Hrvanje je godinama bilo jedan od najpouzdanijih dovodnih kanala za MMA. Primjerice, američki hrvači nakon sveučilišnih karijera (NCAA) često su u slobodnoj borbi pronalazili ono što im sam hrvački sustav nije mogao ponuditi, a to je profesionalnu pozornicu, kontinuitet zarade i priliku da natjecateljski instinkt pretvore u lukrativnu karijeru. No, taj se tok posljednjih godina vidljivo usporio.
Iako će olimpijski prvak i višestruki NCAA prvak Gable Steveson u srpnju odraditi UFC debi, sve je manje najvećih američkih hrvačkih imena koja MMA vide kao prirodan nastavak karijere. Daniel Cormier, bivši UFC-ov prvak u dvije kategorije, olimpijac i jedan od najuspješnijih primjera prelaska iz hrvanja u MMA, smatra da je razlog vrlo jednostavan, a to je upravo novac.
– Mislim da smo napravili toliko toga da američki hrvač više nije toliko dostupan. Danas postoje RTC centri u hrvanju gdje dečki zarađuju nešto više novca. Sjećam se kako sam se znao pitati koliko sam puta trebao skrenuti desno, a otišao lijevo. Danas je to desno 200 tisuća dolara godišnje za trenerski posao, rekao je Cormier za Ya’ll Street TV.
Pitate se sigurno što su RTC centri? RTC centri su elitna, cjelogodišnja hrvačka razvojna središta pod okriljem USA Wrestlinga, u kojima se vrhunski američki hrvači nakon sveučilišne karijere, olimpijski kandidati i najtalentiraniji mladi natjecatelji pripremaju za međunarodne stilove hrvanja, ponajprije slobodni i grčko-rimski stil. Umjesto da nakon fakulteta biraju između neizvjesnog olimpijskog ciklusa i brutalnog prelaska u MMA, mnogi mogu ostati u sportu, trenirati, raditi s mladim hrvačima i solidno zarađivati bez primanja udaraca u glavu.
Cormier smatra da je upravo ta financijska sigurnost promijenila računicu.
– Većina hrvača misli da je 200 tisuća dolara jako puno novca, posebno kada živiš u manjim mjestima poput Stillwatera, Happy Valleyja ili Raleigha. U takvim sredinama to je ogroman novac. Američki hrvač više nije otvoren prema borbama koliko bi nama trebalo da bude, dodao je.
Nekada je motiv bio jasniji. Nakon završetka sveučilišne karijere, samo je uzak krug hrvača mogao pristojno živjeti isključivo od natjecanja, i to uglavnom kroz medalje na Olimpijskim igrama ili svjetskim prvenstvima. Za sve ostale MMA je predstavljao logičan rizik. Teško, bolno i neizvjesno zanimanje, ali i rijetku priliku da elitna hrvačka baza donese ozbiljan novac.
Danas ta prisila više nije ista. Trenerski poslovi, RTC sustav i novi projekti poput Real American Freestylea omogućuju hrvačima da zarađuju unutar vlastitog sporta. Ne moraju mijenjati disciplinu, učiti primati udarce, prolaziti kroz godine prilagodbe i riskirati zdravlje u kavezu samo kako bi monetizirali svoju atletsku vrijednost.
Cormier bi, naravno, volio vidjeti više vrhunskih američkih hrvača u MMA-u. Njegova generacija pokazala je koliko hrvačka baza može biti moćna kada se spoji s udaračkim napretkom i pravim natjecateljskim karakterom. No, brojke pokazuju drukčiji trend. Od 16 američkih hrvača koji su nastupili na Olimpijskim igrama 2024. u Parizu, ozbiljan interes za MMA javno je pokazala tek srebrna olimpijka Kennedy Blades.
Možda će se taj val ponovno pokrenuti ako Steveson uspije u UFC-u i pokaže da najveća MMA pozornica još uvijek može biti dovoljno primamljiva za elitne hrvače. No, trenutačno je slika jasna. Američki hrvači više ne moraju bježati u kavez kako bi zaradili.
A kada im vlastiti sport napokon može ponuditi stabilnost, sve je manje onih koji žele provjeriti koliko vrijedi olimpijsko hrvanje kada preko puta stoji čovjek koji vas pokušava nokautirati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....