Europskog dabra na ovim prostorima nije se moglo vidjeti od kraja 19. stoljeća, da bi ga 1996. godine vratili na tlo Lijepe naše u okviru projekta ‘Dabar u Hrvatskoj‘, a od tada, kao životinja koja nema prirodnog neprijatelja, proširio se vrtoglavom brzinom.
Stanovnici uz potok Koprivnica, koji teče kroz sam grad, već neko vrijeme negoduju zbog šteta koje im po vrtovima i dvorištima uzrokuje dabar. Njegova dužina može doseći do metra, težak je do 30 kilograma, a kad ga ugleda u vodi prolaznik često pomisli kako poveći pas traži zaštitu od sunca.
Kako je Hini objasnio Krešimir Krapinec, profesor na Šumarskom fakultetu u Zagrebu koji se bavi gospodarenjem životinjskim vrstama, dabrovi su na nekoliko mjesta u Hrvatskoj pušteni u prirodu da bi se obnovila vrsta.
Među lokalitetima gdje je dabar pušten 1997. godine jest i rijeka Drava kod Legrada. Uglavnom se kreće uzvodno, a dragi su mu i pritoci rijekama.
- Uopće nije čudno što se dabar nastanio nekoliko kilometara od Drave, čak u središtu Koprivnice - kaže Krapinec dodajući kako ih često viđaju rekreativci koji šeću uz potok. Ako ih i ne vide golim okom, mogu pratiti njihovo kretanje jer iza sebe ostavljaju srušena stabla.
Prilikom zadnjih izvida o širenju dabrova prije 12 godina, Krepinec ih je uočio kod Križevaca, na Zelini te na Kalniku. Danas ih ima skoro u cijeloj Hrvatskoj: viđa ih se u Nacionalnom parku Plitvice, na Kupi i u Gorskom kotaru, a izuzetak je još samo Dalmacija.
Krapinec kaže da se svojevremeno u Podravini strahovalo od širenja bizantskog štakora, koji je uvezen iz SAD-a s namjerom da ga love krznari. No, on se nije proširio, ali nutrija, koja je po veličini između bizantskog štakora i dabra, pobjegla je krznarima iz zatočeništva i počela se širiti. Riječ je također o invazivnoj vrsti, ali ona se ne širi brzo poput dabra, može je se naći tek u Posavini.
Međunarodni dana dabra obilježava se 7. travnja. Taj je datum odabran u čast Dorothy Richards, koja je 50 godina proučavala dabrove u području Beaversprite u njujorškom gorju Adirondack.
- Obzirom da je populacija dabra u Hrvatskoj narasla iznad kapaciteta staništa, sve češće su informacije o njihovim aktivnostima, a osobito kada se javljaju štete. Kroz LIFE BEAVER Projekt nastojimo informirati i educirati javnost o suživotu s dabrom - istaknuo je tom prigodom Marijan Grubešić s Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije.
Europski dabar bio je u prošlosti rasprostranjen na području čitave Europe. Tijekom 18. i 19. stoljeća naglo počinje nestajati, da bi do konca 19. stoljeća bio gotovo istrijebljen s europskih vodotokova i vodenih površina. U Hrvatsku je dabar vraćen prije 25 godina u sklopu projekta Dabar u Hrvatskoj, kojom prilikom je u razdoblju od travnja 1996. do ožujka 1998. dopremljeno i ispušteno ukupno 85 dabrova.