Staford (odnosno, američki stafordski terijer ili amstaf) je pas koji ne uživa povoljno javno mnijenje. Često ih ljudi susreću sa strahom, prisjećajući se nekog incidenta u kojem su sudjelovali. No, statistike govore da najviše ugriza na svijetu ne dolazi od njih, nego od retrivera. Ipak, takvi ugrizi su rijetko kobni i gotovo nikada ne završe u novinama.
Kad se radi o stafordima, često su ozljede teške, a znaju biti i kobne, kao u strašnom slučaju u Zadru. Zbog toga se ove pse promatra prilično negativno. Ono što svi poznavatelji pasmine neprestano ističu jest da nikad nije problem u psu, nego u vlasniku. Tako je i u ovom slučaju.
Naš domaći Pravilnik o opasnim pasminama svrstava amstafe među opasne, ne zbog njihova ponašanja (da, čak i pekinezer Fifi može dobiti oznako opasnog psa ako nekoga napadne), nego rođenjem.
Taj je pravilnik veoma jasan: vlasnik ne smije biti mlađi od 21 godine, mora biti poslovno sposoban (potvrdu izdaje centar za socijalnu skrb), ne smije biti osuđivan za određena kaznena djela kao ni prekršajna vezana za životinje. Osim toga, pravilnik jasno navodi i takozvane druge okolnosti kada ovakvog psa netko ne smije imati: kada se radi o alkoholičaru, ovisniku o drogama, obiteljskom zlostavljaču...
Pas mora biti kastriran, hodati uz vlasnika na uzici i s brnjicom preko njuške, a mora dobiti i zadovoljavajuću ocjenu na testu provjere stupnja socijalizacije.
Još je jedna odredba važna i ona je mogla spasiti život nesretnoj ženi iz Zadra - vlasnik opasnog psa, naime, njega ne smije ostaviti drugoj osobi na čuvanje i privremeni smještaj, osim u slučaju kada ga mora ostaviti kod veterinara.
U izradi tog pravilnika je sudjelovao i Damir Skok, koji je bio dugogodišnji predsjednik Hrvatskog kinološkog društva. Kaže, sve je napravljeno s ciljem da se spriječi da određene pasmine dospiju u ruke ljudi koji će od njih napraviti opasne pse.
- Oni su divna pasmina, zaista stojim iza toga što kažem. Da, nastali su od pasa stvorenih za borbe, ali takvi psi nikad nisu agresivni prema ljudima, niti su smjeli biti, zbog borbi. Amstaf je snažan pas, jakog ugriza i on mora biti u dobrim rukama nekoga tko će znati kako s njim raditi. Godinama sam sudio na raznim izložbama staforda i najveći problem mi je bio pregled zubala. Znate li zašto? Ne zato što mi nisu dali da im gledam zube, nego zato što su mi svi do jednog dali toliko pusa da sam teško radio - priča Damir Skok.
Dodaje kako je općepoznata činjenica da staforde često nabavljaju ljudi koji uopće ne bi smjeli imati pse, a posebno ne one iz Pravilnika. Oni im promijene psihu i od stvorenja koja obožavaju ljude, posebno djecu, naprave problematična stvorenja.
- Kad se promijeni ono što oni originalno jesu, dolazi do problema. Pasmina nije stvorena ni s trunkom agresije prema ljudima, ali u krivim rukama se promijene - dodaje Skok.
U Velikoj Britaniji se ove pse nekada naziva psima dadiljama, jer su jako nježni i obožavaju djecu. No, s druge strane, u Francuskoj im je zabranjen ulaz u zemlju.
Situacija varira od zemlje do zemlje, ali često određene pokrajine zabranjuju držanje ovih pasa, dok na razini zemlje to pitanje nije riješeno.
Što se same pasmine tiče, radi se o ljubimcu kojima treba velika količina fizičkih aktivnosti. Razigrani su, pažljivi i zapravo rijetko laju.
Veoma su inteligentni, pa ako ih netko ne zna odgojiti, to će vrlo brzo uočiti i iskoristiti. Poznati su kao psi kojima je cilj da im vlasnik bude sretan. Maženje im je omiljena aktivnost, odmah nakon brojnih sportova za pse, koji se vlasnicima preporučuju.