Igrač utakmice bila je - Hrvatska, a ovaj potez sve govori! Mandić dobio priznanje EHF-a pa ga podijelio sa suigračem

Hrvatska je ponovno pobijedila ljutog rivala Sloveniju te se u utakmici uoči one ključne, posljednje protiv Mađarske, stavila u win-win situaciju za novi prolazak u polufinale Eura. Već deseto polufinale u dosadašnjih 17 izdanja na kojima su osvojena tri srebra i isto toliko bronci.

Odigrali su Sigurdssonovi igrači odličnu utakmicu, vjetar u leđa dao im je remi Islanda i Švicarske nakon kojeg su stavljeni u situaciju da sami odlučuju o sebi. Bilo je na utakmici nekoliko pojedinaca koji su odigrali dobre partije, no kad bi se birao igrač utakmice, u prenesenom bismo smislu mogli reći da je "igrač utakmice" bila momčad. Momčad koja je odigrala odličnu obranu.

Obrana koja je odlično spajala i bila pokretljiva svih 60 minuta omogućila je vratarima Mateju Mandiću i Dominiku Kuzmanoviću da se istaknu. Mandića je Sigurdsson vratio u igru nakon što je bio na tribinama, skupio je šest važnih obrana, a Kuzmanović ih je u drugom dijelu dodao četiri. Deset obrana vratara ukupno – to ne zvuči kao poseban učinak, no svaka je od tih obrana došla u pravi trenutak kad se lomio rezultat. Odličnim se pokazao i Tin Lučin koji je na kraju bio najbolji hrvatski strijelac sa sedam pogodaka iz devet pokušaja. Zbroji li se i oduzme sve skupa, EHF je nakon utakmice "titulu" igrača utakmice ipak dodijelio Mateju Mandiću. Ovaj ju je, naravno, primio, ali je zatim pozvao svojeg prezimenjaka i rođaka Davida Mandića te mu je tim činom priznao ono što je u ovoj utakmici trebao zaključiti svaki dobar poznavatelj rukometa. Nije Matej zvao Davida po nekoj rodbinskoj liniji – pozvao ga je jer je vidio da je igrač utakmice bio David Mandić.

I to je stvarno i bilo tako. David je odigrao jednu od najboljih predstava u dresu s nacionalnim grbom, u sada već ozbiljnoj reprezentativnoj karijeri koja je, nažalost, bila obilježena i ozljedama. Igrač njemačkog Melsungena protiv Slovenije učinio je sve ono što se traži od igrača u modernom rukometu. Osim što je zabio šest pogodaka iz sedam pokušaja, svaki od njih u vrlo važnom trenutku, on je, posebno u prvom poluvremenu, odigrao savršeno. Pokretljivo je u obrani kidao protivničke redove, u tom je raspoloženju protivnicima ukrao nekoliko lopti, istrčavao je kontre i bio siguran u završnicama. Zaustavio je ponajboljeg protivničkog igrača Blaža Janca. U napadu se cijelo vrijeme nudio i bio opasan u svojem kutu terena, čime je olakšavao posao kolegama na vanjskim pozicijama. Kao i uvijek, dizao je atmosferu i podrškom "pumpao" suigrače. Ako je to uopće bilo potrebno, jer su svi koji su bili na terenu bili na visini zadatka. Ono što je pritom vrlo važno, a mnogi taj segment igre uopće ne primjećuju, David je na terenu proveo ukupno 56 minuta i 17 sekundi, kako je to zabilježila službena EHF-ova statistika.

Ukratko, Mandić je stvarno bio igrač utakmice, ali ne Matej – bio je to David. S njim u istom takvom izdanju Mađari neće imati izgleda. S njim u istom takvom izdanju u samoj će se završnici namučiti i oni najbolji... Da, David Mandić odigrao je najbolju utakmicu na turniru, a kako je sam nakon utakmice rekao: "rastemo iz utakmice u utakmicu..." Što se njega tiče, od onoga što je pokazao protiv Slovenije, bolje se i ne može...