjernog izlova.

– Ne umanjujem potrebu da se svi pridržavaju propisa, ali koliko sportski ili rekreativni ribolovac može uloviti više ribe s deset udica više na parangalu u odnosu na nekoga tko nema ovlaštenje za određenu vrstu ribe, a istodobno izlovljava tisuće kilograma pojedinih ribljih vrsta? – pita se Faričić.

Upozorio je i na postupno nestajanje kategorije malog obalnog ribolova, kojom se tradicionalno bave uglavnom otočani. Ograničenja u korištenju mreža stajaćica, nemogućnost prijenosa povlastica na nasljednike i biološki odlazak sadašnjih nositelja dozvola, smatra, vode prema potpunom nestanku te kategorije ribara. Naglašava kako njegovo otvoreno pismo nije napad na gospodarski ribolov kao djelatnost.

– Ovo nije udar na gospodarski ribolov, nego apel da se njime gospodari razborito. Zahvaljujem i čestitam svim gospodarskim ribarima koji mudro gospodare onime što im je na raspolaganju.

Kada bi imao priliku razgovarati s ministrom nadležnim za ribarstvo, Faričić bi iznio tri konkretna zahtjeva.

Prvi je zakonski odmaknuti intenzivne oblike ribolova iz unutrašnjih međuotočnih kanala i usmjeriti ih prema pučinskoj strani otoka. Takvi su kanali, objašnjava, posebno osjetljivi prostori u kojima je slabija izmjena morske biomase, a istodobno su važni za lokalno stanovništvo, osobito starije otočane i rekreativne ribolovce koji ribu love za vlastite potrebe.

Drugi zahtjev odnosi se na znatno učinkovitiji nadzor, uz korištenje suvremenih tehnologija, uključujući bespilotne letjelice. Pritom inzistira da kontrole ne budu selektivne, nego jednako usmjerene na sve kategorije ribolova.

Treći zahtjev su strože kazne za one koji krše propise.

– Kazna treba imati i edukativno značenje. Postoje primjeri u svijetu, primjerice u Sjedinjenim Američkim Državama i Australiji, gdje su kazne za ribolovne prekršaje drastične. Netko će dobro pripaziti hoće li počiniti prekršaj koji je zapravo prekršaj i protiv prirode i protiv čovjeka – smatra Faričić.

U razgovoru se osvrnuo i na Petra Lorinija, jednog od pionira suvremenog morskog ribarstva u Hrvatskoj, koji je još prije više od stoljeća upozoravao na opasnosti neodgovornog iskorištavanja mora. Lorini je more uspoređivao s Božjom njivom kojom treba razborito gospodariti, a one koji to ne čine nazivao je „neribarima“.

– Bio je to proročanski glas. Nije mogao biti svjestan svega što će tehnologija omogućiti današnjim ribarima, a još možda više neribarima. Sigurno bi bio vrlo zabrinut – rekao je Faričić.

Posebno je istaknuo kako Lorini nije djelovao samo kroz zakonske okvire, sezonske i geografske zabrane ribolova, nego je veliku pozornost posvećivao i edukaciji ribara. Upravo edukaciju, preventivno djelovanje i razvijanje svijesti o moru kao zajedničkom dobru Faričić smatra ključnima za očuvanje Jadrana.

– Onima koji svjesno izlovljavaju goleme količine ribe poručujem da promisle što će se događati u budućnosti ako izlove sve što mrda repom u akvatoriju u kojem obavljaju svoje aktivnosti. Trebaju ugraditi kočnice u svoje ego-kompase i usmjeriti ih prema dobru i shvaćanju Jadranskog mora kao zajedničkog dobra, ali i zajedničke odgovornosti – poručio je.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
21. studeni 2026 20:02