HRVATSKA TRENERICA

‘Ljudi kod nas masovno uzimaju pse, a onda naprave kobnu pogrešku. Kasnije je to teško ispraviti...‘

Psi kupljeni i udomljeni tijekom pandemije imaju visoku stopu problematičnog ponašanja, zaključili su Englezi. No, nije problem u psima, nego u vlasnicima...

Trenerica Maja Grozdanić i pas Duka

 Marko Miscevic/Cropix

Studija londonskog Kraljevskog veterinarskog koledža otkrila je da psi kupljeni ili udomljeni tijekom pandemije imaju visoku stopu problematičnog ponašanja, prema mišljenju vlasnika. Izdvajaju se karakteristike poput agresije prema drugim psima i anksioznost koju im potiče odvajanje od vlasnika, prenosi BBC.

Dr. Rowena Packer, autorica studije u kojoj je sudjelovalo 1007 vlasnika pasa koji su ih nabavili tijekom prvih devet mjeseci pandemije, upozorava da će novi vlasnici koristiti kažnjavanje u obuci što potencijalno pogoršava ponašanje.

Također dodaje da štenci imaju “nacrt” za budućnost koji se temelji na prvih nekoliko mjeseci njihovog života i dugoročno utječe na njihovo ponašanje, stoga je socijalizacija iznimno bitna.

Vlasnici su naveli da njihovi ljubimci imaju pet ponašanja koje smatraju problematičnima, dok je svaki peti sudionik rekao da ih ima čak osam ili više. Najčešći su bili povlačenje na povodcu, skakanje na ljude ili da se ne žele vratiti nazad kad ih zovu.

Većina vlasnika također je navela da kažnjavaju pse kako bi ih odviknuli od navika koje im se ne sviđaju, koristeći vodene pištolje, vikanje ili davilice. Samo 18 posto vlasnika koji su sudjelovali u studiji navelo je da ne koriste slične metode.

image

Ilustrativna fotografija

Mint Images/Mint Images Via Afp

Studija upozorava da takav način kažnjavanja psa, bez pozitivnog treninga i podrške, problematično ponašanje koje vlasnici smatraju malenim problemom može brzo eskalirati u ozbiljan, istovremeno stvarajući štetu u odnosu između vlasnika i ljubimca.

Kako bi provjerili primjećuju li stručnjaci u ovom području slične situacije i u Hrvatskoj, razgovarali smo s Majom Grozdanić, trenericom s više od 15 godina iskustva u školi za pse Centra Kliker u Zagrebu. Rekla nam je da je pandemijsko razdoblje svakako unijelo velike promjene u naše navike i ponašanja, pa tako istovremeno utjecalo i na kućne ljubimce.

- Psi su društvena bića i neovisno o tome koliko im se mi možemo posvetiti, oni imaju svoje potrebe i emocije. Ne bih rekla da je pandemija kriva za promjene u psećem ponašanju, njihovi su vlasnici ti koji su promijenili svoje ponašanje, a od pasa očekuju da se jednostavno prilagode - objašnjava Grozdanić.

Dodaje da su se smanjenjem broja društvenih događanja, ljudi počeli osjećati usamljeno i iz potrebe za ostvarivanjem socijalnog kontakta masovno počeli nabavljati pse, iako možda prije nisu razmišljali o tome.

- Po prijavama u našu školicu, vidjelo se da je doslovno došlo do eksplozije kupnje štenaca u Zagrebu. Većinom su to bili ljudi koji su po prvi put u životu nabavili psa jer sada imaju za njega vremena, počeli su raditi od kuće - govori nam.

Psi prosječno žive 10-13 godina, stoga vjeruje da je teško održati jednaku situaciju kao tijekom koje su nabavili ljubimca, jer je jasno da će se u jednom trenutku morati vratiti na posao.

image

Ilustrativna fotografija

Jose Colon/Anadolu Via Afp

Anksioznost i povećana reaktivnost kod pasa koja se navodi u studiji, kaže, rezultat je nedovoljne edukacije vlasnika o ponašanju i psihologiji psa, naglog povećanja broja pasa na području grada i neadekvatne socijalizacije zbog manjka edukacije.

