Preminuo je legendarni Zlatko Žagmešter (83), genij skok-šuta kojeg je tvrdoglava narav sklonila iz prvog plana

Mnogi će stariji rukometaši reći da je Zlatko Žagmešter najbolji koji je na ovim prostorima ikad igrao rukomet. Nažalost, popularni Žaga malo je poznat mlađim naraštajima. Vjerojatno najviše zato što je bio vrlo osebujan, nesavitljive kičme, stava tvrdog kao kamen. I sam je znao reći da s njim nije lako surađivati. Zato su ga mnogi zaobilazili u širokom luku, premda je bio iznimno druželjubiv, zabavan i vrlo zanimljiv čovjek. I uvijek bez dlake na jeziku.

Žagmešter je rođen u Zagrebu 1943. Već je s 15 godina zaigrao za RK Zagreb, bio je najmlađi igrač jugoslavenskog prvenstva. Najveći trag ostavio je u Prvomajskoj, kasnijem Medveščaku, s kojim je osvojio Kup Jugoslavije i naslov državnog prvaka.

Sa samo 19 godina postao je najmlađi reprezentativac Jugoslavije i nastupio na Svjetskom prvenstvu u Pragu 1964. Tamo je blistao, uvršten je u najbolju sedmorku turnira te bio izabran za najboljeg mladog igrača. Bio je i najbolji strijelac reprezentacije s 27 pogodaka, peti na ukupnoj ljestvici strijelaca, iako je Jugoslavija završila tek na šestom mjestu.

Bio je poznat po nevjerojatnoj fizičkoj pripremljenosti, snažnom skok-šutu i razornom udarcu. Suvremenici su tvrdili da je bez problema zabijao s 12 pa čak i 14 metara udaljenosti, zbog čega je protivničkim obranama predstavljao gotovo nerješiv problem. Bio je među prvim sportašima u Jugoslaviji koji su trenirali s utezima, što je u to vrijeme bilo nepojmljivo.

Godine 1964. proglašen je najboljim igračem Kupa europskih prvaka zajedno s legendarnim Rumunjem Ionom Moserom, a šest godina poslije bio je najbolji strijelac Jugoslavije na Svjetskom prvenstvu u Parizu, gdje je reprezentacija osvojila brončanu medalju.

Jedna od najpoznatijih utakmica njegove karijere odigrana je u finalu Kupa europskih prvaka protiv rumunjskog Dinama iz Bukurešta, tada najbolje momčadi svijeta. Iako je teško ozlijedio ruku, Žagmešter se krvav vratio na parket, odigrao do kraja i zaradio Zlatnu medalju Francuskog rukometnog saveza, priznanje koje je dodjeljivano samo najvećim svjetskim igračima. Takvu nagradu poslije nije dobio nijedan rukometaš s ovih prostora.

Za Jugoslaviju je ukupno odigrao 49 utakmica. Nije ga bilo na Olimpijskim igrama 1972., nikad nije bilo objašnjeno zašto, jer je bio na vrhuncu karijere. Kažu da ga je karakter stajao poziva.

Nije pomoglo ni to što je redovito bio najbolji strijelac utakmica, a u jednoj je protiv Rumunjske zabio osam golova za samo 18 minuta igre.

Igrao je u Njemačkoj i Francuskoj, za Bonn i Solingen, koji je s njim od pete stigao do prve njemačke lige, dok je u francuskom Mulhouseu bio igrač i trener. Radio je i u Finskoj, gdje mu je ponuđeno mjesto izbornika reprezentacije.

Igračku karijeru završio je prerano zbog teške ozljede kralježnice, zadobivene igrajući za RK Zagreb. Zagreb je nakon prvog dijela sezone bio otpisan u borbi za ostanak, pa se Žaga vratio da ga spasi. Na proljeće je Zagreb bio među momčadima s najviše osvojenih bodova. Godine 1988. dobio je priznanje Hrvatskog rukometnog saveza za doprinos razvoju rukometa.

Ima još pregršt detalja iz rukometne karijere Zlatka Žagmeštera. Nažalost, već dugi niz godina bio je izvan svega, tako da doista mali broj rukometnih zaljubljenika zna koliko je bio dobar igrač. A bio je veličanstven...