ČEKAMO DA POLETI

Jedna ranjena ptičica i jedna mlada žena iz Žaborića pokrenuli su stotine... Ova priča o malom ćuku vraća vjeru u ljude

Dora Divila pokrenula je lavinu pomoći, a sokolar Stipe Klisović spasio ozlijeđenu životinju

Ćuk

 Privatni album/Slobodna Dalmacija
Dora Divila pokrenula je lavinu pomoći, a sokolar Stipe Klisović spasio ozlijeđenu životinju

U vremenu kada nas svakodnevno dočekuju ružne vijesti, jedna mala ptica i stotine velikih ljudskih srca podsjetili su nas da dobrota još uvijek postoji.

A da postoje priče koje možda nikada ne bi završile na naslovnicama, a zaslužuju biti ispričane upravo zato što nas podsjećaju na ono najljepše u ljudima, nas je podsjetila naša čitateljica Dora Divila koja se potrudila da ova ipak stigne na našu naslovnicu. I zahvalni smo joj na tome.

Priča koju ćemo osobito rado podijeliti s vama, počela je prije nekih mjesec dana. Prizor na cesti u Žaboriću pored Šibenika bio je tužan i potresan, no čitajte dalje. Sve nam je napisala sama Dora, mlada žena koja nije jedna od mnogih koji bi samo mirno produžili dalje ugledavši nečiju bol i patnju. Dora se zaustavila, a onda...

Neka vam ona sve ispriča:

‘U narodu se uz glasanje ćuka ponekad vežu stara vjerovanja i priče o nesreći, smrti i lošim predznacima. No to su samo narodna vjerovanja, priče koje se prenose generacijama. A ova priča o jednom malom ćuku donosi sasvim drukčiju poruku – poruku života, nade, zajedništva i ljudske dobrote.

Sve je počelo 24. listopada, kada sam se vraćala kući s djecom. Uz cestu sam ugledala malu pticu grabljivicu, sivog ćuka, u iznimno teškom stanju. Oko zatvoreno, teško ozlijeđena, bespomoćna nakon snažnog udarca automobila.

Znam da bi mnogi možda samo prošli. Nekome je to samo jedna ptica, još jedna životinja uz cestu. Ali ja nisam mogla nastaviti dalje. Zaustavila sam automobil, izašla i odlučila pokušati pomoći, piše Slobodna Dalmacija.

Fotografirala sam ptičicu i objavila fotografije u Facebook grupi Ptice Hrvatske, pitajući ljude za savjet i pomoć. Nisam ni slutila što će se dogoditi.

Objava je odobrena u svega nekoliko minuta, a ubrzo se ispod nje okupilo oko 700 komentara! Ljudi su nudili pomoć, kontakte, savjete i rješenja. Svi su željeli znati kako pomoći, kamo odvesti pticu i kome se obratiti.

Nepoznati ljudi, povezani samo željom da spase jedan mali život, pokrenuli su nevjerojatnu lavinu dobrote.

Nakon brojnih pokušaja i traženja pomoći, oko 23 sata navečer dobila sam kontakt sokolara iz Šibenika, koji je odmah preuzeo ptičicu i pobrinuo se za nju.

Prognoze nisu bile ohrabrujuće. Ozljede su bile ozbiljne, a mogućnost oporavka neizvjesna. Ipak, borba se nastavila.

Sljedećih dana redovito sam dobivala informacije o njezinu stanju, a članovi grupe Ptice Hrvatske nisu prestajali pitati za malog borca. Svakodnevno su stizale poruke: Kako je? Ima li pomaka? Hoće li preživjeti?

A onda, nakon desetak dana neizvjesnosti, stigla je vijest kojoj smo se svi nadali.

Kada sam ponovno kontaktirala sokolara, dobila sam video koji mi je izmamio osmijeh i ogromno olakšanje.

Oporavak je uspio! Ptičica sada samostalno jede i ponovno leti. Nakon potpunog oporavka bit će prstenovana i vraćena u svoje prirodno stanište, svojoj zajednici.

Jedna mala životna borba dobila je sretan nastavak.

Ovom prilikom želim uputiti iskrenu i neizmjernu zahvalnost sokolaru iz Šibenika Stipi Klisoviću, kao i svima koji su sudjelovali u spašavanju ove male ptice.

Posebno hvala sokolarskom centru iz Šibenika na brzom odazivu, stručnosti, brizi i nesebičnom angažmanu. Hvala što ste preuzeli odgovornost za jedan mali život, što niste odustali i što ste nam iz dana u dan donosili vijesti o njegovu stanju.

Hvala svim članovima Facebook grupe Ptice Hrvatske, administratorima i svakoj osobi koja je ostavila komentar, ponudila kontakt, savjet, pomoć ili jednostavno pitala kako je naš mali ćuk. Možda se nikada nećemo upoznati, ali svi ste na svoj način postali dio ove priče.

Jer iza jednog spašenog života stajale su stotine ljudi koji nisu okrenuli glavu.

U svijetu u kojem su nam gotovo svakodnevno naslovnice ispunjene ratovima, tragedijama, nasiljem, nesrećama i ljudskom zloćom, ovakve priče zaslužuju jednako mnogo prostora.

Ne trebamo zaboraviti ružne stvari koje se događaju oko nas, ali ne smijemo dopustiti ni da zbog njih zaboravimo koliko dobra još uvijek postoji.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
20. studeni 2026 22:47