- Problem odvajanja od vlasnika, problem poznat kao “separation anxiety” se javlja iz više razloga. Štenci od rođenja prolaze kroz nekoliko faza razvoja u kojima ovisno o okolini u kojoj odrastaju i treningu kroz koji prolaze, usvajaju određena ponašanja - objašnjava trenerica.

Postavlja se i pitanje kad je tijekom pandemije nastala velika potražnja za štencima, iz kakvih su “uzgajivačnica” kupovani ili udomljavani, budući da Grozdanić upozorava da prva faza socijalizacije kreće iz legla.

- Štenci držani u malim skučenim kotilicama gdje je njihova mama bila stalno uz njih i nije se mogla maknuti, imaju većipreduvjet za razvoj anksioznosti uslijed odvajanja od njima bitne osobe - dodaje.

Osim što će psi kod odgovornih uzgajivača proći prvu fazu socijalizacije gdje će ih mama pripremiti na činjenicu da se ništa loše neće dogoditi ako nije stalno uz njih, također je bitna i okolina u kojoj su smješteni tijekom prva dva mjeseca.

- Dobar uzgajivač će se pobrinuti da okolina nije stresna za kuju ili štence, da nisu izloženi nikakvim po život opasnim situacijama, da imaju prostora za bezbrižnu igru i priliku upoznati druge ljude i druge životinje, različite zvukove i podloge za kretanje - objašnjava nam.

Takvi štenci će, kaže, u novi dom stići već pripremljeni da promjene prihvate kao nešto novo i zanimljivo, bez da se prestraše. Također je bitna i organizacija prostora gdje štene boravi kod novog vlasnika, gdje se prema njenom iskustvu često događaju ekstremi.

U slučaju da pas bude odvojen od obitelji, postaje frustriran i uništava sve do čega može doći. Drugi ekstrem su slučajevi kad je štene cijelo vrijeme s vlasnikom, pa se pretjerano veže i svaka odvojenost ga izuzetno teško pogađa, što stvara probleme u ponašanju koji se mogu razviti u zdravstvene poteškoće.

image

Ilustrativna fotografija

Jose Colon/Anadolu Via Afp

Pandemija je otežala održavanje treninga uživo i u Centru Kliker, stoga su polaznicima nudili besplatne online tečajeve u manjim grupama s par polaznika. Iako je, kaže, socijalizaciju teško provesti online, ne mora nužno biti fizički kontakt, već se štene može socijalizirati ako ga se izvodi van kako bi čulo i vidjelo sve što postoji u okolini.

- Problemi poput toga da ih psi vuku na povodcu, skaču na ljude ili se ne žele vratiti kad ih zovu, nemaju nikakve veze s pandemijom. To su učestali problemi koji se javljaju kada se od početka ne posvetimo dovoljno odgoju našeg psa. Pod odgojem ne mislim na trening poslušnosti, ni najmanje - govori Grozdanić.

Najvažnije je odmah uspostaviti dobar odnos s ljubimcem i steći njegovo povjerenje i poštovanje.

- Često ljudi tu naprave prvu grešku jer nastupe strogo i čekaju da štene „pogriješi“, napravi nešto što „ne smije“ i onda ga kazne, kako bi naučilo što smije, a što ne. Taj je pristup potpuno pogrešan - objašnjava nam, dodajući da štene tada samo nauči da mu je vlasnik ćudljive naravi i može ga ozlijediti, pa ga se treba čuvati.

Takav prvi dojam, naglašava, teško je popraviti. Kad se nabavi štene, postoje najvažniji prvi koraci - pripremiti prostor koji će mu biti siguran kutak iz kojeg ima dobar pogled na kućanstvo i uspostaviti raspored spavanja, izlaska, hranjenja i treninga.

