Nakon sezone školovanja u Europskoj ili Konferencijskoj ligi slijedi logičan iskorak u skupinu Lige prvaka, pronalazi Mario Kovačević ohrabrenje u iskustvima nekolicine prethodnika koji su uživali povlasticu da na Dinamovoj klupi upoznaju različita godišnja doba. Rezultat prve utakmice doigravanja s Vikingom nije idealan, ali arhive otkrivaju da uoči uzvrata nema razloga za paniku.
Otkako je u ljeto 2018. započeo razvod i emancipaciju od svemoćnog patrona, Dinamo je triput igrao Champions league skupinu i to u pravilu tako što je skupljao znanja i hrabrost u društvu nešto slabijih suparnika. Nenad Bjelica je iz drugog pokušaja ugurao plave u Uefin zlatni kavez pobjedom protiv Rosenborga u doigravanju (sezona 2019./20.), poslije čega je Dinamo završio putovanje kao posljednji u skupini premda je tamo protutnjao preko Atalante (4:0) i držao na konopcima grogirani Šahtar (3:3). Momčad je, međutim, u visine katapultirana već godinu dana ranije kada je Dinamo u dvobojima s Fenerbahçeom Anderlechtom, Viktorijom i Benficom brusio pobjednički mentalitet. Liderska crta Arijana Ademija, klasa mladog Danija Olma i netom sklopljeno napadačko savezništvo Brune Petkovića i Mislava Oršića, dvojice gladnih strijelaca u najboljim godinama, izveli su klub iz europskog sužanjstva i osigurali prvo prezimljavanje u međunarodnim vodama nakon 49 godina.
Ante Čačić je 2022. profitirao iz činjenice da je preuzeo sastav koji je nekoliko mjeseci ranije prošao kroz grupu Europske lige i zapeo u nokaut fazi protiv Seville. Sve se na terenu i dalje vrtjelo oko osovine Ademi - Petković - Oršić pojačanje Dominikom Livakovićem na golu, iako su ulaznicu za LP u drami s Bodø/Glimtom ovjerili džokeri s klupe Josip Drmić i Petar Bočkaj golovima u produžecima. Dinamo je bio dovoljno moćan da preskoči ovo hit-društvo iz Arktičkog kruga, no preslab da bi u nastavku kampanje utisnuo dublji trag od one jedne pobjede protiv Chelseaja u Maksimiru. Plavi su još jednom putovanje u skupini najjačeg klupskog natjecanja završili na posljednjem mjestu iza Chelseaja, Milana i RB Salzburga.
Posljednji put dinamovci su Ligu prvaka gledali prije dvije godine kada se Sergej Jakirović naslonio na uvriježenu praksu: mlada momčad s Martinom Baturinom i Petrom Sučićem u prvim je danima njegova mandata vozila cik-cak kroz kalendar Konferencijske lige, visoko pobjeđivala Astanu (5:1) pa šokantno gubila na Kosovu (0:2 protiv Ballkanija). Nakon eliminacije Betisa i zagrebačke pobjde protiv PAOK-a javnost je na trenutak povjerovala da bi se plavi čak mogli umiješati u borbu za trofej, ali ta se maštarija razletjela u komadiće u minskom polju solunskog fronta (1:5 protiv PAOK-a).
Ipak, kada se sljedeći put vratila u europski ring, Jakirovićeva momčad je posjedovala know how za proboj među kontinentalne teškaše. U Zagrebu je u doigravanju pobjeđen Qarabag sa 3:0 u meču nakon kojeg su reporteri u izvještajima glorificirali - Ivana Nevistića. S nekoliko čudesnih obrana vratar je spustio rampu azerbajdžanskom prvaku nakon čega su Marko Pjaca i dvostruki strijelac Sandro Kulenović osigurali uvjete za revanš bez velikog stresa. Nastavak sezone u novom XXL formatu Lige prvaka donio je rijetko turbulentnu sezonu obilježenu sjajnim europskim učinkom od jedanaest bodova i sumanutom vrtnjom trenerskog ringišpila s kojeg su nakon Jakirovića ispadali još i Bjelica, Fabio Cannavaro i naposljetku Sandro Perković.
Činjenica da se Zvonimir Boban kao novi arhitekt klupske politike prije godinu dana odlučio na čistku, izbrisavši iz rostera praktično cijelu momčad osim Josipa Mišića, sugerira da je Dinamo opremljeniji za europske ‘big time‘ utakmice nego što je to bio ranije. Nakon potrage za vlastitim identitetom uz malo početnog kašljucanja plavi su lakoćom osvojili dvostruku krunu i legitimirali se kao kandidat za novu rundu mačevanja s PSG-om, Realom, Bayernom i Arsenalom.
Prvi stres test, onaj s Thunom, posijao je upitnike, ali je u sretnom raspletu drame donio i neočekivana otkrića poput Lukasa Kačavende ili Frana Topića. Žalgiris je nakon toga bio revijalna utakmica, malo jača rekreacija na temelju koje ne donosite validne zaključke, a Viking je na posljednjoj kvalifikacijskoj stepenici otvorio pitanja o objektivnoj vrijednosti i mogućnostima ove momčadi.
Nije bilo pogrešaka u načinu na koji je Kovačević komponirao momčad: dobro izbalansirana geometrija igre plave je u startu preselila pred Vikingov kazneni prostor i oni su začas došli do opipljivog rezultatskog kapitala, a svaki je nogometaš u tom rasporedu imao poneku zapaženu dionicu. Onda se nakon ranog vodstva netko sjetio Ćire Blaževića, 2:0 je najopasniji rezultat, umiješala se u utakmicu neka čudna psihologija i umjesto završavanja posla već do poluvremena Norvežani su vratili priču na početak.
Dinamo je primio prvi gol nakon početničke Mišićeve pogreške, zalomio se njemu i skup propust protiv Thuna, ali to ne mijenja percepciju da je ovaj Dinamo s pravom izgrađen oko iskusnog defanzivnog veznog igrača. Nakon kardinalne pogreške norveškog stopera Dinamo je, uostalom, došao do 2:0 vodstva, tako da se matematički ova kolona može anulirati, ali treba konteksta radi dodati da se ovdje nije radilo o onim teniskim ‘neprisiljenim pogreškama‘ nego pomalo paničnim čišćenjima uslijed suparnikova visokog presinga.
Iako su veći dio dvoboja proveli u defanzivnom bloku, u izvjesnom trenutku ‘vikinzi‘ su žestoko veslali pokazavši da se znaju i mogu nadigravati. Kako ih prati glas izrazito domaćinske momčadi, toga će u revanšu zacijelo biti još i više, ali norveška momčad u ovoj konkurenciji tek pokušava stasati, dok Dinamo vozi tračnicama koje je još 2019. postavila momčad pod vodstvom Nenada Bjelice...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....