Gradovi pod opsadom paukova i zmija, slike kruže mrežama, Hrvati zgroženi, ekspert tvrdi: ‘Ovi sati su im omiljeni...‘

Zadnjih je dana diljem naše zemlje sve više susreta s divljim životinja. Posebno se to odnosi na zmije, za koje se stječe dojam da su posvuda oko nas. No, je li zaista riječ o tome da ih je više, ili smo mi svjesniji činjenice da su one tu? Ravnatelj ZOO Zagreb Ivan Cizelj kaže kako ne da je došlo do porasta, nego je broj životinja zapravo u opadanju. Više smo ih svjesni jednostavno zato što su se stvari u društvu promijenile.

- Prije bi to bilo ovako: netko vidi zmiju, zatuče je, baci u prirodu i gotovo. Danas su zmije zaštićene, ljudi su svjesniji životinja, snime fotografiju, tu su društvene mreže, zovu vatrogasce, oni objave... Kad netko vidi zmiju u Splitu, mi to u Zagrebu znamo za dvije minute. Stvar je u tome da se sve više klika i shera, a ne da je nekakva najezda. Dapače, populacija tih gmazova je sve manja - ističe CIzelj.

Ivan Cizelj

Biljana Blivajs/Cropix

Dodaje kako zmije, kao i sve druge životinje, trebaju hranu, vodu i životni prostor. Kako se naša naselja šire, tako dolaze na mjesta gdje populacija živi oduvijek. Sve je to stvar perspektive - nije zmija u gradu, nego je grad došao do zmije.

- Ove koje viđamo su uglavnom 3-10 godina stare, dakle, odrasle, koje na nekom prostoru žive od kako su došle na svijet. Za nešto veći broj susreta zaslužne su blage temperature - zmijama ne paše prženje, nju na 35 stupnjeva u zraku ne možete nigdje vidjeti, jer se povuče u hlad. Izostanak pravog ljeta povećava šansu da je se vidi. Inače su one ljeti vani od 6 do 9 sati, nakon toga ih nema za vidjeti - pojašnjava Cizelj.

Još nešto pogoduje zmijama - neobrađene površine. Tamo je puno glodavaca, što njima znači hranu. Osim toga, u visokoj travi će preživjeti više njihovih mladih.

- Zarasle površine su sjajne i za još jednu vrstu životinja, koja dolazi u gradove, a to su divlje svinje. One dolaze u potrazi za hranom. Ljudima kažem kako je u susretu sa zmijom i sa divljom svinjom, kao i svakom drugom divljom životinjom, najbolje napraviti istu stvar: stati i pustiti je da prođe. Često su životinje dezorijentirane, jer se lako snađu u šumi, ali grad je nešto drugo. Gladne su, boje se i najmanje što treba jest da ih uznemirite, jer će se početi braniti. Dakle, stanite, smirite se i pustite ih da odu - dodaje Cizelj.

Ljudi koji žive u gradovima moraju se naviknuti na razne životinje, među kojima su i vrane, galebovi, lisice... No, kaže, ljudi će se manje uspaničiti kad vide lisicu nego zmiju, jer ih mnogi ne vole, pa tu nastaje problem. A ne bi ga trebalo biti. Svrha života jedne zmije nije da bude lijepa nama ili nekome drugome, nego da poživi svoj život u miru. Ako nam se ne sviđa neka životinja, to je sasvim u redu, ali nije u redu da joj naudimo jer nam je ružna i bojimo se.

- Oko nas je više životinja nego smo svjesni i one su tu oduvijek. Moramo to osvijestiti i ne bojati se stvorenja s kojima dijelimo životni prostor - zaključuje Cizelj.