- Kada se psu obraćamo uvijek se sagnemo tako da ne mora skakati na nas da bi nam došao do ruku. Kada ulazimo u stan ignoriramo ga dok se ne smiri, tek tada mu se obratimo. U šetnji iskoristimo priliku da kada god se odvoji nekoliko koraka od nas, veselo ga pozovemo i potrčimo u suprotnom smjeru nekoliko koraka i kada štene potrči prema nama, razveselimo mu se i nagradimo ga - objašnjava nam neke od načina kako potaknuti željena ponašanja.

image

Ilustrativna fotografija

Gian Marco Benedetto/Anadolu Via Afp

Polaznike uglavnom uče slične jednostavne igrice kojima, kaže, potiču pse da “poželjno” ponašanje prihvate kao nešto veselo i kasnije sami nude. Ako se tako ponaša sa štenetom od prvog dana, objašnjavaju da nikada ni ne nauče “loše” ponašanje.

- Kažnjavanje lošeg ponašanja, istovremeno ga pogoršava. Ljudi često traže brzo, instant rješenje pa tako posežu za „alatima“ koji će im pomoći riješiti problem. Ono što je najgore, koristeći takve metode, ljudi zapravo kažnjavaju psa, a ne ponašanje i to je velika greška. To im uništi odnos sa psom, a nikada ne popravi ponašanje - upozorava Grozdanić.

Važno je kažnjavati isključivo ponašanje, imajući u vidu što mu je prethodilo. Na primjer, ako pas laje na prolaznike uz ogradu, mogući razlog je to što mu nije posvećeno dovoljno vremena i fizičkih ili mentalnih stimulansa.

U tom slučaju, vjerojatno mu je dosadno, pa si je sam našao zabavu. Rješenje bi, kaže trenerica, bilo razmisliti o tome da mu se spriječi pristup ogradi, uvede redovne šetnje, igru i zadatke koji će pokrenuti mentalni razvoj ljubimca.

Pitanje koje su se zapitali vlasnici iz spomenute studije, budući da sama autorica navodi da postoji “nacrt” koji utječe na njihovo dugoročno ponašanje, sigurno je bilo - je li prekasno nakon tri godine preodgojiti psa?

Grozdanić objašnjava da iako je prvih 16 tjedana života izuzetno bitno, ne znači da ako taj period nije prošao idealno, pas se više ne može prilagoditi načinu života i okolini u kojoj živi. Činjenica je da će “popravljanje” ponašanja trajati dulje nego učenje u početku, ali nikad nije kasno ako postoji volja za ulaganje truda i vremena.

image

Ilustrativna fotografija

Jose Colon/Anadolu Via Afp

Vremenski period koji bi bio potreban u tom slučaju, dodaje, ovisi o karakteru psa i okolini na koju se mora priviknuti. Svakako će biti lakše uz stručnu pomoć i predanost vlasnika da uspije.

Za pse s izraženim problemima u ponašanju predlažu individualne treninge uživo s trenerom, 1 na 1. Tempo koji bi u tom slučaju bio idealan je jedan do dva treninga tjedno jer je važno da pas dobije novu rutinu uz dosljednost.

- Zapravo je taj dio najteži, ljudi su ti koji se teško prilagođavaju i teško mijenjaju svoje navike. Ako više ukućana žive sa psom, a svi se ne pridržavaju dogovorenih vježbi i protokola, to još više pogoršava situaciju - dodaje trenerica.

Paralelno uz treninge uživo, potiču polaznike da prođu online tečaj gdje ih upoznavaju s teorijom treninga kako bi što bolje razumjeli vježbe. Dodaje da pas ne zna za dobro ili loše ponašanje, već se samo ponaša kako je naučio iz iskustva.

- Manje problematično ponašanje lako može eskalirati i postati zaista veliki problem vlasniku. Često se događa da tada iz očaja posegnu za averzivnim metodama u treningu, u nadi da će tako promijeniti ponašanje psa - slaže se Grozdanić s dijelom nalaza studije.

Kaže da će nažalost takve metode samo pogoršati stanje, jer pas koji je u nekim slučajevima frustriran ili reaktivan, nakon kažnjavanja situaciju povezuje kao negativnu.

- Tako se još više pogoršava stvar, pas će se i dalje loše osjećati i neće promijeniti svoje ponašanje na bolje - zaključuje trenerica Grozdanić.

image

Ilustrativna fotografija

Mint Images/Mint Images Via Afp
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
02. studeni 2024 12:11