U Kanadi i SAD-u Vatrene bodre deseci tisuća navijača, karavana se selila od Dallasa, preko Toronta do Philadelphije, a kako je šesnaestina finala ponovno u Torontu, traži se ulaznica više i očekuje se još jedan spektakularan dan. Šteta što se nisu potrudili da se igra na većem stadionu, a imaju ga u tom gradu.
Među svim tim fanovima hrvatske nacionalne vrste nalazili su se i pripadnici Udruge gluhih navijača Hrvatske. Njezin predsjednik, Miro Opačak, nam je objasnio:
- Udrugu sam osnovao 2019. godine s jasnim ciljem – okupiti gluhe navijače iz cijele Hrvatske i omogućiti im da zajedno prate i podržavaju hrvatsku nogometnu reprezentaciju na velikim međunarodnim natjecanjima.
Miro je zaljubljen u Vatrene, uz njih nije sedam godina nego mnogo duže.
- Započelo je to još 1998. godine na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj. Tada smo prvi put zajedno pratili utakmicu Hrvatske protiv Argentine. Taj je trenutak bio početak našeg zajedničkog navijačkog puta. Od tada nas povezuje ljubav prema hrvatskoj reprezentaciji, prijateljstvo, zajedništvo i ponos što možemo biti dio velike hrvatske navijačke obitelji. Tijekom godina pratili smo Hrvatsku na brojnim velikim natjecanjima. Putovali smo na svjetska prvenstva u Francusku, Brazil, Rusiju, Katar i Njemačku te na europska prvenstva u Poljsku, Francusku i druge države. Svako putovanje donijelo nam je nova iskustva, nova prijateljstva i nezaboravne uspomene.
Jednom je fotoreporter Tom Dubravec kazao kako ima impresivnu zbirku njihovih pojavljivanja na tribinama jer – na koje god prvenstvo dođe, eto ih.
- Udrugu smo osnovali kako bismo povezali gluhe navijače, organizirali zajednička putovanja i omogućili svima da ravnopravno sudjeluju u navijačkim aktivnostima. Naša udruga promiče zajedništvo, međusobno poštovanje, jednakost i uključivanje gluhih osoba u sportski i društveni život.
Javili su nam se u Philadelphiji, pa i još prije toga u Torontu, ali nakon skupine vratili su se doma, u Hrvatsku, jer, kao i brojni koji su na SP otišli iz naše zemlje, napravili su aranžman samo za prvu fazu natjecanja.
- Boravili smo u Torontu, a potom u Philadelphiji. Bodrili smo naše Vatrene. Bez obzira na udaljenost od domovine, hrvatska zastava, zajedničko navijanje i hrvatski znakovni jezik uvijek nas povezuju i daju nam dodatnu snagu – ističe Opačak.
Bili su i kraj spomenika Rockyju u Philadelphiji, kao i mnogi drugi navijači na dan utakmice; to je vrhunska atrakcija u tom gradu. Vrijeme između utakmica iskoristili su za posjet New Yorku. Proslavili su prolazak dalje, a imaju li namjeru vratiti se, barem neki od njih, ako odemo daleko u turniru?
- Volio bih se vratiti ukoliko bi Hrvatska igrala finale, ali ulaznice bi morale biti pristupačnije. Vidim da je sad cijena 3500 eura. Meni je to previše.
Ima ih sa svih strana Hrvatske.
- Redovito se družimo, organiziramo putovanja na utakmice i predstavljamo Hrvatsku na međunarodnim sportskim događajima. Ponosni smo što svojim primjerom pokazujemo da prepreke nisu velike kada postoji ljubav prema domovini i sportu. U tom slučaju sve je moguće ostvariti.
Među članovima koji godinama aktivno sudjeluju u radu udruge i putovanjima nalaze se Marjan Turković, Kristijan Živković, Marijan Milardović i Oliver Lušić.
- Naša je želja nastaviti okupljati gluhe navijače, privući nove članove i prenijeti ljubav prema hrvatskoj reprezentaciji budućim generacijama. Vjerujemo da će Udruga gluhih navijača Hrvatske nogometne reprezentacije i dalje biti simbol zajedništva, prijateljstva, jednakosti i ponosa te dostojno predstavljati Hrvatsku na svim budućim natjecanjima - konstatirao je Miro Opačak.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....