Poprilično sam zabrinut uoči odlučujuće utakmice s Ganom. Temelj naše reprezentacije još uvijek nije u stanju u kakvom sam očekivao da će biti. Dugotrajne stanke zbog ozljeda ostavile su dublji trag nego što sam se nadao. Rekao sam i nakon utakmice s Panamom da je dragocjena svaka odigrana minuta Modrića, Kovačića i Gvardiola, ali teško mi je reći koliko će im još trebati vremena da budu u optimalnoj nogometnoj formi. I zato sam zabrinut.
Čitam i slušam one koji misle da je vrijeme za neke nove igrače, ali mi bez Modrića, Kovačića, Gvardiola i Kramarića još uvijek ne možemo. Bez njih gubimo svoju kvalitetu i prepoznatljivost, onaj samo nama specifičan nogomet s kojim smo osvajali srebro i broncu. Bio sam siguran da će biti u boljem stanju, ali očito sam se prevario. Opet ću ponoviti, teško je analizirati momčad kad nemaš dovoljno potrebnih informacija, kad nisi dovoljno blizu ili duboko unutra. Doći će naši rekonvalescenti na svoje, samo više nisam siguran hoće li to biti dovoljno brzo.
Znam, lijepo je imati nove, mlade i svježe igrače koji donose drugačiju energiju i sportsku drskost. Ti su mladići naša nova snaga, ali još uvijek nemaju potrebno iskustvo da bi nosili reprezentaciju koja ima pedigre poput Vatrenih. Napokon, nije li Ferguson u svojoj knjizi napisao: "S djecom se ništa ne osvaja!" Treba te mlade igrače pripremiti za glavne uloge, a to je proces.
E sad, Gana? Ne znam na prvu što bih nogometno rekao o Gani, ali oni su svojevrsna "Panama na steroidima". Panama je protiv nas igrala dobro, dopadljivo, odlično je držala loptu i kombinirala. Međutim, nisu igrači Paname bili u stanju materijalizirati svoju dobru igru, ali ni kazniti naše evidentne slabosti koje smo imali u toj utakmici. Gana će nas kazniti ako ponovimo onakvu igru. Ako je Panama pokazala model igre koji nam može stvarati probleme, Gana ima kvalitetu da te probleme pretvori u golove. Ganci imaju te individualne klase, Panama ih nema.
Gana će sigurno igrati povučeno i čekat će nas. Tako su Ganci igrali u prve dvije utakmice na ovom turniru, a posebno protiv Engleske. Njima je bod sasvim dobar, a svakako računaju da će Semenyo, Williams ili Ayew već nešto napraviti u napadu.
Svi smo se pitali hoće li Gana na SP doći kao skupina individualaca ili kao prava momčad. Sad znamo da su momčad, ozbiljna momčad u kojoj nema iskakanja. I zato Gana u dvije utakmice na turniru nije primila gol.
Neću ulaziti u Dalićev izbor igrača, nema to smisla jer nisam dovoljno unutra. Međutim, nije toliko važno koga će na kraju izabrati, nego je važno da igrači shvate da kao kolektiv moramo pokazati puno više od onog što smo pokazali protiv Engleza i Panamaca. Želim vidjeti istinski iskorak u pristupu igri i onda će me rezultat puno manje zanimati.
Hoće li igrači do toga doći tako što će se zatvoriti u dobro izoliranu sobu u kojoj će se muški pogledati u oči i priznati si istinu? Ili će pronaći neki drugi način? To je na njima, ali moraju shvatiti da samo drugačiji, maksimalno timski pristup može donijeti potrebnu eksploziju na terenu. Teško ćemo bez te eksplozije dobiti Ganu.
Eksplozija će prvo rezultirati bržom reakcijom, što je temeljni preduvjet za sve što ćemo tražiti u igri. Gana će stati u blok, a mi ćemo tražiti način da ga razbijemo. Jedan je da ih razbijemo kroz međuprostore, ali oni će biti maksimalno suženi i teško osvojivi. Igrači će u njima morati imati savršeno brze i točne reakcije kako bi mogli donijeti opasnost.
Nešto lakše bi trebalo biti kroz brze, horizontalne lopte na bokove, s njima bismo našim krilnim igračima otvarali prostor za igru "jedan na jedan". Strahovito će važno biti da stvaramo duple bokove, da omogućimo suradnju bekova i krila. Tako smo samo Panami zabili gol.
U Ameriku smo poveli tri profilno vrlo slična centarfora, sva tri trebaju centaršuteve i igru u kaznenom prostoru. Protiv Paname je Musa bio zamijenjen u poluvremenu, jer nije bio opasan u prvih 45 minuta. A kako je mogao biti opasan kad je naš jedini ubačaj u poluvremenu bio Modrićev u prvoj minuti? Jednako bi tako neopasno izgledao i Budimir da je počeo umjesto Muse. Moramo u igri što je moguće više poštivati profil igrača koje imamo. Ne mora ta lopta ići na glavu, može i po travi, samo neka bude ubačaj.
Nikako mi se ne sviđa priča o tome da nam je bod dovoljan. Ne postoji igra na bod u eliminacijskoj utakmici, postoji samo ideja da ćeš ući maksimalno odlučan i čvrst, da se od prve minute nametneš suparniku, posebno zato što smo realno bolja momčad od Gane. Usporedimo prethodnih 50 ili 100 utakmica Hrvatske i Gane i odmah će nam sve biti jasno.
Međutim, na SP-u su neke nove okolnosti koje nam baš i ne idu u prilog. Naši su stožerni igrači u procesu povratka u formu, opasani brojnim oblacima sumnji, a njihovi su nakon dvije utakmice prepuni samopouzdanja. A u Ameriku su ih ispratili s pregršt kritika, a oni su nakon dvije utakmice osigurali prolazak skupine i postali momčad koja pršti samopouzdanjem.
Zato trebamo zaboraviti kalkulacije i ono što smo odigrali protiv Engleske i Paname te se vratiti na postavke koje su nas dovele do veličanstvenih rezultata. Treba nam naša igra i naš gard. Tek tada će i Modrić, Kovačić, Gvardiol i ostali lakše pronaći ritam, a Hrvatska ponovno postati reprezentacija koju nitko u nokaut-fazi neće poželjeti preko puta sebe.











Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....